Biskup Šaško primio desetoricu bogoslova među kandidate Zagrebačke nadbiskupije za sveti red

Misu su koncelebrirali privremeni župni upravitelj preč. Tomica Šestak, župni vikar vlč. Domagoj Koružnjak, svećenici iz dekanata i poglavari zagrebačke Bogoslovije na čelu s preč. Željkom Faltakom.

Na početku euharistijskog slavlja biskup Šaško pozdravio je prisutne župljane, a osobito bogoslove koji će biti primljeni među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata. Istaknuo je da je „svetkovina po kojoj otajstvo spasenja živimo u svjetlu svetosti Ivana Krstitelja pomaže nam povezati: prošlost i sadašnjost, zahvalnost i očekivanja, nesigurnost i pouzdanje, naše planove i putove koji su poznati samo Bogu i onima koji nas vole. Zbog toga je večeras znakovita i posebno lijepa vaša prisutnost, dragi roditelji, dragi članovi obitelji ovih bogoslova-pripravnika“. Nadodao je da se u molitvi nalazi i „cjelovitost života: začeće i dolazak na svijet, obitelj, Crkva i društvo, prepoznavanja i dvojbe, oduševljenja i brige, te ono što nadilazi prolaznost i daje vječni smisao svakoj žrtvi i daru“. Pozvao je pripravnike da ne zaborave početni titraj u kojemu su prepoznali Gospodinov poziv idu putem svećeništva: „Ne zaboravite privlačnost i čežnju, čistoću u kojoj ste Bogu odgovorili srcem, da biste danas mogli riječima to potvrditi pred nama tako jednostavno, s tri odgovora. Evo me!; Hoću i Amen. U njih stane sav govor ljubavi.“

Biskup Šaško u homiliji je naglasio da se u „ovome slavlju jasno očituje o čemu nas poučava život sv. Ivana, u čemu smo pozvani na nasljedovanje njegova primjera, za što trebamo moliti njegov zagovor. Ponajprije: Ivan je čovjek milosti i radosti; zatim: Ivan je zahvaćen duhom proroštva; konačno: Ivan je uzor dosljednosti, ljubavi prema istini i poniznosti. Koliko to jasno govori našoj kulturi i našim životnim okolnostima koje svakoga dana pokazuju upravo suprotnost takvomu govoru“, rekao je biskup Šaško i nadodao da kada Ivana pitaju „tko je on, niječe da je Krist. On poznaje svoju malenost; nema potrebu nikomu ‘krasti slavu’ i veličinu; nije zaražen prolaznošću i ne teži za poznatošću po svaku cijenu; ni na trenutak ne želi zasjeniti Krista nego mu služi, jer živi za njega, jer umire da bi drugi živjeli“.

Govoreći svima, a osobito kandidatima biskup je rekao da „vrijedi čuti i ponijeti sa sobom odlike svetoga Preteče“ te im preporučio da se na njih češće vraćaju „jer su izazovan poticaj i ostaju kriterijima provjere“. Istaknuo je kako se to očituje u pet stvari. „Ne zaboravite da ste proizišli iz Božjega dara života; u sebi nosite dragocjenost milosti; vi ste dragocjenost; Darovan vam je duh proroštva koji traži i razmatra vječnost; nemojte ga obescijeniti prihvaćanjem prolaznih povlastica koje guše i oduzimaju radost i oduševljenje; Umjesto svoje veličine, ponizno svjedočite Božu veličinu; Ne klonite pred neuspjesima i porazima; oni su kušnja koja zanemaruje konačni, bolje: beskonačni cilj; te Od Gospodina molite odgovore na svoje dvojbe i sumnje, da ne biste u žaru svojih planova previdjeli Božji naum“, kazao je.

„Netko treba; ponajprije mi, svećenici, trebamo toliko puta govoriti protiv besmisla koje se nameće ljudima; upozoriti na zlo i neistine koje se promiču i prijete istini, dobru, ljepoti i radosti naroda. Premalo je ‘intelektualaca’ koji su pred očitim ludostima suvremenosti spremni reći da je ‘dosta’ svakoj bezumnosti koja nagrđuje dragocjenosti“, rekao je biskup Šaško.

„Kao Crkva i kao narod u ključnim smo trenutcima znali prepoznati i biti privrženi Bogu, počevši od otajstva života. Maleni je, još nerođeni Ivan, zaigrao od radosti u Elizabetinu krilu. Već ti prvi pomaci ostali su proročki znak za sva vremena, a naročito za današnju Hrvatsku i Europu“, naglasio je biskup Šaško i pozvao da „zato zagovoru svetoga Ivana preporučimo nerođene, ali i nas, rođene, da ljubavlju pripravljamo dolazak Boga u naše živote, živote bližnjih i naše domovine; da prepoznajemo i da svjedočimo to prepoznavanje blizine onih koji su s nama i da od te blizine živimo kada prijete udaljavanja i slabljenje nade“.

Na kraju homilije biskup je kandidatima rekao: „Pozvani ste biti uistinu ‘kandidati’. ‘Candidus’ znači svijetao, bijel, poput neispisane stranice za Božju Riječ i njegovo govor koji će biti razumljiv svakomu čovjeku s njegovom čežnjom za smislom, za vječnošću.“

Nakon homilije, uslijedio je čin primanja među kandidate. Rektor Bogoslovije je pozvao poimence svakog kandidata, a kandidati su osobno izgovorili: „Evo me!“. Nakon što su prozvani, uslijedio je razgovor biskupa s kandidatima, a sam čin je zaključen molitvom vjernika i biskupovim blagoslovom.

Na kraju euharistijskog slavlja, svima se zahvalio upravitelj župe preč. Šestak i biskupu je povodom njegova imendana darovao prigodan poklon. Biskup je zahvalio župniku i svima prisutnima, a osobito kandidatima kojima je uputio riječ ohrabrenja.

Među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata ubrojeni su:

Adrian Bogdan iz Župe sv. Nikole, Bistra (III. godina)

Ljudevit Marija Jaroš iz Župe Navještenja Blažene Djevice Marije, Velika Gorica (III. godina)

Mihael Popić iz Župe sv. Jurja, Draganić (III. godina)

Marko Stjepanović iz Župe Rođenja Blažene Djevice Marije, Granešina (III. godina)

Andrija Petrović iz Župe sv. Antuna Padovanskog, Humac (IV. godina)

Mato Zirdum iz Župe Svih Svetih, Sesvete (IV. godina)

Dominik Čaušić iz Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Valpovo (V. godina)

Krešimir Haramija iz Župe sv. Jurja, Plešivica (V. godina)

Pavao Prusina iz Župe sv. Antuna Padovanskog, Humac (V. godina)

Grgo Marković iz Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Kučine (V. godina)