„Osobitost proroka i svetaca iz Starog zavjeta je u tome što oni nisu vidjeli Krista uskrsloga. Elizabeta, Šime, Ivan Krstitelj, toliko pravednika i nepoznatih ljudi samo su se nadali i temeljili svoju vjeru na onome što su govorili starozavjetni proroci. Šimun također nije doživio Kristovu smrt i uskrsnuće jer je bio starac. Ali, imao je takve oči, oči vjere, da je prepoznao da je Dijete koje je uzeo u naručje ispunjenje svih proročanstava. Molimo se da imamo vjeru sv. Šime. Mi često tražimo dokaze, materijalne dokaze. To je razumljivo. Ali, Isus je blagoslovio sve koji vjeruju, a nisu vidjeli. Taj blagoslov dopire i do nas“, rekao je don Damir, potaknuvši da se pokajemo za trenutke kad smo sumnjali, zapali u nevjeru i griješili.

Don Damir je u propovijedi razmatrao navješteno evanđelje u kojem Isus upozorava tri grada riječima: „Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jao tebi, Kafarnaume!“, a smješteni su u krugu od deset kilometara. „Nije lako čuti te riječi. Isus tri puta kaže, ‘Jao tebi!’. Jao tebi je neka vrsta prokletstva. Važno je vidjeti zašto je Isus to rekao. Zamišljam govor Isusovog glasa. Pogotovo danas u 21. stoljeću, radije bismo slušali ljepše riječi Isusa Krista. Međutim, ovo je Riječ Božja. I to su riječi Isusa Krista! U tom Evanđelju Isus govori nešto što je neobično i neočekivano. Zar nije Isus došao govoriti o milosrđu i ljubavi? Jest. Ali, Isusova poruka milosrđa, ljubavi i praštanja nije odvojena od ove istine. Jer Isus je došao, kaže Ivan u Prvoj poslanici, ‘da razbije djela đavolska’.

S jedne strane, Isus govori o neiscrpnom milosrđu koje se osobito vidi u njegovim prispodobama. Ali također, Isus nas i upozorava. Danas poruke upozorenja nisu popularne. To nitko ne voli čuti. Ali, ovo su Isusove riječi! Crkva i ja kao svećenik nisam zaređen i nisam tu da vam govorim ono što vi želite čuti – nego, tu sam da vam govorim ono što vi morate čuti. A Isus tri puta ponavlja, Jao tebi!“, upozorio je don Damir.    

Stojić je naglasio kako iznenađuje da Isus govori Jao za Betsaidu i Kafarnaum. „Pa iz Betsaide dolaze Petar, Andrija, Jakov i Ivan, njihov otac Zebedej, bili su ribari. Dakle, naš prvi papa, sv. Petar je rođen u Betsaidi. Gradić Kafarnaum Isus je koristio kao svoju ‘odskočnu dasku’ za hod uz obalu Galilejskog jezera kuda je Isus putovao. Tu je bio lanac mjesta, desetak gradova, zato se ta lokacija zove Dekapolis. Ali, Isusu je baza bila Kafarnaum. Isus bi išao na misijska putovanja u neko mjesto i vraćao bi se spavati u Kafarnaum. Što su ti ljudi napravili da su zavrijedili takve oštre, ružne riječi, odnosno prokletstva“, potaknuo je don Damir na propitivanje.

Uzduž obale Galijeljskog mora i sada je razvijen turizam, a u tri mjesta koja Isus opominje s Jao ‘nema žive duše’, istaknuo je don Damir.  „Tamo su sada samo arheološke iskopine. Tamo nitko ne živi. Dakle, Isusove riječi ‘Jao vama’ zapravo su se ostvarile. Ta mjesta opustošena su već više od 1 500 godina.

