U suslavlju su bili svećenici iz susjednih župa iz Dubrave. Na početku propovijedi preč. Kovač podsjetio je na Božju misao o stvaranju čovjeka kada je Duh Božji lebdio nad vodama. Također, podsjetio je vjernike da se u svojim željama i planovima trebaju voditi nadahnućima Duha Svetoga. Taj Duh lebdio je u svakom činu stvaranja do trenutka dok se Bog nije na trenutak udaljio i čovjeka i njegovu ženu ostavio same. U tom trenutku dolazi zavodnik, predstavljen u obličju zmije, a zmija izvorno u hebrejskom znači „onaj koji vidi, spoznaje“, pojasnio je preč. Kovač.

Tako i zmija čovjeku predstavlja svoju spoznaju koja je primamljiva, lijepa, uvjerljiva. Kako čovjek pada, doživljava strah od svoga Stvoritelja, Boga. Taj strah dolazi od čovjekove spoznaje da je pogriješio, da nije poslušao, da je izgubio nevinost. Čovjek shvaća da se ogolio od svega onog što je dobro, plemenito, Božje, i to samo zbog jedne geste: Jednog ugriza. Bog ipak ne odustaje i čovjeka stavlja ispred tog zavodnika. Iako će zavodnik i dalje gledati, spoznavati, mamiti, proviđati, Njegova je sudbina jasna: Jesti zemlju! Svaki puta kada prihvatimo tu ponudu i kažemo Gospodinu Ne želim služiti, i mi smo ti koji počinjemo lizati zemlju i ne vidimo iznad. Bog nas stoga poziva: Pogledaj gore, uzdigni se, proširi svoju spoznaju, dodao je propovjednik.

Preč. Kovač istaknuo je da je Crkva odabrala baš te biblijske retke kako bi progovorila o Mariji, Majci Crkve. Pozornost treba usmjeriti i na Evu, onu čije ime znači dati život, oživotvoriti. Eva nije prestala davati život, ali je u povijesti spasenja postala ona koja nam ostavlja tek smrtni život. Stoga smo postali potrebiti nekoga tko će nas upućivati u vječnost. I taj glas je došao s jednog drveta koje nije ni lijepo ni primamljivo, s kojeg vise zločinci i vrijedno je prezira. To je drvo na kojem je visio Onaj kojega je rodila nova Eva. I na tom bolnom mjestu Isus ljubavi svoje Majke povjerava Ivana, učenika kojega je ljubio, istaknuo je.

Nakon uskrsnog jutra njih dvoje, Ivan i Marija, ulaze u zajednicu, što je poziv i nama. Ako želimo živjeti Isusovu poruku, uđimo u zajednicu, trudimo se biti zajedno jer Marija i Ivan dolaze onima koji su bili odabrani, koji su se sada vratili nakon dana agonije. Okupljali su se u jednoj malenoj dvorani, ali ono što im je davalo snagu bilo je zajedništvo, blizina. Uz učenike i uz žene prisutna je Marija koja je znala da nije poslana samo Sinu, samo Ivanu, nego svima. Na taj način mogla je ostati i moliti s njima, davati im potporu na putu izabranja Njezina Sina. Tako da je Marija od Majke Božjega Sina i Majke ljubljenog učenika postala Majka Crkve, dodao je.

Preč. Kovač je naglasio da je naziv Majka Crkve noviji pojam iz 20. stoljeća. Svatko od nas u svome srcu može promišljati kako je Marija kroz povijest nakon Isusova Uskrsnuća, nakon prvih Duhova, iskazivala da je Majka Crkve. Nedavno proslavivši blagdan Gospe Fatimske, prisjetimo se da Marija ponekad kao da želi na jedan vidljiviji i posebniji način pokazati da je tu, da je blizu, da nije povijesna osoba, da nije ostala u povijesti, te nam svojim likom, svojim glasom, svojom porukom progovara: Tu sam! I u Fatimi je pozvala svoju djecu da se obrate i vrate na put Njezina Sina kaka bi zaradili i zaslužili vječnost. Mi smo se ovdje okupili jer prvenstveno želimo moliti Gospodina da bi nas udostojio biti vrijednima vječnoga života. Koliko god se trudili i borili, koliko god nam ponekad bilo i lijepo u ovome životu, svjesni smo da smo ovdje tek privremeno i na proputovanju i da nam je potrebno uhvatiti se za vječnost, dodao je propovjednik.

Kako se drugačije uhvatiti za vječnost, nego krvlju i tijelom Božjega Sina kojega ćemo zajedno blagovati, a blagovati može onaj koji je dostojan. Marija, Majka Crkve, uvijek nas iznova poziva: Obratite se! Svakoga dana, svakoga mjeseca vraćajte se izvoru Ljubavi, izvoru Božje poruke, Božjim zapovjedima da biste čisti mogli pristupiti vječnoj gozbi! Na koncu je propovjednik okupljene pozvao da kažu Vjerujem Onome koji ih je pozvao na Vječnu gozbu, rekao je, između ostaloga, preč. Kovač.

Na misi su sudjelovali brojni ministranti, a zbor župljana pod vodstvom Josipa Lisaka glazbeno je animirao slavlje. Na kraju, preč. Kovaču obratio se i domaći župnik p. Mirko Sadak riječima zahvalnosti za poticajne riječi i za dolazak među domaće vjernike. Uoči svetkovine, župljani su imali prigodu pohađati trodnevnu duhovnu pripravu koju je vodio vlč. Anto Aračić.