U zajedništvu s umirovljenim biskupom bili su njegov nasljednik, varaždinski biskup mons. Bože Radoš, te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i najbliži suradnici.

U liturgijskom slavlju Mise večere Gospodnje kršćani se spominju Isusove Posljednje večere kojom se na otajstven način proslavlja i obnavlja ustanovljenje euharistije i svećeničkog reda. Tako je i na početku misnog slavlja mons. Josip Mrzljak poručio kako slavljem Mise večere Gospodnje ulazimo u slavlje Vazmenog trodnevlja, središte liturgijske godine, kada slavimo Isusovu muku i smrt te se radujemo uskrsnuću.

U propovijedi je biskup u miru Josip Mrzljak naglasio kako smo okupljeni oko stola za koji nas poziva sam Isus. Podsjetio je biskup kako je Krist za vrijeme zemaljskog života rado sjedao za stol pritom ne odbijavši pozive te nije sjedao za stol samo radi hrane i pića, već da bude u zajedništvu sustolnika. Nije birao društvo ni pravio selekciju, dolazili su i grešnici i nepozvani, sunarodnjaci i rimski vojnici, poručio je mons. Mrzljak te dodao kako je onima koji su mu prigovarali da jede s grešnicima odgovarao da je upravo radi takvih i došao. A upravo su grešnici, podcrtao je biskup u miru, osjetili da taj Nazarećanin ima neku čudnu privlačnu snagu, osjetili su da se njegovom pomoći mogu osloboditi zla, da mogu dobiti svjetlo za život. Osjetili su da mogu postati novi i bolji ljudi. I to je pitanje danas i uvijek – kako biti bolji čovjek i učiniti bolje društvo, poručio je mons. Mrzljak.

Misa večere Gospodnje u varaždinskoj katedrali

„Nismo li i danas svjedoci vremena u kojem čovjek traži izlaz? U kojem se čovječanstvo muči tražeći put u život dostojan čovjeka. Opterećeni smo nepravdama u svijetu. Mnogi nemaju ni stola ni što bi na nj stavili. Mnogi i danas umiru od gladi, a neki pak ne znaju što bi od obilja. Željeli bismo živjeti u slozi, a sloge nema. Oni koji bi nas trebali pozivati na slogu i zajedništva javno se svađaju, ne birajući riječi kojima će vrijeđati jedni druge. Želimo živjeti u ravnopravnosti, a još uvijek jači tlači slabijega, bogati izrabljuju siromašne. Borimo se za dostojanstvo čovjeka, a dostojanstva je sve manje. Gdje je dostojanstvo nerođenog čovjeka? Želimo živjeti u miru, a mira nema. Dan prije nego će podnijeti muku, Isus poziva svoje najbliže prijatelje da bi se s njima oprostio. Želi im zauvijek ostaviti taj stol ljubavi. Ali prije nego se pristupa tom stolu treba biti čist i opran, stoga Učitelj – kao onaj koji ima vlast – uzima vodu i pere noge svojim učenicima. Oni neće odmah razumjeti što čini, kao što neće razumjeti ni njegovu osudu, muku i smrt. Neće razumjeti kako onaj uz kojeg su na Cvjetnicu ponosno stupali i maštali o zemaljskoj slavi i moći na jednom gubi. Ruši se svijet kojeg su svojim razmišljanjem gradili. Ruši se svijet kojeg gradi čovjek, ali se postavljaju temelji na kojima čovjek, uz Božju pomoć, može graditi bolji svijet, Božji svijet. Krist im je ostavio primjer. Primjer najveće poniznosti. Bez poniznosti i siromaštva duha gotovo je nemoguće pristupiti euharistiji”, rekao je u homiliji biskup Mrzljak.

U nastavku propovijedi biskup je napomenuo kako nakon čina poniznosti dolazi Riječ. Riječ koja rađa vjeru i povjerenje.

Misa večere Gospodnje u varaždinskoj katedrali

„Učenici ne razumiju sve, ali vjeruju Učitelju jer osjećaju da ih voli. Puno su od njega čuli i naučili tijekom tri godine. Riječi su znale biti teške, zahtjevne i često nisu godile mnogim ušima. Isus je čak i apostole priupitao da li i oni ne kane otići. “Gospodine, a kome ćemo otići, ti imaš Riječi života vječnoga”, odgovorio je Petar uime svih. Da, to je temeljno pitanje za čovjeka; kome ići, čije riječi slušati, na čiji se poziv odazvati. Nisu li to i presudna pitanja ovog današnjeg vremena? Onome koji obećava život pun uživanja bez truda i napora, život bez rada i zalaganja, život bez patnje i boli ili onome koji obećava križ. Teško je prihvatiti križ i ići za Isusom, no postoji li neki drugi put koji bi čovjeka vodio kroz život? Kada bi postojao, Bog bi ga čovjeku sigurno pokazao. Ovaj siguran put – put križa – Isus povjerava svojim učenicima, Crkvi, onima koji se peru u kupki preporođenja – krštenju – i koji žele ovom zemljom prolaziti putem svagdanjega križa. A na tom životnom putu Isus ne ostavlja čovjeka samoga. Želi biti neprestano njime i upravo je to euharistija – Bog je neprestano s čovjekom, njemu se daje i za njega žrtvuje. Zato smo i večeras ovdje, da to s vjerom prihvatimo. Otvorimo stoga pamet i srca da bismo čuli taj Kristov govor u ovim svetim danima”,  poručio je u propovijedi biskup u miru.

Nakon pričesti uslijedio je prijenos Presvetog Oltarskog Sakramenta u svetohranište kapele Majke Božje Loretske pored ulaza u katedralu, gdje je pohranjeno za pričest na Veliki petak.

Biskup Mrzljak je u zajedništvu s braćom svećenicima, bogoslovima i ostalim vjernicima sudjelovao u klanjanju uz prigodne meditacije i pjesme, a liturgija Velikog četvrtka završila je obredom u kojem se ogolio oltar jer do Vazmenog bdjenja, u Uskrsnoj noći, neće biti euharistijske žrtve.

Nakon obreda vjernici su se u tišini razišli svojim kućama te u sabranosti i molitvi nastavili svoj hod prema svetkovini Uskrsa.

Misa večere Gospodnje u varaždinskoj katedrali