Trijezno moramo pogledati zašto su oni zavrijedili takve riječi, što su stanovnici tih gradova učinili? To je rečeno prije 2 000 godina konkretno za stanovnike ta tri grada, ali Božja riječ je živa. Dobro uzmimo upozorenje koje je upućeno tim trima gradovima nama danas“, potaknuo je don Damir. Još je teže kad Isus te gradove uspoređuje s Tirom i Sidonom koji su zaista bili grešni gradovi, procvalog poganstva, bili su poznati njihovi grijesi. U Matejevoj verziji čak se spominje Sodoma i Gomora, gdje je bilo leglo zla i nemorala. „Čovjek se pita što se događalo u Korozainu, Betsaidi i Kafarnaumu, da će oni proći čak gore od Sodome i Gomore, od Tira i Sidona“, istaknuo je don Damir. Potom je pojasnio osobitosti svakoga od ta tri grada, zašto ih Isus upozorava.

Grijeh Korozaina – prihvaćali Boga, ali su se bavili i drugim božanstvima

Korozain se u Svetom Pismu spominje jedino na tom mjestu u Evanđelju. Korozain se nalazi na brežuljku bogatim kamenjem, plodnom zemljom, ljudi su se bavili rudarstvom. „Tamo se danas nalaze samo arheološka nalazišta. Kad su iskopavali taj gradić, našli su veliku sinagogu. To znači da su ti ljudi bili vjernici. Unutar sinagoge našli su fresku s prikazom grčke boginje Meduze, s čime su i Izraleci bili zaprepašteni. Kako je to moguće? Stanovnici Korozaina bili su jako bogati, ali izgleda da su miješali svoju pravu vjeru s drugim poganskim praksama“, pojasnio je don Damir.

Primijenio je to i na praksu mnogih katolika danas, a ponosimo se našom vjerom. „Koliko puta i današnji vjernici koketiraju s poganskim, praznovjernim praksama? Katolici će tražiti zdravlje ili informacije o budućnosti od horoskopa, šamana, gurua. Grijeh ljudi u Korozainu je bio sinkretizam. Oni su prihvaćali jedinog Boga, ali bavili su se i drugim božanstvima.

Upozorenje ljudima u Korozainu je bilo Vi ne ljubite mene potpuno. Vi mene priznajete, ali ne potpuno. Oni su griješili protiv prve Božje zapovijedi, a možda i druge, treće. Mi vjerujemo samo u jednog Boga. Isus Krist je jedini Bog, jedini Spasitelj! Nemojmo pasti u grijeh ljudi iz Korozaina. Idolatrija je najgori grijeh“, upozorio je don Damir.

Grijeh Betsaide – toliko su radili da im Bog nije bio na prvom mjestu

Isus je u Betsaidi činio mnoga čudesa. U Betsaidi, bogatom ribarskom mjestu, ljudi su toliko radili da su zaboravili Boga. Toliko su radili da zarade, da im je Bog pao na drugo, peto mjesto. Oni nisu potpuno odbacili Boga, ali Boga su stavili na tko zna koje mjesto. Arheologija i u tom slučaju otkriva. U Betsaidi su pronašli puno ribarske opreme i alata, što je pohvalno. Nije loše raditi. Bibličari smatraju da je Isus njima izrekao Jao jer oni su toliko radili da su zaboravili na Boga. Oni nisu poštovali Dan Gospodnji. Bili su vjernici, ali samo kad su imali vremena“ rekao je don Damir, dodavši da bi se upozorenje Betsaidi moglo uputiti pogotovo ljudima našeg kraja gdje se bavimo turizmom.

„Koliko puta čujemo da su naši ljudi, radeći tijekom sezone, zaboravili na Boga, nedjelju? Nemojmo činiti grijeh ljudi iz Betsaide, koji zapravo nisu činili neko zlo. Njihov problem nije bio što su bili nemoralni. Njihov problem je propust. Koliko puta čujem od naših katolika, nisam ubio, nisam psovao – i to je dovoljno. To nije dovoljno! Mi ne možemo tumačiti svoje kršćanstvo po zlu koje nismo činili.

Mislim da su ljudi u Betsaidi bili dobri ljudi, ali činili su ogromnu grešku. Ne što su činili neki veliki grijeh, nego u propustu. Njihov nedostatak je upravo to – nedostatak. Nisu iskazali Bogu štovanje zbog zemaljskih briga i rada. Oni su činili dobro. Raditi je dobro, ali su izabrali manje dobro, umjesto većeg dobra“, istaknuo je don Damir.

