Misno slavlje, uz poštivanje svih epidemioloških mjera i održavanja socijalnog razmaka, s početkom u 17 sati u grobljanskoj kapeli sv. Jurja mučenika u Vukovoj Gorici, župa Prilišće, predvodio je mons. Ferdinand Vražić, svećenik u miru i supsidijar u župi Karlovac-Novi Centar koji je generacijski povezan sa preč. Pavlakovićem. U koncelebraciji su sudjelovali vlč. Josip Priselac, domaći župnik i preč. Matija Pavlaković, nećak pokojnika.

Govoreći u nadahnutoj homiliji o preč. Pavlakoviću, mons. Vražić rekao je da su oni koji su ga bolje poznavali mogli u njemu vidjeti i doživjeti čovjeka, svećenika i prijatelja koji nije robovao vanjštini i formalizmu; koji se nije zadovoljavao minimumom – ni u propovijedi, ni u običnom razgovoru, ni u crkvenim ni društvenim sredinama. Od sebe i od svojih suradnika uvijek je tražio ono što je “najviše mogao” – bilo da je riječ o radu s djecom i mladima, bogoslovima, starijima, s obiteljima ili s odraslima. Krasila ga je želja i inicijative za svećeničkim zajedništvom te bratska povezanost sa svim redovničkim zajednicama unutar crkvenih službenika.

Istinski svećenik, duhovni otac, prijatelj, bogoljub i domoljub

Takav život je moguć jedino onda ako je čovjek istinski vjeran i istinski slobodan; ako je vjeran Bogu, Crkvi i svojem svećeničkom zvanju te spreman “izaći iz udobnosti i sigurnosti svećeničkoga života” i “ići na periferije” do svih onih koji su potrebni Božje poruke. Upravo to danas želi i od crkvenih službenika traži papa Franjo. A naš Miško je to – u drugačijim vremenima i okolnostima – na svoj način istinski živio, zaključio je mons. Vražić.
Nakon popričesne molitve riječi zahvale uputio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i nećak pokojnog Mije.
“Zahvaljujemo Bogu na daru njega, istinskog svećenika, duhovnog oca, prijatelja, bogoljuba i domoljuba, rekao je preč. Pavlaković ml. te primjetio kako su se na euharistijskome slavlju okupili ne samo vjernici domaćega kraja, nego i oni iz Zagreba gdje je nekada pokojnik pastoralno djelovao”.

To je po njegovim riječima “dokaz koliko je Miško značio svojim vjernicima i svojim prijateljima”. Zahvaljujući okupljenima istaknuo je i kako su mnogi drugi svećenici tim slavljem povezani u duhu i molitvi, jer zbog pastoralnih obveza u svojim župama nisu mogli biti nazočni.
Kratki životopis

Prečasni Mijo Pavlaković rođen je 17. travnja 1936. godine u mjestu Račak, pokraj Vukove Gorice, župa Prilišće, kao najmlađi od četvero djece. Nakon pučke škole u Prilišću, završio je nižu gimnaziju u Požegi, a potom višu gimnaziju i Bogoslovni fakultet u Zagrebu. Završivši filozofsko-teološke studije, 29. lipnja 1963. godine zaređen je za svećenika po rukama i posvetnoj molitvi kardinala Franje Šepera, nadbiskupa zagrebačkog, a mladu misu slavio je 7. srpnja iste godine u Prilišću.

Kratko je 1963. godine bio na ispomoći u župi Brckovljani koju je 1964. preuzeo i njom upravljao do 1981. godine. Od 1981. do 1986. godine bio je duhovnik Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, a od 1986. do 2003. godine bio je župnik u Granešini. Od 1988. do 2002. godine bio je i dekan Remetskog dekanata. Od 2003. do 2009. godine bio je župnik u bolničkoj župi Milosrdnih sestara u Vinogradskoj u Zagrebu. Od 1994. godine, dekretom kardinala Franje Kuharića, nadbiskupa zagrebačkog, imenovan je začasnim kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog.

Prečasni Mijo Pavlaković, nakon što je 2009. godine zbog zdravstvenih razloga umirovljen, boravio je u Svećeničkom domu sv. Josipa na zagrebačkom Kaptolu, a preminuo je u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ 27. kolovoza 2010. godine u 75. godini života i 47. godini svećeništva.