Dr. Maros o zajedničarskim moralnim i socijalnim učincima kerygme

„Govoriti o zajedničarskim moralnim i socijalnim aspektima navještaja, znači proći cijeli čudesni i fascinirajući put formiranja kršćanske zajednice i u tu refleksiju uključiti kompletan osobni i društveni život kršćanina”, izrazila je tijekom predavanja dr. Maros podsjetivši da papa Franjo poziva na neodgodivu obnovu vjere i povratak evanđelju kako bi se vjernici mogli izdići iznad današnje skučenosti i postati u punini ljudi.

Spominjući neke aspekte krize suvremenog čovjeka, dr. Maros je izdvojila ono što smtra problematikom u današnjem društvu i odnosima. „Očekujemo da ljudi razumiju ono za što nemaju potrebno znanje ili pak da budu ono što još nisu spremni postati, jer kako to Rahner tvrdi, od Isusa Krista se još ne može početi kao od naprosto zadnje datosti, već se do njega mora i doći. Svijet ili osuđujemo ili mu se prilagođavamo ili pak stojimo pored njega, a poslani smo u njega prenijeti Radosnu vijest radosti i vijest spasenja te pomoći svijetu u traženju smisla, nade i ozdravljenja.“

„Ratzinger upozorava na krizu navještaja ističući da ako je Crkva prije neupitno bila mjesto navještanja, ona se sada gotovo pojavljuje kao zapreka njemu“, rekla je dr. Maros istaknuvši da ljudi danas žive u duhovnoj situaciji u kojoj se Crkva pojavljuje kao organizacija i kao vanjska povezanost vjernika koja ne mora imati ništa zajedničko s vjerom. „Čemu možemo pripisati to stanje? Crkvi, sadržaju navještaja, društvenim okolnostima ili individualnoj odgovornosti, odnosno pojedincima?“, zapitala se dr. Maros istaknuvši da je to složeno pitanje koje ne trpi pojednostavljene odgovore, ali da se dio odgovora može tražiti u Ratzingerovoj krizi svijesti o Crkvi, ali i u krizi svijesti same Crkve o sebi.

Predstavljajući neke prijedloge zajedničarskih moralnih i socijalnih aspekata navještaja dr. Maros je podsjetila na Isusovo naglašavanje da Kraljevstvo neće pronaći mjesto u nekom izdvojenom ili rezerviranom prostoru, već u svakodnevnici međuljudskih odnosa te da to nije ostavilo indiferentno one koji su mislili da će izvanjsko pridržavanje pravila osigurati pristup pravednosti. „U Isusovom navještaju naglasak nije na religijskoj pripadnosti i izvanjskom održavanju, već na kvaliteti odnosa s Bogom praocem.“

„Što je duša tijelu, to su kršćani svijetu. Iako kršćani svijeta žive kao građani svijeta poštujući postojeće zakone, oni su ipak građani Neba koji svojim životom nadmašuju zakone koje poštuju. Iako žive među ljudima koji ih osuđuju, ponižavaju, progone, vrijeđaju i mrze, oni te ljude prihvaćaju, blagoslivljaju ih i praštaju im“, navela je te istaknula da su kršćani svijetu potrebni da bi mogli vršiti svoj poziv i poslanje kako bi se izgradilo Božje kraljevstvo u svakodnevnici ljudskih odnosa te da je Crkva pozvana da uđe u novu i odlučujuću te povijesnu fazu evangelizacije svijeta u dijalogu s njime.

„Osobitost kršćanske poruke ne sastoji se toliko u naglašavanju nužnosti strukturalne promjene, već hitni poziv na obraćenje ljudi koje će onda izazvati i promjenu struktura (…) Papa želi Crkvu koja će poslušati vapaj svijeta i znati na njega odgovoriti“, rekla je zaključno dr. Maros ističući da je sloboda od autorefercijalnosti i skučenosti sloboda diviniziranog svijeta, sloboda težnje za vlašću, sloboda od svakog oblika paratizma, odnosno sloboda za stvarni svijet, za svijet što ga je Bog stvorio i čovjekovoj stvaralačkoj slobodi podijelio i unatoč grijehu otkupio i prihvatio.