Monografija je objavljena u zajedničkoj nakladi Javnog zavoda Republike Slovenije za varstvo kulturne dediščine, Hrvatskoga restauratorskog zavoda, Znanstvena založba filozofske fakultete Univerze v Ljubljani i Bayerische Landesamtz für Denkmalpflege. Okupljenim domaćim sudionicima te gostima iz Slovenije, na početku predstavljanja, obratili su se: mons. Nedjeljko Pintarić, uime Zagrebačke nadbiskupije, dr. Tajana Pleše uime Hrvatskoga restauratorskog zavoda te pomoćnik ministrice kulture Davor Trupković.

O monografija koja na 276 stranica donosi stručne i znanstvene tekstove o kontekstu djelovanja, povijesti i djelima umjetničke obitelji Straub, rezultate tehničkih istraživanja pojedinih umjetnina obavljenih tijekom provedbe projekta u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj te cjeloviti katalog radova dvaju naraštaja obitelji Straub u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji i Mađarskoj, govorili su recenzenti dr. sc. Danko Šourek, docent s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Matej Klemenčić s Odsjeka povijesti umjetnosti Sveučilišta u Ljubljani, te Ksenija Škarić, voditeljica projekta, iz Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Kako je istaknuo dr. Šourek, monografija objedinjuje priloge niza vrsnih istraživača markantnoga umjetničkoga kompleksa njemačke, austrijske, slovenske i hrvatske baštine XVIII. stoljeća i govori o altarističko-kiparskim opusima petorice braće, članova umjetničke obitelji Straub, koji su – šireći kulturne granice srednje Europe – svojim djelima obogatili umjetničku panoramu prijestolnica i trgovišta, gradova i sela u širokom luku od obronaka južnonjemačkih Alpa do rubova Panonske nizine uz samu granicu s Osmanskim Carstvom. Pojedinačni autorski doprinosi u Monografiji su prvi puta isprepleteni u jedinstvenu sliku velike kiparske obitelji, kao zbir srodnih ali i specifičnih umjetničkih puteva koji su braću, iz rodnoga Wiesensteiga, vodili do Münchena, Graza, Maribora, Radgone i Zagreba.

S obzirom na suradnike i sadržaj monografije, dr. Šourek je kazao: „U knjizi, koju urednički potpisuju Matej Klemenčič, Katra Meke i Ksenija Škarić, prilozima je (raspravama i kataloškim jedinicama), uključujući pisce uvodne studije (Julia Strobl, Ingeborg Schemper-Sparholz, Matej Klemenčič) zastupljeno ukupno dvadeset i četiri autora. Dvanaest zasebnih priloga (ogleda) je pritom moguće razdijeliti u one povijesno umjetničke te one konzervatorsko-restauratorske. No, kao što i knjiga u cjelini predstavlja vrijedan i uzoran primjer interdisciplinarnosti tj. suradnje i nadopunjavanja dviju struka, i pojedini prilozi u sebi – zasigurno zahvaljujući kontaktima sudionika potaknutima istoimenim istraživačkim projektom – svjedoče o svijesti o oba (zapravo nedjeljiva) segmenta baštine: onom konzervatorsko-restauratorskom (dominantno tvarnom) i onom povijesnoumjetničkom (dominantno kontekstualnom).“

Navevši da potraga autorā za umjetnošću obitelji Straub, započinje u južnonjemačkom Wiesensteigu – mjestu rođenja i prvotne formacije petorice braće, recenzent Šourek je naveo i suradnike koji su obrađivali priloge o obitelji Straub: „Uz prilog o povijesti obitelji, Julia Strobl ocrtala je tako životni put najstarijega (i najuspješnijega) brata Johanna Baptista koji će, kao vrhunac svoje karijere doseći status dvorskoga kipara u bavarskoj prijestolnici Münchenu. Christina Pichler donosi osvrt na opus i životni put Philippa Jakoba Strauba koji se pridružio panorami velikih osamnaestostoljetnih kipara Graza, postavši jednim od vodećih štajerskih umjetnika svojega doba. S Philipom Jakovom umjetnost obitelji Straub ulazi (na velika vrata) i u hrvatsku baštinu – autor je naime glavnoga oltara u jednoj od najvrjednijih spomeničkih cjelina našega baroka – crkvi Majke Božje jeruzalemske na Trškome Vrhu kraj Krapine. Treći od braće, Joseph, djelovao je pak u drugom umjetničkom središtu povijesne Štajerske – Mariboru – a čvrste umjetničke veze toga grada i sjeverozapadne Hrvatske potvrđuju njegovi oltari u našim crkvama u Čakovcu, Taborskom, Zlataru i Varaždinu. Njegov je opus – s važnom hrvatskom dionicom – u knjizi obradila Valentina Pavlič.  Michael Preiss donosi pak osvrt o – opsegom najmanjem (i pomalo zanemarenom) – opusu Johanna Georga Strauba, ostvarenom u štajerskoj Radgoni.

