Prof. dr. Božidar Mrakovčić razlagao je temu spoznaje dobra i zla temeljem objave u drugom i trećem poglavlju Knjige Postanka gdje je opisan prvi čovjekov grijeh. Opisao je kako je spoznaja dobra i zla predstavljena i na drugim starozavjetnim mjestima u Bibliji te je zaključno sabrao bît te egzistencijalne čovjekove potrebe – razlikovati dobro od zla.

Ako je mudrost umijeće življenja, treba znati koja su pravila, zakonitosti, po kojima treba živjeti

„Stablo spoznaje dobra i zla o kojemu se govori u Postanku 2 Bog je zasadio u Edenu zajedno sa stablom života te je čovjeku zabranio da jede s toga stabla, da ne bi umro. Ali, zmija je uspjela nagovoriti Evu, zavesti je i prevariti, da Eva pomisli kako je to stablo drukčije. Zmija je rekla: ‘Nećete umrijeti ako budete jeli s toga stabla, nego bit’ ćete kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo’. Koji poznaju dobro i zlo“, rekao je dr. Mrakovčić. U kontekstu stvaranja i prvoga grijeha, o tom stablu govori se i kad Bog izganja ljude iz Edena, budući da su jeli sa stabla spoznaje dobra i zla. Predavač je istaknuo kako je ironično da su Adam i Eva postali kao bogovi koji poznaju dobro i zlo, a da ne bi posegnuli  za stablom života i živjeli dovijeka.

„Kakve veze ima stablo spoznaje dobra i zla, poznavanje dobra i zla s mudrošću? Dobro i zlo u ovom kontekstu znači ne ono što je u sebi dobro i zlo, nego što je za čovjeka dobro ili zlo. Pa i ono što je za čovjeka korisno ili štetno. Propovjednik počinje svoju knjigu govoreći da ide u potragu za onim što je korisno za čovjeka. Čitava mudrost je u potrazi za tim što je to korisno, što je to dobro za čovjeka. Ako je mudrost umijeće življenja, da bi se moglo imati pravo umijeće života, treba znati koja su pravila, zakonitosti po kojima treba živjeti“, rekao je dr. Mrakovčić.

Opisujući „mudrosni tonalitet“ iz Postanka, dr. Mrakovčić je objasnio kako kontekst Postanka u drugom i trećem poglavlju, gdje se nalazi govor o spoznaji dobra i zla, sadrži više mudrosnih motiva. „Jedan od tih motiva je stablo života koje nalazimo ponovno u Knjizi Mudrih izreka, gdje se kaže da sa stabla života mogu jesti (onda i živjeti) oni koji žive mudro i pravedno. Sljedeći mudrosni motiv u Postanku 2 je rijeka koja izvire iz Edena, račva se u četiri rijeke i navode im se imena: Pišon, Gihon, Tigris, Eufrat. Poznavati imena nečega značilo je biti mudar. Ali, ta rijeka natapa čitav svijet. A mudrost je nešto što je univerzalno. Mudrost nije samo biblijska ili karakteristika Izraela, nego i drugih naroda. Zmija koja zavodi prve ljude zapravo je simbol mudrosti. Isus kaže da trebamo biti bezazleni kao golubovi, a mudri kao zmije. Za tu zmiju se kaže da je bila najlukavija od svih životinja. Hebrejski izraz koji se tu upotrebljava je dvoznačan: može značiti negativno, lukavstvo, a može značiti i pozitivno, pamet, razboritost. Zmija je tu predstavnik svih životinja, kao što je i žena predstavnik cijeloga čovječanstva“, tumačio je dr. Mrakovčić.

U ono vrijeme, netko tko je poznavao životinje i biljke, smatralo ga se mudracem

Predavač je citirao poznatog španjolskog bibličara Alonsa Schökela koji je autora Postanka 2 i 3 nazvao modelom mudraca. „Kada Sirah opisuje mudraca, kaže da je to onaj koji putuje kako bi spoznao ili iskušao dobro i zlo ljudi. U Postanku 2 i 3 nigdje se ne spominje riječ za mudrost – hokma. Jedno tumačenje kaže da sveti pisac namjerno nije htio upotrijebiti tu riječ jer se prvi ljudi nisu pokazali mudrima, nego nerazumnima kada su prekršili Božju zapovijed“, rekao je dr. Mrakovčić.

