Koncelebrirali su rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipamons. Antun Sente, ml.,  i preč Zlatko Golubić supsidijar u Svetištu, te karlovački mladomisnik pater Josip Magdić, monfortanac. Liturgiju i pjevanje predvodili su animatori i sudionici oratorija “Josipova obitelji” koji se održava u prostorima Josipova svetišta. 

Na početku misnog slavlja mons. Sente je okupljene pozvao na molitvu za pokoj duše tog vrijednog karlovačkog svećenika koji je šezdeset godina udjeljivao Božje sakramente, te utjehu vjere mnogim Karlovčanima i Josipovim štovateljima. Poznat kao veliki odgojitelj mladih i duhovnik križara, te organizator mnogih priredbi mladi animatori su okupljene vjernike uveli recitacijom stihova Izidora Poljaka “Planite b’jeli ognjevi duše”. 

U homiliji mons Vražić kazao je kako na današnji dan gledamo i molimo pobožnog i velikog hrvatskog i ugarskoga kralja Stjepana koji svome sinu ostavlja kraljevstvo predivnom oporukom: “Sine ljubljeni sve sam ti ostavio, a jedno ti stavljam na dušu, nemoj me izdati, ljubi i brani Crkvu jer onoga trenutka kada budeš to zaboravio gubit će moć i svoje kraljevstvo.” To je poruka meni kao svećeniku i to je poruka pokojnog Marijana svima koji ga s pijetetom časte, kazao je mons. Vražić te dodao: on je bio čovjek vjere i bezuvjetnog predanja i pouzdanja u Crkvu kojega je crpio iz molitve i klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, kazao je mons. Vražić.

Dan prije njegove smrti bio sam kod njega u bolnici. Našao sam ga u dosta dobrom stanju i nakon kratkog razgovora me blago pogleda i kaže mi: “Ferdo od svega što sam imao, pogledaj što mi je ostalo. Stara drvena krunica koju držim u rukama.” A ja ga pogledam, primi za ruku i kažem: “Marijane to je vjera i predanje koje te je nosilo kroz život.” Vjerujte mi, iako će mnoge stvari ostati tajna, pouzdano znam da ni jedan korak ni jedno djelo ove župe nije moglo biti učinjeno, bez ustrajne molitve našeg Marijana pred Presvetim, koja je počinjala već u šest sati, a koji put i ranije ujutro ispred svetohraništa ovdje u Nacionalnom svetištu. Bio je to intimni razgovor duše s Bogom, kazao je mons. Vražić. Kad su došla ona teška i sudbonosna vremena za vjeru, kod svakog našeg svećeničkog susreta uvijek smo si mi svećenici govorili: ostanimo jaki u vjeri. Vjeri u Crkvu. Crkva je polog vjere, ona je učiteljici i čuvarica vjere. Zato je Marijan neprestano gledao kako bi onu močvaru pretvorio u svetište svetoga Josipa. Svi znamo da je uspio, baš zato što je bio veliki vjernik. Zašto je vjera bila toliko jaka kod njega. Zato što je i sveti Josip vjeran. Lako je koji put kazati ja vjerujem, a treba to dokazati i djelima. Izgradnjom zgrade crkve i zajednice Crkve. Marijan je to u svome životu dokazao. Ljepota vjere je upravo u tome što daje smisao i jakost života, kazao je mons. Vražić.

I zato danas kada se spominjemo života i rada vjere i ljubavi prema Crkvi i Bogu našega pokojnoga Marijana, najbolje o njemu govori jedna riječ, a to je ova: Kada je preminuo nitko nije govorio da je umro dubovački župnik ili nešto drugo. Svi su govorili: Umro je naš Marijan! A to znači: umro je čovjek vjere, Crkve i čovjek koji je ljubio čovjeka. Stoga se danas rado spominjem i riječi kardinala Josipa Bozanića koji je prigodom ukopa našeg Marijana imao potrebu kazati: “Mi danas molimo za njega, ali on će jednoga dana, kao ugodnik Božji, kao svetac moliti za nas. Mi ćemo se moliti njemu da se moli za nas!” zaključio je propovijed mons. Vražić. 

Pri kraju misnog slavlja okupljeni vjernici uputili su se prema posljednjem počivalištu pokojnog prvog rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa mons. Marijana Radanovića te nad njegovim grobom izmolili prigodne molite. 

A Oratoriji “Josipova obitelj”, s mnoštvo radionica, igara, molitava i plesa nastavljen je u dvorištu Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Zapravo je župno dvorište ispunjeno djecom i obiteljima najbolja zahvala pokojnom dugogodišnjem karlovačkom župniku koji je za vrijeme svog župnikovanja puno truda posvećivao odgoju djece i mladih, zaključio je na kraju njegov nasljednik mons. Sente.