Grijeh Kafarnauma – Isus im je postao navika, prema njemu su bili indiferentni

Stojić najstrašnijim Isusovim upozorenjem smatra „Jao tebi, Kafarnaume“, jer to mjesto je bio Isusov dom. Isus je stanovao u Kafarnaumu, tamo boravio. Ljudi u Kafarnaumu Isusa su poznavali, to je bila njegova baza. „Njihov grijeh je bio sličan kao od ljudi u Betsaidi. Nije da su oni činili neko veliko zlo, nego oni su bili indiferentni prema Isusu. I najgore je što su vidjeli njegova čudesa,  toliko dobro su ga poznavali. Pred grijehom ljudi iz Kafarnauma i mi koji se ponosimo svojim tradicijama, običajima i prošlosti, mogli bismo ispitati svoju savjest. I ja sam ponosan na našu katoličku baštinu. Ali, to nije dovoljno. Treba gajiti osoban odnos s Isusom. Treba se Isusu klanjati. Ljudi u Kafarnaumu tako su se naviknuli na Isusa, on je tu. Nigdje ne piše da su činili neko zlo.

Uznemiruje Jao Kafarnaumu jer oni su dobili tako oštru riječ od Isusa ne zbog zla kojeg su učinili, nego zbog onoga što nisu učinili. Propust. Na misi se kajemo zbog grijeha mišlju, riječju, djelom i propustom. Zato, Isusovo upozorenje tim gradovima odjekuje i danas u svakom hrvatskom, kršćanskom gradu – da ne miješamo našeg Boga s drugim religijskim praksama! Da stavimo Boga na prvo mjesto, ne na drugo, treće mjesto i da se jedino Bogu klanjamo“ poručio je don Damir.

Propovjednik je istaknuo da se u tom Evanđelju nalazi i Radosna vijest, u Isusovim riječima: „Da su u Tiru i Sidonu bila čudesa koja su se dogodila u vama, odavno bi se već oni bili obratili. Ali Tiru i Sidonu će biti lakše nego vama“. „Tu se krije radosna vijest. Jer ljudi u Tiru i Sidonu su bili veliki grešnici, ali neki su se obratili. Te riječi znače da Isus ne donosi konačan sud, nego tu ostaje naša sloboda za obraćenje. I to je radosna vijest! Koliko god sagriješimo, nikad nije kasno. Zato, uvijek se vraćajmo Isusu Kristu!“ potaknuo je don Damir.

„Prebivajmo i hodimo s Isusom – to znači, provoditi vrijeme s Isusom“

Nakon mise, don Damir je održao euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. U prigodnom nagovoru istaknuo je najvažniji stav i izraz vjere kojeg bi kršćani trebali živjeti – to je, prebivati s Isusom! Stojić je podsjetio na evanđeoski tekst koji govori o danu kad će Gospodar žetve odvajati ljude, bit će škrgut zubi. Neki će mu reći, „Ali, Gospodine, mi smo s tobom jeli, pili… Istjerivali smo zloduhe u tvoje ime“. Isus im kaže, “Ne poznajem vas“.

„Ti ljudi otvoreno su bili na Isusovoj strani, a Isus im kaže, „Ne poznajem vas“. Čak su izganjali zloduhe. Dakle, ti ljudi su imali karizme, darove. Oni su jeli i pili s njim, što je euharistijska slika. I opet nije dobro. Nekad ljudi na ispovijedi govore, nisam ubio, nisam krao. To nije dovoljno. Čak nije dovoljno samo činiti dobro. Dobro je činiti dobro. Ali, ni to nije dovoljno“ upozorio je don Damir, poručivši što je najvažnije. Najvažnije je u osobnom odnosu s Isusom živjeti stvarnost koju je Isus rekao u svom zadnjem govoru: „Ostanite u meni i ja u vama“.

U tom kontekstu, don Damir je rekao kako se nedavno vratio iz Kanade, gdje je svaki dan slavio misu sa svojim duhovnikom koji ima dar čitanja duše i duhovno je pratio don Damira 16 godina. Taj ga je svećenik pitao kako je u Hrvatskoj. „I ja se hvalim. O, na Jarunu su redovi za ispovijed, imamo studenata, imamo to, to… On me sluša i onda me samo upita: „Damire, prebivaš li s Isusom?“. Prebivaš li s Isusom? Znate kako me to pogodilo! Rekao mi je u smislu: Damire, sve je to dobro. Ali, nemoj zaboraviti prebivati s Isusom!

Prebivati s Isusom znači doslovno s Isusom provesti vrijeme. Isus je tu. Provesti vrijeme! A iz vremena kojeg provodiš s Isusom proizlaze i dobra djela, karizme, sve drugo. Ali, može se dogoditi da preskočimo prebivanje i svojim silama činimo dobra djela. Što je super, ali onda se umorimo. Psalmist kaže, postanemo cimbal koji zveči. Prebivajmo s Isusom! Tako jednostavno. Prejednostavno da bude istinito“ poručio je don Damir, navodeći načine kako se može prebivati s Isusom: biti pred Presvetim oltarskim sakramentom, u razmatranju njegove Riječi, Lectio divina, jer Isus je prisutan u svojoj Riječi u Svetom Pismu, kao i moliti krunicu.  U krunici se razmatra Isusov život zajedno s Marijom, utemeljeno na Riječi Božjoj.

„Dakle, hoditi s Isusom. Koliko puta Isus kaže, „Slijedi me!“. Učenici ostaviše mreže i pođoše za njim. Dakle, koračaju za njim. Hodati s nekim znači da ga slušaš, družiš se s njim, opušteno. Nećeš sa svakim hoditi. Jedina osoba za koju se govori da je hodao s Bogom je Henok. Henok je umro dok je hodio s Bogom i kao nagradu Bog ga uze k sebi. Henok je prva osoba u Bibliji koju je Bog uzeo k sebi. Kasnije će uzeti Iliju i Mariju. Marija je uznesena jer ona je doslovno hodila s Isusom.

Dakle, Henok stoji kao znak, kao navještaj što će se dogoditi s onima koji hode s Bogom. Kod Židova hoditi znači provesti vrijeme. Kad se kaže hoditi, misli se na stil života, na vrijeme provedeno s Gospodinom“, naglasio je don Damir, upozorivši kako upadnemo u napast da puno radimo, činimo mnoga djela, organiziramo razne događaje, „ali može se dogoditi da zaboravimo zbog čega sve to radimo. A to je Gospodin“.

„Nemojte zaboraviti hoditi s Isusom. Provesti vrijeme. Daj Isusu vrijeme, sat vremena, daj mu to. Nebo će se otvoriti i bit ćete blagoslovljeni. To ne isključuje druge aktivnosti, ali dajte Isusu vrijeme“, potaknuo je don Damir. Stojić je upozorio kako neki ljudi u kršćanstvu žele brza rješenja, misle da se automatizmom jedne molitve mogu osloboditi zla i sve riješiti. Istaknuo je važnost da osoba uđe u trajno bivanje s Isusom živeći sakramentalno. „Sve što je netko dao poganskim običajima, treba dati Isusu. Osoba se najprije treba pokajati, ispovjediti, jer drugima je dala ono što pripada Isusu. Ispovijed, sveta pričest, sakramentalni život. Naravno, dobra djela, ali samo činiti dobra djela nije dovoljno. Hoditi s Isusom – tako je jednostavno, a tako teško.

Kršćanstvo nije samo popis pravila, nisu samo zapovijedi. Kršćanstvo je odnos sa živom osobom. Kad stekneš taj odnos, s guštom ćeš izvršavati zapovijedi i pravila, jer voliš Isusa. Isus kaže, ‘Tko me ljubi, vrši moje zapovijedi’. To onda postane gušt. To prirodno proizlazi iz tebe, jer ga voliš. Ništa ti nije teško, jer poznaješ Isusa i želiš biti s njim. Isus kaže da je došao da imamo život u izobilju i da naša radost bude potpuna. Tako je lijepo vjerovati u Isusa i s njim hoditi. Isus kaže, ‘Najprije tražite Božje kraljevstvo, ostalo će vam se nadodati’. Tamo gdje je kraljevstvo, tamo je kralj. Zato, prebivajte s Gospodinom i sve će vam biti dano“, poručio je don Damir Stojić.