Schökel smatra da se i Adama može također smatrati mudracem na temelju nekih biblijskih tekstova kod proroka Ezekiela i kod Joba. „Schökel zaključuje da bi to bilo u redu i u kontekstu Postanka 2 gdje Adam, odnosno čovjek, daje imena životinjama. U ono vrijeme, netko tko je poznavao životinje i biljke, smatralo ga se mudracem. Alonso je izazvao i polemiku kad kaže da lukavost zmije stiže samo do neiskusne žene. Eva se ponaša kao jedna od neiskusnih ljudi koji vjeruju bilo kojoj riječi, jer se dala zavesti od zmije. Ispada da je Eva lošija od Adama. Jedna Španjolka odgovorila je Schökelu da takva interpretacija nije u skladu s pasivnošću muškarca tijekom cijele priče i negativnim ishodima. Adam se pokorava ženi i još je krivi za njene pogrešne postupke. Adam je pasivan i još poslije ženu krivi da je ona kriva za njega. Znači, nije sposoban preuzeti odgovornost za svoju pogrešku“, razložio je dr. Mrakovčić.
Govor o spoznaji dobra i zla u Starom Zavjetu ne nalazimo samo u Knjizi Postanka nego i na drugim mjestima. U Prvoj Kraljevima 3,9, kralj Salomon moli: „Podaj svome sluzi pronicavo srce, da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom, koji je tako velik“. „U Postanku 2 Bog zabranjuje ljudima da jedu sa stabla spoznaje dobra i zla. A ovdje Salomon moli da ga Bog obdari spoznajom dobra i zla da bi mogao donositi ispravne, moralne odluke i Bog ga uslišava. Bog tu njegovu molbu shvaća kao jako pozitivnu. U Ponovljenom Zakonu 1,39 piše: „A i vaši mališani, o kojima rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni će u nju (Obećanu zemlju) ući, njima ću je u posjed dati“. Malu djecu koja još nisu došla do nekih spoznaja, za njih se kaže da ne znaju razlikovati dobro i zlo. Dakle, nisu još došli do dobi kada su odgovorni za vlastita djela, moralno i legalno. Prorok Izaija za Emanuela kaže da će se hraniti vrhnjem i medom dok ne nauči odbacivati zlo i birati dobro. Dakle, poznavati dobro i zlo je karakteristika odraslog čovjeka koji je i odgovoran za svoja djela. Nije nešto loše, nego dobro“, istaknuo je dr. Mrakovčić.

Ne bi li Eden bio sigurnije i ljepše mjesto bez problematičnog stabla?

„U Drugoj knjizi o Samuelu 14,17 na sposobnost razlikovanja dobra i zla gleda se kao na gotovo božanski atribut. Kralju Davidu dolazi žena i kaže mu: „Jer moj je Gospodar i kralj kao Božji anđeo koji sluša dobro i zlo“. Dakle, sposobnost razlikovanja dobra i zla Davidu dolazi od Boga. Može se zaključiti: gdje god se dobro i zlo nađu zajedno, koriste se za moralne, etičke i kvalitativne izbore. Taj zaključak pomalo je u kontrastu s uobičajenim tumačenjem izraza spoznaja dobra i zla, da su dobro i zlo dva suprotna pola koja uključuju sve što se nalazi između njih. No, pitanje je mora li uključivati spoznaju cjelokupne te stvarnosti ili nešto specifično od te cjelokupne stvarnosti, što se odnosi na moralnu, kvalitativnu dimenziju“, naglasio je dr. Mrakovčić.

Predavač je pojasnio i glagol ‘spoznati’ koji na hebrejskom znači poznavati i imati iskustvo nečega. Koristi se i za spolni odnos. „Kaže se da je Adam upoznao svoju ženu i ona je začela i rodila. Koristi se i za odnose općenito. Kada se kaže da netko nekoga poznaje, misli se i da ima odnos s tom osobom u smislu egzistencijalnog, osobnog odnosa. Tako je i kad se radi o upoznavanju Boga. Imajući u vidu zlokobnost stabla, spoznaje dobra i zla, odnosno njegovog ploda, nameće se pitanje zašto je Bog dao da ono iznikne nasred vrta? Nije li na taj način, unatoč upozorenju, sam doveo čovjeka u smrtnu opasnost? Ne bi li Eden bio sigurnije i ljepše mjesto bez problematičnog stabla? Da bi se odgovorilo na to pitanje, treba najprije razjasniti njegovo simbolično značenje“, rekao je predavač, navodeći koje sve različite odgovore autori pritom nude.

