Na misi je suslavilo 22 svećenika te posluživalo 3 đakona i 20 bogoslova, a liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor svetog Leopolda Bogdana Mandića pod vodstvom mag. mus. Ivane Hrkać, uz koje je bila prisutna i Policijska klapa sv. Mihovil.

Nadbiskup Zgrablić zahvalio je fra Josipu Ćibariću, župniku i gvardijanu, na pozivu te podsjetio na povijesnu vezu sv. Leopolda sa Zadrom, gdje je između 1897. i 1900. bio gvardijan kapucinskog samostana i služio u crkvi Gospe od Zdravlja.

U propovijedi utemeljenoj na evanđelju o Isusu Dobrom Pastiru, nadbiskup je istaknuo kako Kristova ljubav prema čovjeku nije simbolična, već stvarna i sveobuhvatna. „Isusovo darivanje nije bilo simbolično, već stvarno, cijelim bićem, do krvi. Njegovo polaganje života znak je potpune poslušnosti Ocu koji nam je time pokazao kolika je Njegova ljubav prema čovjeku. Bog ne traži najprije žrtvu od nas, nego On daje sebe. Takav je Isus Pastir – on ide prvi, ne štedi sebe, da bi nas spasio. Isus kao Dobri Pastir je stvarnost koja je živjela i u sv. Leopoldu“, kazao je.

Osvrnuvši se na razliku između Dobrog Pastira i najamnika, nadbiskup je naglasio da Dobri Pastir ljubi svoje stado nesebično, dok najamnik traži vlastitu korist. Propovjednik je upravo sv. Leopolda opisao kao onoga koji je svoj život posvetio tom pastirskom pozivu, proživljavajući ljubav između pastira i stada.

Nadbiskup je govorio i o suvremenom poimanju slobode, upozorivši na relativizam i pogrešna tumačenja slobode koja često vode čovjeka u nesigurnost i zbunjenost. „Čovjek je stvoren slobodan. Sloboda je Božji dar i čini nas sličnima Bogu. No, današnja kultura često slobodu svodi na površnost: ‘Mogu što hoću’, ‘Moje je pravo odlučiti što želim’, ‘Nitko mi neće govoriti što moram učiniti’. Sve se relativizira, postaje osobna interpretacija, čak i život i smrt, dobro i zlo, rod i spol, pa i istina“, rekao je Zgrablić, dodavši da relativizam često odvodi ljude u lažnu slobodu.

Poručio je kako prava sloboda dolazi iz susreta s Bogom i istinom te kazao rekavši da „prava sloboda ne bježi od Boga – ona ga susreće. Sloboda se ne boji istine – sloboda i istina se u Isusu grle. Glas Dobrog Pastira nas vraća nama samima, punini našeg života i vodi prema ispunjenju i smislu našeg postojanja“.

Govoreći o sv. Leopoldu, nadbiskup je istaknuo njegovu ulogu ispovjednika koji je bio svjedok Božjeg milosrđa. „Sv. Leopold poznavao je dušu čovjeka i slušao ljude srcem. Nije samo čuo riječi koje su mu izgovarali i grijehe koje su ispovijedali, nego je ulazio u dubinu njihovog bića, prepoznavao njihove rane, nesigurnosti i čežnju za ljubavlju i slobodom. Njegovo slušanje bilo je prožeto suosjećanjem i duhovnim razlučivanjem“, rekao je zadarski nadbiskup, posebno se osvrnuvši na simboliku Leopoldove ispovjedaonice, nazvavši je mjestom milosrđa i pomirenja, gdje su mnogi pronašli oprost i nadu. „Njegova mala ispovjedaonica postala je svetište pomirenja, simbol Božje nježnosti. Sv. Ivan Pavao II. nazvao je sv. Leopolda ‘herojskim svjedokom Božjeg milosrđa i zaštitnikom ispovjednika’“, podsjetio je.

Naposljetku, propovjednik je pozvao vjernike da osluškuju glas Dobrog Pastira u savjesti, gdje Bog s čovjekom tiho razgovara. „Srce kao središte ljudske osobnosti postaje duhovno uho kojim slušamo Gospodina. Ako je srce zarobljeno sebičnošću, grijehom ili ravnodušnošću, ono ne može jasno čuti Njegov glas. Zato je obraćenje, molitva i sakrament pomirenja put prema osjetljivosti srca“, zaključio je nadbiskup, potaknuvši okupljene da uče iz svetosti sv. Leopolda.

Nadbiskup je misno slavlje završio molitvom za jačanje vjere i ljubavi prema Bogu, pozivajući na nasljedovanje sveca čija svetost i predanost ostaju trajni uzor kršćanskog života.

Župna zajednica se duhovnim obnovama za svoju župnu svetkovinu pripremala kroz pet Leopoldovih srijeda koje su predvodili su p. Ivan Raljušić, p. Ilija Grgić, fra Leopold Palić, fra Damir Pavić i fra Josip Ćibarić.  Misna slavlja popratio je zbor mladih Voluntas Tua pod vodstvom Andrije Antića.