U Krašić je hodočastilo sedam župa Dugoselskog dekanata predvođeni dekanom i župnikom Župe sv. Martina biskupa preč. Ivanom Valentićem te devet župa Zlatarsko-belečkog dekanata predvođeni župnikom Župe Uznesenje Blažene Djevice Marije iz Zlatara preč. Dragutinom Cerovečkim. Propovijedao je preč. Ivan Valentić.

„Okupili smo se u ovoj crkvi kao hodočasnici. Hodočasnik nije samo čovjek koji putuje. Mnogi putuju. Hodočasnik je onaj koji ide svjestan neizvjesnosti svoga putovanja, ali i svjestan da postoji neki cilj na koji treba doći. Mi danas nismo došli s nekih velikih udaljenosti, ali trebalo je ipak doći – trebalo je odlučiti se i posložiti neke stvari te biti u ovome zajedništvu vjere“, rekao je preč. Valentić.

Istaknuvši da je čitav život hodočašće, propovjednik je rekao da je svaki trenutak života ispunjen nesigurnošću. „Pretpostavljam da ste došli ovamo s nekim nakanama, imate razlog zašto ste došli ovdje. Došli ste iz različitih životnih situacija. Vjerujem da postoje stvari u tvome životu koje su lijepe, ali i da ima pokoja teža. Da ima nešto za što posebno trebaš moliti, da ima nešto s čime se mučiš, što te opterećuje, što ti ne da mira. Kao hodočasnici, redovito hodamo takvim putem. Ali ne hodamo sami, nego u zajedništvu s Gospodinom“, rekao je preč. Valentić.

Tumačeći starozavjetna čitanja o stvaranju čovjeka, preč. Valentić je pojasnio zašto nije dobro da čovjek bude sam. „Kada gledamo tko smo mi, uvijek se definiramo odnosu na druge. Mi smo roditelji, braća i sestre, susjedi, vjernici u odnosu na Isusa Krista, ali i odnosu jedni na druge. Čovjek ne može živjeti sam. On uvijek živi u odnosu na druge“, istaknuo je propovjednik te dodao da je ponekad najteže živjeti svakodnevne odnose i dužnosti.

„Kada Bog stvara čovjeku pomoć kao što je on, ne stvara pomoć koja je potpuno ista kao on. Samim time što je stvorio drugoga kao ženu, znamo da ona nije potpuno ista. Ovdje se ne govori o vrijednosti jer muškarac i žena primaju dostojanstvo od Gospodina i jednako su vrijedni i važni“, istaknuo je, dodavši da je svatko drugačiji. „Muškarac i žena u svoje zajedništvo donose ono što drugi nema i na taj se način daruju jedno drugome“, rekao je propovjednik. No, istaknuo je, ljudi nam često nisu pomoć kako mi očekujemo. „Ljudi ne odgovaraju na moje potrebe kako ja očekujem, ne rade prema mojim planovima. Štoviše, često je drugačije od svega što ja mislim i želim. Kakva je onda to pomoć“, upitao je.

„Adam dobiva pomoć u obliku Eve, koja će biti kao što je on, a drugačija od njega tako da ga čitav život potiče da se mijenja i da radi na sebi. Bog na naš životni put često stavlja ljude koji nisu kao mi, koji su potpuna suprotnost od nas. Ti nam ljudi znaju biti problem. Kukamo kako je s nekim ljudima nemoguće. No, oni su stavljeni na naš put kako bismo rasli. Zajedništvo koje prvo trebamo imati je ono s Bogom. Kad sam u zajedništvu s Bogom, onda i s onima koji meni nisu laki, koje ne razumijem, znam živjeti jer živim nadahnut Božjim duhom i činim prave stvari koje treba činiti u odnosu na tu osobu“, naglasio je preč. Valentić.

Tumačeći evanđeoski ulomak o ženi Sirofeničanki koja moli za ozdravljenje kćeri, vlč. Valentić je istaknuo da Isus ulazi u njezin dom jer joj želi biti blizu. „Isus se povlači u kraj među nevjernike. Ulazi u jedna dom. Dom je sveto mjesto. Mjesto koje bi trebalo biti ispunjeno ljubavlju, toplinom, razumijevanjem, poticajima, opomenama i svime onime što pomaže čovjeku da raste. Dom je mjesto gdje se štiti ono što je najvrjednije, što nam je na srcu. Isus ulazi u intimu jedne obitelji. Želi biti skriven u jednom domu. Želi raditi stvari tiho i biti blizu“, rekao je te dodao da čovjek, prije ili kasnije, mora shvatiti da ne može sve sam i da ne treba sve sam. U tome je, istaknuo je propovjednik, ta žena primjer jer ponizno dolazi pred Gospodina i donosi mu svoju muku.

„Majka traži rješenje i spremna je na sve. Spremna je poniziti se do kraja. To i čini. Ponizno pristupa Gospodinu. Ova poganka, koja ne poznaje Boga, je čula nešto Bogu. Čula je priču. Jako je važno čuti priču o Bogu. Vjera se prima slušanjem. Ulazi kroz uho da bi došla do srca. Ova žena sluša i shvaća da ono što je čula o Isusu Kristu nije bilo kakva priča. Ona shvaća da taj čovjek koji čini čuda nije kao drugi, nego da je poseban“, istaknuo je preč. Valentić te dodao da ta žena priznaje da joj nešto nedostaje, da je izgubljena i da ne poznaje Boga.

„Ova žena shvaća da je dovoljna mrvica jer je mrvica Božja milost. To je sve što čovjeku treba“, rekao je te dodao je Božja milost besplatna i da je samo potrebno otvoriti joj se. „I nama u životu ne trebam puno više od jedne riječi koju Bog daje – riječi koja mijenja naš pogled, koja otvara novu perspektivu. Jedne Božje riječi koja tumači sve događaje našega života, a osobito one teže u svjetlu Isusova križa i usmjerava naš pogled prema uskrsnuću“, rekao je propovjednik te pozvao vjernike da po križu dođu do uskrsnuća. „Blaženi Alojzije Stepinac je znao ljubiti Gospodina, znao je stati pred Gospodina i u muci koja ga je snašla. Ostavio nam je primjer kako živjeti i kada je teško“, rekao je, između ostaloga, preč. Ivan Valentić.