Sisak, (IKA) – Peti Dani kršćanske uljudbe, u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije, započeli su u četvrtak 22. ožujka u sisačkom Velikom Kaptolu pod geslom „Stepinac i Caritas”.
Dane je tradicionalno otvorio sisački biskup Vlado Košić koji je upozorio kako se trenutačno „s više strana u naš život i društvo uvode mnoge neuljudnosti, a mi kao kršćani želimo se vratiti izvorima”. „Želimo vidjeti svjedoke Evanđelja koji su živjeli ponizno i skromno, koji su mnogo trpjeli, koji su davali smjer, kako je rekao sveti papa Ivan Pavao II. za našeg blaženog Alojzija Stepinca. Blaženi Alojzije i nama treba biti kompas koji prokazuje pravi put kako biti dobar čovjek, kako pomagati drugima kada im je teško, kako činiti dobro i brinuti se za siromahe. Caritas je to oduvijek činio, a znao je to i Alojzije Stepinac kada je kao nadbiskup već na početku službe osnovao zagrebački Caritas. Odatle i tema ovogodišnjih dana kršćanske uljudbe”, rekao je biskup, zahvalivši voditeljici Ureda Korneliji Marović na organizaciji.
Prvo predavanje ovogodišnjih dana održala je ravnateljica Caritasa Sisačke biskupije Kristina Radić. Ona je podsjetila kako je temeljna odrednica djelovanja Caritasa konkretno i praktično zauzimanje za čovjeka i one skupine ljudi koji su u potrebama i kojima je ugroženo ljudsko dostojanstvo. „Siromašni i borba protiv siromaštva jedna je od ključnih zadaća Caritasa. Sukladno svojoj misiji, Caritas Sisačke biskupije među ključnim zadaćama i aktivnostima ima cilj pružanja pomoći građanima koji zbog trenutačne životne situacije ili trajnih teškoća u podmirivanju i zadovoljavanju temeljnih životnih potreba nisu u stanju samostalno osigurati život dostojan ljudske osobe. Današnja situacija u društvu upućuje na porast siromaštva i sve je širi krug osoba koje nisu u mogućnosti bez solidarne pomoći društva samostalno zadovoljiti svoje potrebe. Na poseban način pogođene su brojne obitelji, stare i nemoćne osobe, nezaposleni i osobe koje zbog narušenog zdravlja nisu u stanju konkurirati na tržištu rada. Naša je zadaća, svjedočiti, pomoći i govoriti uime svih onih koji trpe, koji nemaju minimum uvjeta za život dostojan čovjeka”, rekla je.
Radić je podsjetila kako je biskupijski Caritas osnovan odmah nakon ponovne uspostave biskupije, već u ožujku 2010. godine, a kako je u studenom sljedeće godine s radom započela i pučka kuhinja. U pučkoj kuhinji započelo se s pripremom 40 obroka dnevno i tek jednom zaposlenom kuharicom. Zbog loše ekonomske situacije s godinama broj korisnika pučke kuhinje se povećavao te danas imamo 165 korisnika za koje brinu tri kuharice i dvije osobe zaposlene preko javnog rada. Korisnici Caritasove pučke kuhinje su uglavnom Siščani, osobe slabijeg imovinskog stanja koji se nalaze na brizi Centra za socijalnu skrb, a po preporuci sisačkih župnika. Tu je i nekoliko obitelji s brojnom djecom čija primanja nisu dovoljna za osnovne životne potrebe. „Hrana za naše korisnike je besplatna na čemu smo zahvalni Biskupiji i našim donatorima: Ravnateljstvu za robne zalihe i nadležnom ministarstvu, župljanima župa naše biskupije, školama, Gradu i Županiji, trgovačkim centrima, poduzećima, donatorima iz inozemstva i samozatajnim građanima. Vrijednost projekta pučke kuhinje iznosi oko 700.000 kuna godišnje”, ustvrdila je Radić te dodala kako biskupijski Caritas, nevezano uz pučku kuhinju, godišnje izdvoji ukupno za pomaganje više od 2.500.000 kn.
Na kraju bogatu djelatnost Caritasa župe Križ predstavila je Slavica Gavran Tadić, a nakon predavanja predstavljeni su i literarni i likovni radovi učenika osnovnih i srednji škola na tu temu.
U večernjem dijelu prvog dana svoje svjedočanstvo o bl. Alojziju iznio je predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Josip Mrzljak koji je rodbinski povezan s blaženim kardinalom te je govorio na temelju svojih sjećanja vezanih uz zajedničke susrete u Krašiću. Biskup Mrzljak istaknuo je kako je zajedno s blaženikom proživio vrijeme od 5. prosinca 1951. godine, pa skoro do njegove smrti 10. veljače 1960. godine. „Kao dijete nisam mogao u potpunosti shvatiti težinu situacije u kojoj se Stepinac nalazio, nisam je mogao vidjeti kako je vidim danas, nju je nagoviještala tek prisutnost čuvara i ‘milicijske’ oružane pratnje koja ga je uvijek pratila u stopu, u običnim svakodnevnim šetnjama po Krašiću sa župnikom Josipom Vranekovićem. Posjete nije smio primati i bila mu je zabranjena komunikacija s vanjskim svijetom, ali uvijek se pronašao način kako da prošvercamo svakog tko je želio razgovarati s njime. Tamo sam i sam često bio mali ilegalac švercajući pisma, a kako bi mu bila moguća komunikacija s klericima, redovnicama i nekim laicima. Tako danas imamo nekoliko tih knjiga pisama iz Krašića”, rekao je biskup Mrzljak te dodao kako je druga njegova povezanost sa Stepincem to da mu je 1952. godine bio kum na krizmi. „Imao sam tek 8 godina. Danas to možda izgleda malo čudno da sam krizman tako rano, ali upravo je Stepinac tada rekao župniku Vranekoviću: ‘Župniče sva djeca koja idu u školu neka idu na krizmu. Trebat će im snaga Duha Svetoga u toj školi’. A ta je škola bila itekako zadojena komunističkim sustavom… Godine 1959. ja sam se odlučio za sjemenište. Moram reći da ni Stepinac ni župnik Vraneković nikada nisu ispitivali je li bi netko išao u svećeništvo. Ali kad sam se odlučio Stepinac je rekao: ‘Ako se odlučiš za svećenika, budi dobar svećenik. Mogu vam reći da biti svećenik, na taj način možete najbolje koristiti i Crkvi i hrvatskom narodu’. Stepinac je bio jako svjestan koliko je svećenik važan u životu Crkve i naroda”, rekao je.
Na kraju biskup je rekao da kao dijete Stepinca nije doživljavao kao sveca nego jednostavno kao „vujca Lojzeka” no kako se uz jednu takvu osobu nauči što svetac jest. Stepinac nije ostao upamćen po jadanju na tešku situaciju ili žaljenju na nepravednu sudbinu nego po mirnoj kontemplaciji rano ujutro ili molitvi krunice navečer, po misama i dijeljenju bombona djeci s kojom se uvijek rado susretao.