Najmlađi od braće Straub, Franz Anton obiteljsku je slavu pronio najdalje od rodnoga Wiesensteiga: vjerojatno već krajem 1750-ih ovaj umjetnik, naime, dolazi u Zagreb gdje je njegov boravak arhivski omeđen dvjema oprečnim obiteljskim događajima: u maticama kaptolske župe Pohoda bl. Djevice Marije u 1763. godini (10. svibnja) zabilježeno je krštenje kipareve kćerke Marijane, a u onima sv. Marka na Gradecu 1776. godine, smrt dvogodišnjega sina Josipa. Tijekom svojih zagrebačkih godina Franz Anton svojim je oltarima i propovjedaonicama obogatio niz crkava diljem širokoga ozemlja povijesne Zagrebačke biskupije: od – primjerice Brezovice, Marije Gorice i Čučerja u blizini Zagreba, do Kloštar Ivanića, Kutine, Karlovca, Pakraca i Cernika. Njima, i mnogim drugim, u svojem prilogu posvetile su se Martina Ožanić i Martina Wolff Zubović. Opus najmlađega Strauba autorice su ne samo sistematizirale i sagledale u novom svjetlu komparacija s djelima ostalih članova obitelji, već su, interpretirajući ga, ostvarile i važan doprinos poznavanju tipologije oltarne arhitekture i ornamentike unutar ovoga poglavlja naše baštine XVIII. stoljeća. Uz to, više nego uvjerljivim atribucjama pridodale su mu i nova djela – među kojima vrijedi istaknuti skulpture iznimne ljepote (Sv. Nikoedem i Sv. Marija Magdalena) koje su nekoć krasile jedan od oltara u Marijinoj crkvi u Remetama kraj Zagreba (danas u župnoj crkvi u mjestu Sveti Petar Čvrstec kraj Križevaca).“

Osvrćući se na rezultate istraživanja pojedinih autora, dr. Šourek je kazao: „S dominantno konzervatorsko-restauratorskoga motrišta umjetnost obitelji Straub obrađena je u prilozima Ruperta Karbachera i Lee Rechenauer (o oltaru Johanna Baptista Strauba u crkvi sv. Jurja u Bogenhausenu kraj Münchena), Paula-Bernharda Eipper (o sudbini izvorne polikromije na nekim djelima iz radionice obitelji Straub), Saše Dolinšek (o konzervatorsko-restauratorskim radovima na polikromiranoj drvenoj skulpturi Josepha Strauba u Pokrajinskom muzeju u Mariboru), Katje Kavkler (o mikroskopskoj i spektroskopskoj analizi slikanih slojeva na skulpturi Josepha Strauba, također na primjeru iz mariborskoga muzeja) te Ksenije Škarić – s iscrpnom studijom o tipologiji, tehnologiji i autorima polikromije na hrvatskim oltarima obitelji Straub. Upravo studije posvećene konzervatorsko-restauratorskim aspektima polikromije, kao jednom od ključnih elemenata punoga izraza povijesnih altarističko-kiparskih cjelina daju osobitu vrijednost izdanju.“

Naznačujući aspekt hrvatske povijesti umjetnosti, osobito njezina baroknoga segmenta, dr. Šourek kazao je da „neobično veseli mjesto koje je hrvatska dionica obitelji Straub istraživačkim naporom naših istraživačica (svakako zasluženo) zadobila u njihovom cjelovitom srednjoeuropskom opusu. U tom smislu monografija je i dostojni hommage svim ranijim istraživačima ove teme, pri čemu valja posebno istaknuti osobit doprinos dr. sc. Doris Baričević (1923. – 20016.).“

Ukazavši na vrsnoću priloga, uzoran urednički koncept te kvalitetni i rječiti ilustrativni materijal, recenzent Šourek zaključio je da će ta knjiga „zacijelo biti dragocjena kako stručnjacima (povjesničarima umjetnosti i restauratorima-konzervatorima), tako i studentima obaju struka, ali i svima onima zainteresiranima da doznaju više o baštini koja ostaje trajnim zalogom identiteta naših srednjoeuropskih zemalja“.

Sva tematska poglavlja objavljena su na engleskom jeziku, uz prijevod cjelovitog teksta ili sažetka na njemačkom, slovenskom i hrvatskom jeziku, dok je tekst kataloga engleski. Monografija je financirana iz sredstava Europske unije, a može se pronaći i na službenoj internetskoj stranici projekta: www.trars.eu, koja će se nadopunjavati novim informacijama.

Neposredno prije predstavljanja monografije, gosti partneri iz inozemstva posjetili su izložbu o oltarima obitelji Straub na području negdašnje Zagrebačke biskupije, otvorenu nedavno u Domitrovićevoj kuli.