Polazeći od osnove da „Crkva pretpostavlja cjelovitost ljudske osobe“, dr. Matulić je rekao da je glavni cilj katoličke škole odgojno-obrazovno formirati osobu u cjelovitosti, da osoba bude integrirana u sebi i s vlastitom sredinom. „Crkva računa na odgoj cjelovite ljudske osobe, cjelovitost duše i tijela, u povezanosti s osobom Isusa Krista, jer u Isusu je objavljena punina istine o čovjeku“, rekao je dr. Matulić. Istaknuvši kristocentričnost katoličke škole, predavač je rekao da u središtu Isusovog navještaja uvijek stoji konkretni čovjek, ljudska osoba sa svojim duhovnim i materijalnim potrebama.

„Ljudsku osobu ne možemo shvatiti u temelju i u punini bez odnosa prema onome koji nam objavljuje tu cjelovitost i jedinstvo, a to je Isus Krist“ poručio je predavač. U tom kontekstu, katolička škola koja se nadahnjuje na Isusu Kristu, svom učitelju, „ne može zastupati vrijednosnu neutralnost“, upozorio je dr. Matulić.

Stoga je na etičkoj razini važno odoljeti nasrtajima raspada vrijednosti i težiti prema istinskoj hijerarhiji vrijednosti, „a ona je moguća ukoliko postoji red u kući, a to je naša savjest“, rekao je predavač. Čovjek u savjesti dolazi do svoje jezgre i najveće intime, a savjest je potrebno odgojiti. „Odgojno – obrazovni sustav je sredstvo i sadržaj pomoću kojeg se vrši formacija savjesti u vidu cjelovitog odgoja osobe“, rekao je dr. Matulić, istaknuvši važnost dostojanstva osobne savjesti i osobnog suda savjesti. Da bi ga se oblikovalo, potrebni su pouka, znanje i primjer.

„Katolička škola je privilegirano mjesto kršćanskog odgojno – obrazovnog procesa koji u bitnome pripada dijelu evanđeoskog poslanja Crkve, a ono u središtu ima Isusa Krista i navještaj Radosne vijesti o Božjem kraljevstvu u Isusu, da zahvati cjelovitu osobu“, rekao je dr. Matulić.

Istaknuvši da „treba paziti na sve dimenzije ljudske osobe, da jedna dimenzija ne dominira nauštrb druge“, predavač je upozorio da se težište u odgojno – obrazovnom procesu ne može staviti samo na jednu dimenziju, npr. intelektualnu, jer tada se ide u intelektualizam; na duhovnu, jer to vodi u spiritualizam, a naglasak na tjelesnoj dimenziji vodi u materijalizam. Velika odgovornost katoličke škole je težiti „harmoniji, cjelovitosti znanja i ispravnoj hijerarhiji vrijednosti, kako bi na temelju znanja i morala, savjesti i vrijednosti doprinosila cjelovitom odgoju osobe“, poručio je dr. Matulić.

Upozorivši na postojanje fragmentiranog i kaotičnog znanja, kaosa i krize vrijednosti, predavač je istaknuo da je cilj cjelovitog odgoja osobe „oblikovati, formirati, odgojiti, podignuti cjelovitu ljudsku osobu, jer su ljudi razdirani unutarnjim podjelama, rastrgani između različitih mišljenja, znanja, spoznaja i vanjskih utjecaja“.

„Katolička škola koja se nadahnjuje na evanđeoskom poslanju Crkve pozvana je nadvladavati svaku fragmentaciju znanja, svako veličanje ili apsolutiziranje jedne vrste znanja nad drugim i nadvladavanje raspada vrijednosti. Crkva je svjesna da je suvremena odgojno-obrazovna djelatnost izvrgnuta pogibeljima fragmentacije znanja i raspada vrijednosti. U školski sustav uvlači se svijest o nepovezanosti znanja, o supremaciji jedne vrste znanja nad drugim, npr. prirodoslovnog nad teološkim ili etičkim. Stoga je, iz perspektive cjelovitosti ljudske osobe, to je glavni motiv i pokretač, uvijek potrebno težiti integraciji znanja. Moramo integrirati znanje da stvaramo skladnu cjelinu, sintezu. Katolička škola provodi tu sintezu“, poručio je dr. Matulić. U tom kontekstu, rekao je da u Crkvi postoji sinteza vjere i razuma, teologije i svih znanosti, jer „ako jedno znanje postane sektaško, ono se nadima nad drugim i ruši se put ka sintezi“.

Dr. Matulić govorio je i o ulozi roditelja u poslanju djelovanja katoličke škole. „U viziji Katoličke Crkve, poslanje katoličke škole kreće od temeljne činjenice da obitelj ima izvorno, prvotno i neotuđivo pravo odgajati vlastitu djecu. No, Crkva po svom božanskom poslanju majke, učiteljice i zaštitnice transcedentnosti ljudske osobe, ima pravo i dužnost pružati potporu koja odgovara čovjekovom uzvišenom pozivu u Kristu, da se donese plod u ljubavi za život svijeta“, rekao je dr. Matulić. Stoga je „katolička škola pomoć, prijateljska i evanđeoska usluga roditeljima u želji da njihova djeca postanu zrele, obrazovane, odgovorne osobe, sposobne preuzeti odgovornost za vlastiti i zajednički, društveni život, da roditelji to ostvare uz pomoć katoličke škole, a škola u suradnji s roditeljima“, rekao je predavač.

Dr. Matulić je govorio i o eklezijalnosti katoličke škole, rekavši da se nameće „zadaća ponovnog otkrivanja eklezijalne dimenzije katoličke škole i njenog poslanja u sklopu sveopćeg poslanja Crkve. Katolička škola ustrojava se kao crkveni subjekt i po onome što ona znači. To vraća na pitanje autentičnosti, specifičnosti katoličke škole. Crkvenost katoličke škole nije neki vanjski dodatak, nego temelj, izvor i sadržaj njenog katoličkog identiteta kao odgojno – obrazovne ustanove koja pazi na cjelovitost i sintezu znanja, međusobno povezivanje znanja i stvaranje ispravne hijerarhije vrijednosti“, poručio je dr. Matulić.

„Zahtjev za eklezijalnim identitetom katoličke škole ne pretpostavlja nikakvo zatvaranje, getoizaciju niti da se katolička škola postavlja nad drugima. Upravo zato jer je katolička, ona je otvorena škola. Ne zatvara se pred drugim i drugačijim nego otvara se svima, jer znanje pripada svima. Savjest je univerzalna antropološka činjenica. Postoji univerzalna, općeljudska hijerarhija vrijednosti. Eklezijalna dimenzija katoličke škole izvodi se iz njene kristološke dimenzije, jer, koga je Isus isključio? Evanđelja pokazuju da su pogani često lakše i brže prihvatili Isusovu poruku, nego pobožni i religiozni“, podsjetio je dr. Matulić, istaknuvši misao sv. Ivana Pavla II.: „Katoličke škole su mjesta evangelizacije, cjelovitog odgoja, inkulturacije i učenja o životnom dijalogu između mladih, između različitih religija i različitih društvenih zbivanja“.