Biskup Radoš okupljene je pozvao ne samo da slušaju već i da čuju poruku Evanđelja. „Vjerujem da iz evanđelja koje redovito slušamo uvijek u našim ušima nešto lijepo ostane. Nešto što se polako spušta u dušu, nešto što može rasti, što može grijati našu dušu, našu nutrinu”, rekao je biskup Radoš nadodavši da je Isus bio zanimljiv propovjednik, jer je bio neposredan jer je propovijedao licem u lice i jer su njegove riječi žuborile poput bistroga potoka.

Biskup je napomenuo da je svako vrijeme vrijeme za navještaj Evanđelja, iako ljudi možda kontekst vremena ne vidimo kao idealan teren za navještaj, ali Isus ga zapravo vidi takvim. Osvrnuvši se na evanđelje u kojoj Isus pripovijeda prispodobu o sijaču i sjemenu koje je palo na put, na kamen, u trnje i na plodno tlo i  pozivajući okupljene svećenike da se ne boje sijati, biskup je istaknuo: „Dok je Isus listao našu nutrinu, jasno nam kaže nemojte se bojati. Znam i znate da ima u vašoj nutrini i ugaženih puteva navika, da ima i tvrdoće koja nastaje s vremenom koju ne okopavamo. Da ima i trnja naših požuda i onoga što guši pravi život u nama. Ali kaže također: Ima i plodno tlo. Zato svaki dan sijem u vašoj duši.“

„Na vama je da sijete, a Bog će dati da raste. Sijač nikada ne vidi svoj plod, plod svoga djelovanja u istome danu. On treba imati povjerenje u sjeme i okolinu. Treba imati vjere da će donijeti plod. On je igrač na druge staze. Dao nam Gospodin milost da imamo optimizam da budemo igrači na duge staze i da budemo vjernici koji siju Riječ Božju i tamo gdje je, ljudski gledano, nemoguće da uspije“, zaključio je biskup Radoš.