Stručni skup organizirali su Ured za vjeronauk u školi i Agencija za odgoj i obrazovanje s višim savjetnicima dr. sc. Gordanom Barudžija i Daliborom Adžićem. Skup je otvorila prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić.

Prvi predavač prof. dr. sc. Slavko Slišković iznio je povijesnu perspektivu nastanka i potrebe za ekumenizmom i međureligijskim dijalogom. Pojasnio je da je u počecima Crkva bila proganjana, dok se perspektiva nije promijenila te je sama postala vodeća religija Rimskoga Carstva. Tada je počela i nasilna kristijanizacija novootkrivenih zemalja, dok je s druge strane Crkva prihvaćala nove filozofije, kulture i terminologije u svoj diskurs, dodao je. S vremenom i padom država papinstvo se definiralo kao moralni autoritet, a svoju ulogu odigrali su i redovnici benediktinci s razvojem skriptarnica u svojim samostanima. U vrijeme suvremenih papa, od Pavla VI., Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i pape Franje mijenja se i pogled na suradnju s drugim religijama i nekršćanskim Crkvama, istaknuo je.

Drugo predavanje „Međureligijski i međukulturalni dijalog kao izazov Katoličkom vjeronauku“ održao je doc. dr. sc. Tomislav Kovač. Predstavio je projekt Katoličkog bogoslovnog fakulteta RELIGOBRAZ u kojem se proučava utjecaj religije na kulturu. Postavlja se pitanje kako osmisliti multikulturalnost te se traže nove paradigme i modeli mišljenja, rekao je predavač.

Crkva je promicateljica međureligijskog dijaloga, istaknuo je predavač u prvoj točki promišljanja, a to traži dijaloški mentalitet koji najprije naglašava ono što nam je zajedničko te ne odbacuje ono što u drugim religijama ima istinito i sveto. Katolički pristup međukulturalnom dijalogu on vidi u prožimanju kulture i religije, što se na našim prostorima osobito očituje na raskrižju Hrvatske i Europe, koje i od vjeroučitelja u školi zahtijevaju određene međureligijske i međukulturalne kompetencije kojima će povezati vjeru i kulturu, usuditi se upoznati i drugoga i sebe, proširiti obzorja učenika, njegovati duh evanđeoske otvorenosti.

Nakon pauze uslijedili su primjeri dobre prakse koje je prikazalo četvero vjeroučitelja: vjeroučiteljica Islamskog vjeronauka Amila Škorić prikazala je rad vjeroučitelja u Sisku, zajedno s mnogim projektima Medžlisa Sisak koji se održavaju na razini lokalne zajednice te uz suradnju i potporu svih vjerskih zajednica. Vjeroučitelj Pravoslavnog vjeronauka Petar Kozakijević istaknuo je kako u kurikulima nije posebno navedena suradnja u ekumenskom i međureligijskom smislu, ali se ona svakako provodi u praksi, za što je naveo i mnoge primjere (volontiranje učenika u pučkoj kuhinji, njegovanje odnosa s drugim školama, kroz sudjelovanje u eko-kampu i sl.), te je kolegama vjeroučiteljima Katoličkog vjeronauka ponudio suradnju u budućnosti. Svoja iskustva i primjere dobre prakse prikazali su vjeroučitelji Katoličkog vjeronauka Katarina Pučar (kroz dvije pripreme za 6. i 7. razred osnovne škole) te Tomislav Šegina koji je naglasak stavio na srednjoškolski vjeronauk i prokušane metode rada koje su primjenjive s tim uzrastom.

Prije kraja skupa dr. sc. Gordana Barudžija održala je kratko predavanje, odnosno prikaz sinodalnog hoda Crkve, pod nazivom „Dijalog u Crkvi i društvu te s drugim kršćanskim vjeroispovijestima u ‘Pripremnom dokumentu za sinodalnu Crkvu’“. Istaknula je hrvatski doprinos radnom dokumentu Europe te sinodalnost koja je i cilj i metoda rada za Božji narod koji putuje zajedno s cijelom ljudskom obitelji. Put kojim nam je ići put je dijaloga, promicanja jedinstva među kršćanima, međusobna upućenost kršćana i Židova, kao i prisutnost islama te dijalog među religijama i kulturama, istaknula je. Stručni skup zaključio je viši savjetnik i moderator susreta Dalibor Adžić, izvijestili su iz Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije.