Euharistijska slavlja u 9 i 10.30 sati predslavio je, u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, a oba misna slavlja su svojim glazbenim umijećem, ministriranjem i svjedočenjem o duhovnom pozivu uveličali sjemeništarci: Petar Vuković, maturant iz Zagrebačke nadbiskupije, Lovro Sušac, trećaš iz Đakovačko-osječke nadbiskupije te Leon Levačić, drugaš iz matične Varaždinske biskupije. Sjemeništarci su na svakoj misi iskoristili prigodu da kažu koju riječ o životu u Sjemeništu te potaknu zainteresirane dječake da dođu na ‘Vikend u sjemeništu’.

U svojim homilijama, tumačeći Božju riječ tekuće nedjelje (Sir 35, 15b-17.20-22a; Ps 34; 2 Tim 4, 6-8.16-18; Lk 18, 9-14), preč. Pavlaković je okupljenim vjernicima poručio kako se u ispripovijedanome primjeru iz evanđelja o vrednovanju govori s pomoću obilježja koja u našemu današnjem životu jedva da imaju značenje te da će se danas teško netko pred Bogom hvaliti svojom pobožnošću, postovima ili milostinjom.

“Primjer iz evanđelja želi upućivati i liječiti pomoću govora tijela dvojice glavnih likova. U polutami hrama, u prednjem dijelu, uspravan i siguran u sebe, moli farizej. U dnu hrama, ne usuđujući se podići oči, udarajući se u prsa, moli carinik. Jedan uspravan, a drugi pognut – dva različita držanja i stava koja sažimlju njihovu nutrinu. Bog zacijelo ne osuđuje dobra farizejeva djela niti podupire ustrajnost u zlu. Tek se može reći da se dobro ponašanje jednoga pred Bogom pretvara u pogrješan stav i obratno. Veliki filozof Kierkegaard ima pravo kada kaže da suprotnost grijehu i manama nije krjepost, već vjera.”

Vjera je ta koja otvara oči za tvoje ništa i za Božje sve. Samo kada smo duboko i iskreno uvjereni da ne posjedujemo ništa što bismo mogli staviti pred Boga, samo se tada možemo pojaviti pred njim.”

“Farizej ne moli, već promatra samoga sebe, razmatra samoga sebe i sluša vlastitu molitvu, utapa se u svojim savršenstvima. Njegovo je zadovoljstvo tipično zadovoljstvo svih nas koji se smatramo samoostvarenima. Ne treba mi župna kateheza, ne treba mi vjeronauk ovih ili onih dobnih skupina, pa ja i tako sve znam! To se, dragi prijatelji, u religijskome polju često događa; događa se i to da takvima nitko izvanjski ne može spočitati da nije pobožan i da je na krivom putu, jer nedjeljna misa nije dovoljna za osobno posvećenje i osobnu duhovnost! Zapamtimo to!”, zaključio je propovijednik.

Na koncu oba euharistijska slavlja, župnik Ciglar zahvalio se gostima što su unijeli svježinu u nedjeljni susret ove međimurske župne zajednice. Po završetku misnoga slavlja radost zajedništva nastavljena je i oko obiteljskog stola u prostorima župne kuće.