Prvi dio programa, s raspravama nakon svih triju predavanja, moderirao je dr. sc. Jakov Rađa.

 Služba otpornosti kao znak vremena

Prvo predavanje Unutarcrkveni otpori u vremenima krize. Moralno-etički aspekt održao je dr. sc. Ante Bekavac s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istaknuvši da je ozračje u kojemu živi suvremeni čovjek duboko obilježeno krizom koja otvara pitanje o smislu, vrijednosti i značenju čovjeka i Boga, dr. Bekavac je istaknuo da to otvara pitanja o vrijednostima i moralnim usmjerenjima kao izvorima koji usmjeravaju ljudski život prema punini i sreći. Kriza je, ponajprije unutar crkvena, kriza (samo)razumijevanja čovjeka u „kaotičnim“ uvjetima moralne situacije kulture i vremena, dodao je.

Moguće je razvijati otpornosti ponajprije polazeći od razumijevanja čovjeka u svjetlu Utjelovljenje Riječi, njegova nepovrjedivog i apsolutnog dostojanstva, što u naše vrijeme postaje temeljni imperativ, rekao je dr. Bekavac te dodao da je Crkva pozvana biti u službi otpornosti kao znak vremena, zauzimajući se za jedinstvo kršćanskog moralnog života, ali ukazujući na sve propuste i nedosljednosti jer problemi i poteškoće s kojima se danas susrećemo uočavaju se i povezani su s dubljim rascjepima u samom čovjeku.

Otpornost pretpostavlja ljudsku formaciju kao nužan temelj, duhovne, intelektualne i pastoralne formacije ne samo svećenika nego i vjernika. Ako smo u Crkvi pozvani slijediti i nasljedovati Božju Riječ, onda isto tako u djelo je nužno potrebno provoditi zahtjeve koji proizlaze iz dinamike nasljedovanja Riječi. Obnova jedinstva kršćanskog moralnog života nije samo odgovor na trenutne krize, već zahtjev koji stoji u temeljima cjelokupne koncilske neodgodive obnove Crkve, a to znači da su kriteriji razvijana otpornosti autentične evanđeoske vrijednosti i sredstva, rekao je, između ostaloga, dr. Bekavac.

O pastoralnim pristupima u službi otpornosti

Drugo predavanje Kriza kao prilika za preobrazbu Crkve. Novi pastoralni pristupi u službi otpornosti pojedinaca i zajednica održao je izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ s Teologije u Rijeci. Istaknuvši da su kriza i otpornost su dvije, naizgled, oprečne teme koje se u različitim društveno-kulturalnim kontekstima često razlučuje na dvojake načine, istaknuo je da su te teme za svaku ljudsku zajednicu s jedne strane neizbježne, a s druge strane do neke mjere i neodvojive. Kriza, kao istinski neizbježna stvarnost, može i treba poslužiti i kao izvorište izgradnje novih oblika otpornosti pojedinaca i zajednica, rekao je te dodao da se Crkva, kao sasvim specifična forma interpersonalne organizacije, u suvremenom kontekstu treba više pozabaviti ovakvim načinom odnosa prema kriznim situacijama.

Kako bi to bilo moguće nužno je u konkretnom pastoralnom djelovanju uobličavati pristupe prožete dinamizmima odgovarajuće otpornosti u kriznim prilikama, rekao je. U predavanje je govorio o teološko-pastoralnom razlučivanju elemenata pastoralnih pristupa koji služe tome cilju, kao i prezentiranju naznačenih elemenata u nekim novijim pastoralnim pristupima. Istaknuo je neke pastoralne elemente predstavljene u apostolskoj pobudnici pape Franje Amoris laetitia, predstavio je i one opisane u dokumentu Katekumenski itinerariji za bračni život. Pastoralne smjernice za partikularne Crkve Dikasterija za laike, obitelj i život. Govorio je i o pristupu međunarodnog udruženja Rondine Cittadella della Pace iz Italije.

Osnovne teme razlučivanja situacije krize u pogledu veće otpornosti pojedinaca i zajednica su sagledavanje krize kao izričaja ljudske krhkosti i ranjivosti, kriza kao izričaj i polazište nadilaženja konfliktualnosti, konflikt kao prilika za obnovu odnosa, pristupi koji poštuju granice, kriza kao poticaj otpornosti kroz pastoralnu kreativnost, otpornost iz napetosti odnosa pojedinac – zajednica, te rast u zrelosti kao preduvjet otpornosti, istaknuto je, između ostaloga, u predavanju. Treće predavanje Muke po župnoj katehezi održao je don Tomislav Ćubelić.