Na početku homilije biskup se zapitao što to Crkva Božja slavi i čemu se to raduje cijeli svijet kada slavi Božić. Prije svega mi spominjemo jedan povijesni događaj od kojeg se broje godine te je pred nama 2020. godina od Kristova rođenja. Drugo, bio je to jedan čudesan događaj. Tada trudna Marija pošla je s Josipom, koji je bio iz roda Davidova, u Betlehem na popis stanovništva. Kako su sve kuće i konačišta bili puni ljudi pristiglih sa svih strana, nitko ih nije htio primiti te su tako došli među pastire koji su ih smjestili u štalu gdje su bile životinje, kao što to uvijek vidimo u prikazu štalica, posebno magarca i vola. U štali među životinjama rođen je naš Spasitelj. To su prema proroku Izaiji one životinje koje iz svojih jasala bolje poznaju svoga Gospodara nego što Izrael pozna Boga svoga, baš kao što kaže i sv. Ivan u prologu Evanđelja: ‘k svojima dođe i njegovi ga ne primiše’. Veoma je neobično da je sam Bog postao čovjek u tako skromnim i siromašnim okolnostima bez sjaja kraljevskog dvora i bez velikog bogatstva kako bismo to mi ljudi očekivali. S druge pak strane pastiri doživljaju nešto čudesno, pojavljuju se anđeli i govore: ‘Evo javljamo vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama’. On se zapravo javio malenima, jer samo maleni mogu razumjeti i vidjeti u tom događaju nešto veliko što je preokrenulo čitavu povijest“, rekao je biskup dodavši kako događaj koji se dogodio na periferiji tadašnjeg svijeta i izgledao nebitan, događaj je koji je spasio svijet i sve nas.

U nastavku biskup se zapitao jesmo li mi uopće svjesni da nam je potreban spasitelj i čeznemo li mi za susretom s njim. „Ovo naše suvremeno, digitalno doba, puno sofisticirane tehnike i robotike nekako nas sve više upućuje na to da se u ovom svijetu ne oslanjamo ni na koga, samo na sebe. Ali to je zapravo naša propast. Ako nemamo prijatelja, ako mislimo da sve možemo sami, na kraju zapravo ostanemo razočarani jer nismo stvoreni biti sami. Mi smo socijalna bića s raznim društvenim potrebama koja moraju imati svoje bližnje, obitelj i prijatelje. Ali potrebno je znati da ni ljudi nisu dovoljni. Ne mogu nam ni oni biti jedini izvor sreće jer ovaj život nam curi kao pijesak kroz prste i potrebno se osloniti na Krista našeg Spasitelja, koji se rodio i postao čovjekom. To spasenje je život koji traje i nije samo za ovu zemlju nego za vječnost. Zato ovih dana Bogu posebno zahvaljujemo što nam je darovao Sina i radosno slavimo taj događaj koji nam je omogućio da budemo pobožanstvenjeni“, zaključio je biskup te na kraju čestitao svima okupljenima nadolazeći Božić i novu 2020. godinu.