Predstavljena knjiga "Zadarski sveci" fra Stanka Josipa Škunce

Škunca je redovnik u samostanu sv. Frane u Zadru, član Franjevačke provincije sv. Jeronima. Bavi se crkvenom poviješću te je autor više knjiga i znanstvenih radova. Na 178 stranica, popraćeno fotografijama, autor u tri dijela prikazuje životopise dvadeset i jedne osobe svetoga života koje je Crkva službeno proglasila svetima ili se na glasu svetosti časte u zadarskom kraju. Autor obrađuje zaštitnike Zadarske nadbiskupije i Grada Zadra (Stošija, Krševan, Šimun i Zoilo) ali i osobe koje su rodnim porijeklom iz Zadra i one koji su djelovali u Zadru.

Prvi dio “Zadarski sveci (duhovni poticaji)” kontekstualizira prošlost kršćanstva na zadarskom području. Sveci su nam uzor i poticaj, pa autor navodi hagiografiju zadarskih svetaca uz duhovne poticaje.

„Škunca tim radom želi dati cjeloviti pogled na život i mučeništvo svetaca, tradiciju i okolnosti u kojima su njihovi posmrtni ostaci došli u Zadar te na čuvanje njihovih relikvija tijekom stoljeća. U kršćanskoj teologiji odzvanja temeljni poziv čovjeku – biti svet. ‘Sveti budite, jer ja sam svet’, govori Gospodin. Niskom zadarskih svetaca i blaženika (sveti Šimun, Stošija, Krševan, bl. Jakov Zadranin), himana i molitava njima u čast, autor prenosi čitatelja u prva kršćanska vremena koja su iznjedrila istinitu Tertulijanovu izreku: ‘Krv mučenika, sjeme novih kršćana’“ rekao je dr. Dundović. U drugom dijelu ‘Sveti zadarski zaštitnici’, Škunca analizira kult zadarskih i ninskih svetaca zaštitnika (Anselma, Ambroza i Marcele), mučenika i priznavalaca iz ranokršćanskih vremena: Stošije, Krševana, Zoila. „Autor ne donosi tek biografske i hagiografske podatke, nego koristi deduktivnu i induktivnu metodu u razmatranju pojmova mučeništva i kulta, uspješno balansirajući između konkretnog događaja trpljenja pojedinog sveca, povijesne pozadine u kojoj se ono odvijalo i razvoju štovanja mučeništva. Autor se ne zaustavlja na geografskom području u kojemu se kult štuje danas, nego odlazi na njegove izvore“ rekao je don Zdenko. Škunca pojašnjava što su realnost i legenda u štovanju nekog mučenika, uz poznavanje društveno-političkih i crkvenih pozicija u određenom razdoblju. „Autor podiže iz zaborava svetice i mučenice Agapu, Kioniju i Irenu koje hagiografija stavlja u odnos sa sv. Stošijom i sv. Krševanom. Time naglašava nekoliko puta izrečenu misao u knjizi da je ‘biskup Donat bio kolekcionar moći svetaca koje se vezuje uz mučeništvo sv. Stošije’. U tom kontekstu, neizostavna je rasprava o sv. Zoilu, zaboravljenom zadarskom svecu čiji je kult bio uzrokom prijepora u 17. st. unutar gradskih zidina i crkvenih struktura, a rezultat je bilo njegovo gašenje“ rekao je dr. Dundović. Autor navodi da su zadarskog biskupa Donata Zadrani zbog svetoga života proglasili svetim, iako se Crkva službeno o tome nije očitovala. Biskup Donat na škrinji sv. Stošije potpisao se kao peccatur, grešnik, „a to se o sebi usuđuju reći samo doista sveti ljudi“, kaže Škunca koji donosi i tri predaje o dolasku tijela sv. Šime u Zadar. „Dio knjige koji izlazi iz konteksta naslova, rasprava je o sv. Franji Asiškom i predaji o njegovom dolasku u Zadar u 13. st. Tradiciju o dolasku sv. Franje u Zadar autor prikazuje kroz historiografske zapise subraće povjesničara Donata Fabijanića, Franje Gonzage i Oktavijana Spadera Jankovića, podupirući mišljenje ‘da je Zadar obilježen stopama svetoga Franje’. Fra Stanko nam je darovao korisnu knjigu, svojevrsni kompendij poznavanju razvoja kulta zadarskih i ninskih svetaca. Kako je sam naglasio, knjiga nije  ‘minuciozna znanstvena rasprava’ nego je namijenjena široj publici“, rekao je dr. Dundović.

Treći dio knjige u kojem su prikazani životi blaženika i osoba sveta života koji su rodom iz Zadra ili su povezani sa Zadrom tako da su u njemu živjeli, predstavio je dr. Gverić. Kronološkim redoslijedom s obzirom na njihovo godište prikazani su životi osam osoba koje su živjele od 14. do 20. st. To su sedmorica muškaraca i jedna žena, od kojih su šestorica franjevaca, jedan laik i jedna laikinja.

Fra Šimun Zadranin iz 14. st. s više franjevaca iz naših krajeva djelovao je kao misionar u Bugarskoj. U vjerskim progonima izbjegao je smrt sklonivši se u planinske krajeve gdje je nastavio s misionarskim radom. Umro je na glasu svetosti. Njegova slika koja se čuvala u samostanu sv. Frane uništena je u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu. „Blaženi fra Jakov Zadranin je pravi uzor predanog redovničkog, franjevačkog života i jedini je Zadranin kojega je Crkva uzdigla na čast oltara. Autor je opisao njegovu beatifikaciju i štovanje u Italiji i Zadru. Taj franjevački brat laik s početka 15. st. u Zadru, život je nastavio u talijanskoj pokrajini Apulija gdje je doživio duboku starost. Umro je na glasu svetosti. Njegov kult posebno se razvio kad je njegovo tijelo 20-ak godina nakon smrti nađeno u stupnju neraspadnutosti. Fra Jakovljeva svetost ogledala se u njegovom bogatom duhovnom životu i radosnom ispunjavanju svakodnevnih poslova poput kuhanja, vrtlarstva, pomoći u crkvi“ rekao je dr. Gverić. Blaženim je proglašen 1700. g., no kult bl. Jakova u Zadru novijeg je datuma. Prvo hodočašće Zadrana u Bitetto 1989. g. organizirano je sa zadarskim nadbiskupom Marijanom Oblakom, desetak svećenika i puno vjernika. Te su godine iz Bitetta u Zadar stigli i hodočasnici predvođeni franjevačkim provincijalom. „Bl. Jakov Zadranin se slavi u mjestu rođenja i na poseban način u mjestu smrti. Treba podupirati napore da se njegov kult, kao jedinog zadarskog blaženika kojeg je Crkva uzdigla na čast oltara, proširi i našim krajevima“, potaknuo je dr. Gverić.

Blaženi Toma Ilirik iz Vrane (15./16. st.) kao dijete je s roditeljima preselio blizu Loreta, kasnije je navraćao u naše krajeve. „Pisao je protiv Luterovih ideja, izdao knjižicu u obranu papinske vlasti i autoriteta, za koju Škunca smatra da je vjerojatno jedna od prvih knjiga protiv Lutera. Umro je na glasu svetosti u južnoj Francuskoj. Godine 1612. pokrenut je proces za njegovo proglašenje blaženim i nije završen“ rekao je dr. Gverić. Franjevački klerik Bernardin Tomašić iz druge polovice 19. st. rođen je u Novigradu istarskom. Umro je u 20. godini života u zadarskom samostanu sv. Frane od posljedica tuberkuloze i bolesti koje je svetački strpljivo podnosio. Pokopan je u samostanu u Kraju na Pašmanu. Provincija mu je kao ‘prekrasnom cvijetu serafske mladeži“ podigla spomen ploču 1958. g.

„Među osobe sveta života fra Stanko je uvrstio i Angelicu Salghetti Drioli, suprugu poznatog zadarskog slikara i tvorničara Francesca Salghettija Driolija. Angelica je bila pobožna žena koja je umrla pri porodu devetog djeteta 1853. g. Pokopana je u Preku na Ugljanu gdje je obitelj imala kuću i imanje. Iako je nama nepoznata, njenim suvremenicima nije ostao nezapažen njen pobožan život. O njoj su pisali Nicolò Tommaseo i drugi pisci“ rekao je dr. Gverić. Škunca je obradio njena pisma zaručniku Francescu koja pokazuju njen jaki duhovni život. U samostanu sv. Frane nalazi se velika slika koju je nakon smrti Angelice naslikao njen suprug Francesco Salghetti. Sluga Božji Lino Maupas kao dijete doselio je s roditeljima iz Splita u Zadar. Njegov stric Pietro Doimo Maupas bio je zadarski nadbiskup, a drugi Giacomo, zadarski kanonik. Lino, franjevac Dalmatinske provincije, većinu života proveo je u Parmi gdje se iskazao u pastoralu. Zauzimao se za siromašne i prezrene. Kauza za njegovu beatifikaciju pokrenuta je 1942.g., a Slugom Božjim proglašen je 1999. g. Kao uzor za obnovu franjevačkog reda postavio ga je papa Pavao VI., rekavši: ‘Fra Lino iz Parme jedan je od vaših, slijedite njegov primjer’.

