„Samo Bog može birati Majku iz koje će se roditi njegov Sin na ovom svijetu. I izabrao je Djevicu Mariju iz Nazareta. Izabrao je onu koja je po njegovom srcu. Bog je zaželio da ta njegova majka bude bez ikakva grijeha, iskonskoga i osobnoga. Zato je uredio da nazaretska Djevica bude začeta bez istočnog grijeha. U svom životu ona nikada ničim nije naljutila Boga ni svoga sina Isusa Krista. U svemu ga je uvijek slušala. I kao što Otac nebeski kaže: ‘Njega slušajte’ tako i Majka uvijek govori: ‘Što vam god rekne, učinite’. I bit ćete sretni“, poručio je biskup Perić.

Kad je Isus išao propovijedati Kraljevstvo Božje po Palestini, Marija je pošla sa Sinom kao prva sljedbenica i njegova prva učenica. “Marija je u evanđeljima prikazana u početku Isusovog javnog nastupa, u Kani Galilejskoj i na kraju trogodišnjeg Isusovog puta, na kalvariji jeruzalemskoj. Marija pokaza da ima majčinskog srca, oka i osjećaja kada je u Kani primijetila: ‘Nemaju vina’. I to je rekla Isusu. Isus je shvatio njeno zauzimanje, razumije nevolju mladog bračnog para. I na Majčin zagovor učinio je svoje prvo čudo s mnogim posljedicama: izbavio je dvoje mladenaca iz neprilike, i to na majčin mig; razvedrio je starog svata i svatove novim vinom; učenici koje je počeo okupljati, povjerovaše u njega. I Gospa vidje da Isus na njeno zauzimanje čini čudesa“, rekao je biskup Perić, izrazivši uvjerenje da će Bog uslišati po svojoj volji, providnosti i vječnom planu onoga tko mu se obraća preko Marije moleći za spasenje duše i zdravlje tijela.

U propovijedi je mons. Perić govorio i o kontekstu proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću u Crkvi. „Vjersku istinu da je Marija od prvog trenutka svoga začeća u svojoj majci Ani, posebnom milošću i povlasticom Božjom bila očuvana ljage istočnog grijeha s obzirom na zasluge svoga budućega Sina, Isusa Krista, Otkupitelja ljudskog roda“, proglasio je papa Pio IX. 1854. na  svetkovinu Bezgrešnog začeća Marijina u bazilici. „Ta vjerska istina posta jasna tek 19 stoljeća nakon stvarnog događaja, ne toliko na svetopisamskim i tradicijskim svjedočanstvima, koliko na produbljenju osjećaja vjernika i crkvenog naučiteljstva“, istaknuo je mons. Perić istaknuvši  da nije bilo lagano doći do čina proglašenja dogme.

Podsjetio je da su se prije toga „punih sedam stoljeća vodile žestoke teološke rasprave između onih koji su tvrdili i vjerovali i onih koji su odbijali i ne vjerovali. Na strani onih koji su nijekali Marijino Bezgrešno začeće bijahu čak veliki sveci i teolozi: sv. Bernard, sv. Albert Veliki, sv. Toma Akvinski i gotovo svi dominikanci, sv. Katarina Sijenska – sve sami crkveni naučitelji. A prihvaćali su i naučavali benediktinci oslonjeni na sv. Anzelma, franjevci, ali ne i njihov general sv. Bonaventura, isusovci s utemeljiteljem sv. Ignacijom Lojolom. I mnogi drugi“, rekao je biskup Perić dodavši da je bilo došlo do teških riječi, uvreda, prijetnji i kazni.

I veliki Tridentski koncil, kada je definirao dogmu o istočnom grijehu 1546., ogradio se tvrdnjom da u taj dekret koji govori o iskonskom grijehu ne obuhvaća blaženu i bezgrešnu Mariju Bogorodicu i prepustio je tu temu teolozima na raspravu. „Papa Pio IX. je sedam godina (1847.-1854.) skupljao odgovore episkopata na dva pitanja: Štuje li se Bezgrešno začeće u pojedinim biskupijama i što biskupi o tome drže. Najveća većina odgovorila je da se općenito vjeruje da je BDM bez grijeha začeta. Malo tko je zanijekao tu istinu, barem na razini pobožnog pučkog vjerovanja, ali jest bilo onih koji su odgovarali da nije prikladno proglašavati tu dogmu zbog zbliženja s protestantima“, rekao je mons. Perić i opisao kako je izgledalo proglašenje dogme o Bezgrešnom začeću.

„Nakon osam radnih teoloških nacrta, 8. prosinca 1854. g. u vatikanskoj bazilici, u nazočnosti 56 kardinala, 140 biskupa i 50 000 hodočasnika iz cijelog svijeta, nakon zaziva Duha Svetoga na latinskom i grčkom jeziku, dok su svi klečali u dubokoj šutnji, biskupi i kardinali sa svijećama u rukama, papa Pio IX. ustaknu zlatnu mitru i poče čitati svečano pismo ‘Neizrecivi Bog’, definirajući istinu da je Blažena Djevica Marija bez grijeha začeta. U tu se definiciju skupilo ne samo 700 godina oštrih polemika i rasprava, nego vjera Katoličke Crkve. Ne bijaše to više Pio IX. nego Petar, koji progovori na usta pape Pija IX. po nalogu Kristovu. Njegov glas bijaše glas 19 stoljeća. Složila se tadašnja vjera s vjerom vjekova Crkve“, istaknuo je biskup Perić.

Papa je čitao dogmu osam minuta. Onda su zatrubile srebrne trube ispod Michelangelove kupole, zazvonila su sva zvona na bazilici sv. Petra, dvanaest zvona zvonilo je sat vremena, a priključila su im se i sva zvona na više od 900 crkava u Rimu. „Bilo je 11,00 sati, zapravo sat koji nadvisivaše vrijeme i povijest i pripadaše vječnosti. Od onoga trenutka Bezgrešna je za sve katolike svijeta Ruža otajstvena bez ikakva trnja, Ljiljan bijeli bez ikakve ljage. Dok je Papa čitao dogmu, nad Rimom bijaše takvo nevrijeme, gromovi parali oblake, pljusak sastavio nebo sa zemljom, da se svatko čudio što je nebesima da su se tako namrgodila, a proglašava se jedinstvena istina jedinstvene osobe. Tek što Papa završi proglašenje, nebesko sunce obasja svojim svjetlom kupolu bazilike i preko velikih vitraja siđe na lice pape Pija IX. kao da ga htjede pozdraviti. Nasta prava utiha. Sada mišljenja bijahu posve drukčija“, rekao je biskup Perić, potaknuvši sjemeništarce da se utječu zagovoru svoje zaštitnice, Marije bez grijeha začete.