Uime cijele župne zajednice kardinala Bozanića, gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, predstavnike gradskoga vijeća Sesvete, ravnateljicu OŠ Jelkovec Renatu Flajhar, uz braću svećenike, redovnike i redovnice te hodočasnike i štovatelje svetoga pape Ivana Pavla II., na početku misnoga slavlja pozdravio je upravitelj župe vlč. Josip Horvat, ukratko podsjetivši na riječi Svetoga Oca iz 1994., njegov životopis te obilježja pontifikata. Cvijeće dobrodošlice, kao zahvalu za osnivanje Župe, Kardinalu su uručili članovi župnoga Dječjeg zbora „Dječica Ivana Pavla.“

Kao i prije 25 godina okupljeni smo sada na slavlju euharistije na otvorenome prostoru kao što je to bilo one povijesne nedjelje 11. rujna 1994. Tada smo u mnoštvu kakvo nije viđeno u Hrvatskoj bili na zagrebačkom Hipodromu i slavili najveću misu u hrvatskoj povijesti, a sada smo u novome zagrebačkom naselju Jelkovcu na prostoru na kojem želimo zauvijek u gradu Zagrebu označiti našu zahvalnost i spomen na svetog papu Ivana Pavla II.“, rekao je Kardinal na početku homilije, izrazivši želju da izgradnja buduće crkve preraste u stvarnost koja nadilazi župnu crkvu te postane svetište i susretište pobožnosti spomena na svetog Ivana Pavla II., mjesto učenja i nadahnuća za nove naraštaje.

Naime, Ivan Pavao II. od samoga početka svoga papinstva za hrvatski je narod bio glasonoša radosti, uporište mira i sreće, nastavio je Kardinal, apostrofirajući Papine riječi u prvoj godini pontifikata: „Dragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja.“ Po Ivanu Pavlu II., podsjetio je Kardinal, Gospodin je, učinio da istinu o Hrvatskoj vide i oni koji su istinu nastojali zanemariti. On je svojom ljubavlju prema onima koji trpe, koji su obespravljeni, prepušteni nemilosrdnosti zemaljskih silnika, održavao živom u nadi i sigurnom u vjeri da Bog svojih ne ostavlja. „Prodorne riječi, duboke misli, mjerodavni dokumenti, bremenite geste Ivana Pavla II. danas čitamo kao predivno svjedočanstvo odgovora na Isusovo pitanje Petru i svakome od nas: „Voliš li me?“ (Iv 21, 15-19), rekao je Kardinal,  „jer smo sve to doživjeli izbliza do te mjere da se povijest naše crkve i povijest našega hrvatskoga naroda ne može razumjeti bez prisutnosti svetoga Ivana Pavla II.“ Pamteći njegove pohode Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, snažne vapaje za pravednim težnjama hrvatskoga naroda i svakoga naroda u nevolji, susrete s vjernicima, pozdrave, očitovanu pažnju, brižnost, blizinu, Kardinal je slikovito izdvojio Papinu gestu spuštanja na koljena u zagrebačkoj prvostolnici i molitvu na grobu kardinala Alojzija Stepinca koju je, unatoč zdravstvenim teškoćama, Papa učinio znajući kako će tada u tim teškim vremenima svojom gestom ublažiti bolnu ranu tolikih hrvatskih patnika.

Budući da se trenutno mise održavaju u prostoru atomskoga skloništa u kojem se ujedno odvija i sav život te aktivnosti župne zajednice, opisanu jedinstvenost odnosa hrvatskoga naroda sa Svetim Ocem, Kardinal je znakovito povezao s nastajanjem župne zajednice u zagrebačkome Jelkovcu koja se rađa iz malenosti, iz poniznosti, iz skromnosti, iz skloništa gdje slavi misu, ali ju sve to, istaknuo je Kardinal, ipak ispunja ljubavlju. „Dragi vjernici župe sv. Ivana Pavla II. u Novom Jelkovcu, iako ste ovdje, naizgled, bili zatvoreni, svedeni na maleni prostor, poslušali ste poziv Ivana Pavla II. ‘Otvorite, raskrilite vrata  Kristu’.  Papa nas je pozivao i pokazivao nam da se ne trebamo bojati. I ne trebamo zdvajati ni sumnjati. Njegov nam primjer govori da istinske promjene na društvenom području ne polaze poglavito od nekih velikih, pa i političkih odnosa, nego su plod zajedništva, plod ljubavi, plod duha. Iz srca i života ljudi predanih Gospodinu, nošenih njegovom ljubavlju, nastaje novi svijet i novi naraštaji. Molimo da prostori ovdje izgrađene nove crkve i svetišta Ivana Pavla II. budu prostori pronalaženja Boga, osluškivanja njegove riječi i potreba čovjeka, prostori susreta i razgovora, prepoznavanja otajstva života, zalaganje za poštivanje svakog ljudskog bića, počevši od nerođenih, prostori jačanja obitelji, promicanja slobode i mira, zajedništva i međusobnog opraštanja,“ poručio je Kardinal.

Najavivši da će se po završetku misnoga slavlja na prostoru buduće župne crkve i svetišta kao znak izgradnje postaviti križ, Kardinal je na kraju homilije istaknuo da je Kristov križ i Kristova ljubav utkana u svaki trenutak našega života. Započinju Kardinal je pozvao vjernike da svojim molitvama prate izgradnju crkve kako bi u toj gradnji bila vidljiva duhovnost izrasla iz Božje ljubavi i milosrđa, crkvenost nošena vjernošću mučenika, posebno blaženoga Alojzija Stepinca, pouzdanje prožeto Marijin predanjem te homiliju završio molitvom: „Sveti papa hrvatske nade Ivane Pavle II., u Gospodinu primi našu zahvalu u ljubavi i ne prestani prihvaćati naše molbe, nego nas i dalje primaj u svoj zagrljaj i blagoslovi nas sada i uvijek.“

Prije završnoga blagoslova g. Vladimir Marčinko, član Župnoga pastoralnoga vijeća i voditelj Muške molitvene zajednice, pozdravio je i zahvalio uzoritome Kardinalu na pastirskoj brizi i očinskoj ljubavi uime svih župljana Župe svetoga Ivana Pavla II. Kardinalu se, i svima okupljenima, potom još jednom obratio upravitelj župe vlč. Horvat zahvalivši svima uključenima u organizaciju slavlja te na poseban način Kardinalu. Generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec obavijestio je okupljene da je kardinal Bozanić darovao nekoliko stotina primjeraka svoje knjige Ivan Pavao II. – Papa hrvatske nade koju će svi zainteresirani moći dobiti uz dobrovoljni prilog za gradnju nove crkve.

Slavlje je, nakon zahvalnih govora, a prije blagoslova, zaključeno molitvom Anđeo Gospodnji u spomen na Papino posebno raspoloženje i pozornost s kojom je, prema Kardinalovim riječima, gledao hrvatski narod kako 1994. moli anđeoski pozdrav Mariji, dok su prije samog liturgijskoga slavlja, kojega je pod vodstvom gospođe Nede Sakač animirao Župni mješoviti zbor te Zbor mladih, a izravno prenosila Laudato televizija, vjernici molili svjetlosna otajstva Gospine krunice koja je uveo papa Ivan Pavao II. te litanije njemu u čast. Nakon euharistijskoga slavlja, proslava 25. obljetnice prvoga posjeta pape Ivana Pavla II. nastavljena je prigodnim druženjem.