Tom prigodom biskup se susreo sa štićenicima, njihovim obiteljima, djelatnicima Dnevnog boravka te ukratko upoznao rad i djelovanje ove ustanove Caritasa Varaždinske biskupije. Susret je započeo slavljem mise, a nastavio se prigodnim recitalom štićenika i pjesmom djelatnika te druženjem.

Prije početka mise okupljene je pozdravio župnik župe Sv. Nikole biskupa u Čakovcu fra Željko Železnjak na čijem je području Dnevni boravak, te koji redovito sa svojom subraćom duhovno skrbi o štićenicima doma. Fra Železnjak zaželio je dobrodošlicu novom varaždinskom biskupu, kazavši kako je lijepo slavlje Božića započeti upravo u ovakvoj ustanovi, upravo među najpotrebnijima i najbližima Isusu. Pjevanjem je misu animirao mali zbor djece iz biskupijskog vrtića “Sv. Nikola” u Belici.

U homiliji je biskup Radoš govorio kako nam blagdan Božića donosi jedan novi poredak jer Isus ponajprije dolazi onima na rubu društva, dolazi pastirima, običnim ljudima koji su u centru Njegovog srca i poslanja.

Bog u otajstvu božića dolazi kao život koji se nama daje. Misna čitanja o čudesnom začeću i rođenju Samsona i Ivana Krstitelja jasno nam poručuju kako je Bog onaj koji daje život. Tajnu stvaranja čovjeka Bog čuva za sebe. Svaki život koji Bog daruje najljepši je upravo zato jer ga je On stvorio.

Na kraju homilije biskup se posebno obratio roditeljima štićenika. “Koju ljepotu u sebi nose ova djeca vi to najbolje znate. Vi bi o tome mogli pričati, no možda kad bi o tome počeli pričati rekli bi nam da izdajete one najdublje osjećaje jer ne možete riječima izraziti ono lijepo što oni nose, što vama daju. Dvadeset četiri sata na dan ste uz njih, ali vaše davanje, vjerujem da nije ni blizu onoga što vaša djeca vama daju. Uvijek Bog daje više nego što mi dajemo, a vama daje po vašoj djeci. Što više se vi dajete njima to više ste bogati. Mi danas molimo da tu tajnu svi razumijemo, od nje živimo i na njoj zahvalimo Gospodinu”, zaključio je mons. Radoš.

Ovaj Centar postao je druga obitelj za štićenike i njihove obitelji. Posvjedočila nam je to i Nevenka Sabol čija kćer Kristina je već dvadeset i tri godine korisnica poludnevnog boravka. “Moja Kristina ovdje je ostvarila uključenje u zajednicu, ovdje je pronašla svoje prijatelje, svoju drugu obitelj jer ovo zaista jest obiteljski dom”, rekla je Sabol.

Kako je rekla ravnateljica Novaković Dnevni boravak ima deset stalnih štićenika u poludnevnom boravku, tri povremena te četrdesetero djece u psihosocijalnoj podršci koji dolaze na terapije. Osim djelatnika Dnevnog boravka za dobru atmosferu su zaduženi i volonteri koji osim fizičke pomoći oko štićenika odgovaraju i na njihove želje pjevanjem, čitanjem priča, prepričavanjem anegdota iz svakodnevnog života i putovanja što posebno veseli štićenike.