Fra Stanko navodi i sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je bio ispovjednik u kapucinskom samostanu i crkvi Gospe od Zdravlja. Zadnje ime zadarske hagiografije u knjizi je Ivo Mašina, domoljub, povjesničar rođen 1927. g. u Preku. Kršćanski je mučenik u komunizmu, osuđen na 15-godišnju robiju i mučki ubijen 1961. g. Škunca donosi njegovo pismo majci iz Stare Gradiške za Božić 1954. g. kao „primjer autentične svetosti, kršćanskom vjerom prožete patnje, koja usprkos patnji gleda u onostranost i tako s lakoćom nadilazi ovostrane muke“. „Autor upućuje na ono što su svi zadarski sveci svojim životima htjeli pokazati: kršćanski život vrijedan življenja u svim okolnostima na koje ne možemo utjecati, među ljudima koje često ne možemo birati. Činjenica je da ima ljudi koji sustavno nastoje živjeti poštujući visoke moralne standarde u odnosu prema bližnjima i aktivno njegujući unutarnji život u vjeri. U kršćanstvu ti ljudi imaju specifičnu kršćansku dimenziju moralnog života utemeljenu na Kristovu nauku“ rekao je dr. Gverić, istaknuvši da su opisane povijesne osobe svojim životima obilježile Zadar i zadarski kraj.

„Smisao našeg štovanja tih osoba trebao bi biti u onome što zovemo primjer, u slijeđenju primjera njihovog života koji nama može biti poticaj u ostvarenju vlastite ljudske i kršćanske izgradnje koja ne završava u 18-oj, 35-oj, 50-oj ili 80-oj godini životna, nego traje koliko i naše življenje. Njihovi životi trebaju nam biti poticaj i primjer. Pred našom je Crkvom izazov da danas, u suvremenom svijetu iznalazi prikladne oblike štovanja svetaca, kako bi se izbjeglo nerazborito i u konačnici ponegdje neevanđeosko štovanje što, treba priznati, nerijetko susrećemo u našoj pastoralnoj praksi, a što odvlači pogled od Krista koji se proslavio upravo u njihovim životima”, potaknuo je dr. Gverić, pohvalivši Škuncin pristup istraživanja izvorne građe i literature.

U Pogovoru Škunca navodi osobe koje su dulje ili kraće boravile na zadarskom području te su ostavili svetu uspomenu svoje prisutnosti. Fra Jakova, umrlog na glasu svetosti, s još tri brata u Dalmaciju je 1228. g. poslao sv. Dominik te su u Zadru utemeljili Samostan sv. Platona. Bl. Pavao, drugi zadarski prior, mučenički je umro 1250. g. Među dvanaest svećenika ubijenih u poraću Drugog svjetskog rata u Zadarskoj nadbiskupiji od strane komunista, don Eugen Šutrin (1914.-1945.) ubijen je u Privlaci iz mržnje prema vjeri. U Zadru je od 1973. do 1982. g. kao provincijal boravio Sluga Božji o. Ivo Peran (1920.-2003.), osuđenik zbog vjere, skladatelj čija se pučka Misa pjeva u Crkvi u Hrvata. Proces za njegovu beatifikaciju počeo je 2010. g. Škunca podsjeća da je sv. Ivan Pavao II., veliki prijatelj hrvatskog naroda, 2003. g. pohodio Zadar gdje ga je dočekalo 120 000 ljudi.

„Uvjereni smo da je kroz stoljeća puno Zadrana, laika, klerika i redovnica, živjelo svetačkim životom, ali svoju svetost živjeli su u skrovitosti. Svetost je nadasve skriven biser i samo rijetki bljesnu i trajno svijetle u okruženju u kojem su živjeli“, poručio je autor Škunca.

„Zadarska crkvena historiografija dosada nije imala djelo u kojem se posebno obrađuju životi i kult zadarskih svetaca. Premda se oni spominju na mnogim mjestima u literaturi, nije bilo sistematski uređenog i publiciranog djela koje bi na jednom mjestu širem čitateljstvu prikazalo početke i višestoljetno štovanje svetaca zaštitnika Zadra i živote Zadrana koji su umrli na glasu svetosti. Stoga je ovo djelo fra Stanka Škunce prvijenac takve vrste koje je nedostajalo Zadru kao višestoljetnom civilnom i crkvenom središtu Dalmacije. Čitatelji će na jednom mjestu moći pratiti kršćansku prošlost Zadra: od kulta mučenika do osoba sveta života koji su živjeli u 20. st. To djelo koje odlikuje izvornost upotpunjuje zadarsku crkvenu historiografiju“, poručio je dr. Gverić.

Knjigu je izdala Knjižara Naklada Benedikta iz Zadra čija je urednica Angina Markić. Tiskanje knjige poduprli su Zadarska nadbiskupija, Zadarska županija i Grad Zadar.