„Sveti Šimun nije bio svećenik, nego prorok. Prorok je viša kategorija na ljestvici duhovnih autoriteta u Bibliji“ istaknuo je mons. Križić u propovijedi, poručivši: „Prorok ne može govoriti ono što mu se sviđa, nego samo ono što čuje od Gospodina. Često puta proroci su teškom mukom naviještali neke stvari koje su čuli od Gospodina, a koje nikako ne bi htjeli da se obistine, kao npr. navještaj nekog ratnog poraza ili druge vrste katastrofa za zemlju i narod. Znali su da će zbog svoga navještaja trpjeti progonstva, ali nisu mogli drugačije nego govoriti. I Šimun kao prorok govori o patnji i stradanju Djeteta koje drži u naručju, odnosno Mesije, kao i o patnjama njegove majke Marije. Sigurno je da to nije govorio s ushitom, nego s puno grča i boli – ali, morao je tako govoriti. On se ne smije iznevjeriti Božjoj riječi“, upozorio je biskup Križić.

„Proroci nisu samo oni koji su proricali budućnost, nego iznad svega oni koji su dobro vidjeli sadašnjost. Iz te sadašnjosti oni su vidjeli budućnost. To doduše uvijek ide skupa. Šimun je bio jedno i drugo. Baš zato što je dobro vidio sadašnjost, mogao je dobro vidjeti i budućnost“, rekao je propovjednik, naglasivši kako „Šimun u mnogo čemu ponavlja ono što su naviještali proroci prije njega. On kao prorok vidi da su se riječi starozavjetnih proroka sada ispunile. On je prorok zato što je gutao Božju riječ koja je dolazila preko proroka prije njega, kao i Božju riječ koja mu je dolazila u svakodnevnom životu kroz molitvu i pobožne čine“.

Biskup je rekao da je Šimun prorok, osoba je prorok, „zato što sluša Boga i prima srcu njegove riječi te se trudi živjeti po Božjoj riječi. Takva osoba onda dobro vidi sadašnjost i budućnost. Zato Bog od svojih vjernika, od svih nas, traži da i sami budemo proroci – to znači da slušamo Božju riječ, da budemo otvoreni Božjem svjetlu, Svjetlu koje prosvjetljuje sve narode, kako je Šimun predstavio Isusa. Tada ćemo dobro i ispravno vidjeti sadašnjost, a iz ove sadašnjosti i budućnost, kako svoju osobnu, tako i svoga naroda“, potaknuo je mons. Križić.

Podsjetio je da sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima, „kada nabraja karizme Duha u Crkvi, na prvo mjesto stavlja apostole, potom proroke, a onda učitelje. Stari Zavjet ima drugačiji poredak: na prvom mjestu su kraljevi koji su izabrani, od Boga pomazani i koji od Boga nose glavnu odgovornost za narod. Zatim su proroci, porom mudraci. Proroci su predstavljeni kao oni na koje silazi Duh Sveti, čudesno ih obuzima i preobražava te oni na taj način dobivaju neku posebnu moć, neke posebne sposobnosti koje nadilaze njihove prirodne snage“, rekao je biskup Križić.

„Od proroka Jeremije pa nadalje, proročko iskustvo više se ne opisuje kao prije, u smislu „siđe na nekoga duh Jahvin“, nego „dođe nekomu riječ Jahvina“. Kada netko primi riječ Božju i po toj riječi živi i tu riječ naviješta – on je prorok. On živi za Boga i djeluje u ime Božje. Od tada se razlikovanje duhova, odnosno razlikovanje istinitih od lažnih proroka, provjerava na temelju njihovog života i istinitosti riječi koju navještaju. Kriterij koji će poslije dati Isus kada će reći: ‘Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati’“, poručio je mons. Križić, potaknuvši da „molimo Gospodina da i nas prožme Svjetlo istinito koje nas je u Isusu pohodilo, da bismo mogli živjeti kao djeca svjetla i nositi svjetlo svima s kojima živimo i koje susrećemo. Neka nas u tome zagovara sveti Šime koji je Isusa i najavio kao Svjetlo na prosvjetljenje svim narodima. Neka on to bude i našem narodu“.

Nakon mise, biskup Križić, svećenici suslavitelji među kojima i kanonici Stolnog kaptola sv. Stošije s prepozitom mons. Josipom Lenkićem, upraviteljem Šimunovog svetišta koji je i generalni vikar Zadarske nadbiskupije te puk počastili su Šimunovu relikviju pohodeći škrinju iznad glavnog oltara u kojoj se nalazi neraspadnuto svečevo tijelo kojega puk iz svih krajeva Zadarske nadbiskupije časti već osam stoljeća.