„Prema jednima, blagovanje sa stabla spoznaje dobra i zla omogućivalo bi postizanje sposobnosti moralnog razlučivanja i s time povezanu moralnu zrelost i odgovornost. Blagovanje sa stabla spoznaje dobra i zla činilo bi čovjeka zrelim i odgovornim. Taj odgovor je problematičan jer ga sugerira zmija: „Vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo“. Uz to, ne odgovara ni kontekstu: zar Bog želi da čovjek ne zna što je dobro, a što zlo? Da ostane nezreo kao dijete, pa mu brani da jede s navedenog stabla? Nije li upravo suprotno istina? Bog želi da čovjek zna što je dobro, a što je zlo, pa mu zato otkriva negativne posljedice posezanja za plodom problematičnog stabla. Da čovjek prije prekršaja Božje zabrane nije bio u stanju razlučivati dobro od zla, onda ne bi bio ni odgovoran za počinjeni prekršaj, pa ga Bog ne bi mogao pozvati na odgovornost. Budući da Bog to čini, ponuđeni odgovor nije prihvatljiv“, istaknuo je dr. Mrakovčić.

Kada čovjek ne sluša Božji glas, u iluziji samodostatnosti vlastite pameti, zlo proglasi dobrim

„Drugi smatraju da blagovanje sa stabla spoznaje dobra i zla treba poistovjetiti sa seksualnom zrelošću, ulaskom u spolne odnose. Razlog za to nalaze u elementima pripovijesti povezanima sa seksualnošću. Golotinja i sram nakon prekršaja, porođajni bolovi i spolna žudnja kojom žena biva kažnjena, zmija kao simbol kulta plodnosti u Kanaanu. Ni taj odgovor nije prihvatljiv. Zar je Bog prvim ljudima zabranio spolne odnose i rađanje djece? Nije li prije pada sam Bog doveo čovjeku ženu, da zajedno budu jedno tijelo? Spolnost se može zloupotrijebiti, kao i svaki drugi Božji dar. Ali, spolnost u sebi nije zlo, nego dobro“, rekao je predavač.
„Treći smatraju da izraz spoznaje dobra i zla treba shvatiti kao stilsku figuru koja s dva suprotna pola izriče sveukupnu stvarnost. Kako ta figura funkcionira, najbolje pokazuje primjer iz Druge Knjige o Samuelu, gdje žena najprije kaže za Davida da je kao Božji anđeo koji sluša dobro i zlo, a malo kasnije da je mudar kao Božji anđeo, on zna sve što se zbiva na zemlji. Ta bi rečenica potvrdila da se tu radi o sveobuhvatnom znanju. Čovjek nema takvo znanje, nego je upućen na Božju mudrost i njegovu objavu“, rekao je dr. Mrakovčić, istaknuvši: „Čovjek kao stvorenje potreban je svoga Stvoritelja. Jesti sa stabla spoznaje dobra i zla znači ne priznavati istinu o sebi kao stvorenju, prisvajati sebi autonomiju i neovisnost koja nam ne pripada. Štoviše, za nas je pogubna, jer nas lišava vodstva Božje riječi i zajedništva života s njime. Kada čovjek u iluziji samodostatnosti vlastite pameti ne sluša Božji glas, nego si prisvaja pravo da sam određuje što je dobro, a što zlo, najčešće zlo proglasi dobrim. Međutim, zlo ne rađa životom, nego smrću“, upozorio je predavač.

Do prave spoznaje dobra i zla, do prave mudrosti, dolazi se tek poštivanjem Božjih zapovijedi

„Zato Biblija inzistira da je strah Gospodnji, odnosno, usklađivanje života s Božjim zapovijedima, s povjerenjem u njegovu mudrost i dobrotu, početak i počelo prave mudrosti. U središtu Postanka 3 nije sporna spoznaja dobra i zla kao takva, nego način kako doći do te spoznaje. Spoznaja kao takva nije grijeh. Čovjeku nije zabranjeno željeti biti mudar niti mu je zabranjeno težiti za spoznajom dobra i zla. Mudrost kao razlikovanje između dobra i zla je potrebna i nužna. Bog ne priječi čovjekovu spoznaju dobra i zla kao takvu, nego zabranjuje jedenje kao put spoznaje. To znači da Bog želi da čovjek dođe do spoznaje prakticiranjem slobode i odgovornim vršenjem Božjih zapovijedi.

U Postanku 3 čovjek pokušava doći do te spoznaje jedenjem, asimilacijom, kršenjem zapovijedi. Čovjekov put do spoznaje dobra i zla trebao bi biti put spoznaje Boga. Jer to je jedini put do istinske spoznaje dobra i zla. Izvan Boga i protiv Boga čovjek ne može doći do te spoznaje. Do prave spoznaje dobra i zla, odnosno, do prave mudrosti, dolazi se tek poštivanjem Božjih zapovijedi, s povjerenjem da su one za nas najveća mudrost i najbolji put“, poručio je dr. Božidar Mrakovčić.