Zadar, (IKA) – Susret zajednice Cenacolo sa svjedočanstvima njenih članova i predstavljanje knjige ‘Punina radosti’ s. Elvire Petrozzi, utemeljiteljice zajednice ‘Cenacolo’, održani su u utorak 20. ožujka u crkvi Sv. Frane u Zadru. Što je Cenacolo donio njihovom životu svjedočili su Joško Hrvatić, bračni par Tomislav i Mateja Buljat i Silvija Spano, majka mladića koji je potražio pomoć u Cenacolu. Spano je koordinatorica zajednice roditelja u Cenacolu za zadarsko i šibensko područje i vodila je kroz taj večernji susret u crkvi Sv. Frane.
Joško Hrvatić u Cenacolu je dvadeset godina. Dugo godina proveo je uz Majku Elviru, prateći je 24 sata dnevno, što je osobita milost. „To je autentična žena, ukorijenjena u Bogu, istinita, slobodna, jasna, vedra, radosna, dobra, nepobjediva, nepopustiljiva. Ona bi rekla: ‘Ja od mladića ne tražim puno. Ja tražim sve'”, rekao je Hrvatić, istaknuvši da ga ispunjava što ljubi druge, a bez Isusa ne može ljubiti i opraštati. „Elvira mi je pokazala svojim primjerom da je život križ, žrtva, da križ treba zagrliti. Pokazala mi je kako ljubiti, kako se boriti sa sobom i ići protiv struje. Spasila mi je život i pokazala da moj spas nije u njoj, nego u Isusu. U zajednici sam otkrio dar vjere. Bog mi je dao da otkrijem puninu radosti. Elvira me naučila da ne gledam ravnodušno na svijet oko nas. Nemojmo biti ravnodušni”, potaknuo je Hrvatić. Tomislav i Mateja u braku su pet godina, žive u zajednici Cenacolo i nastavljaju pomagati mladima. Roditelji su dvoje djece. „Zajednica Cenacolo daje čovjeku više od životarenja, što smatram da je život u alkoholu, cigaretama, kafićima. Zajednica me naučila krenuti od sebe, a ne nalaziti krivca u drugome. Susret sa sobom je težak. Bilo je proplakanih dana i noći na koljenima pred Isusom u kapeli. Nisam bolji i veći od drugoga zato što sam u zajednici, ali Bog mi je preko zajednice dao milost da se mogu sagledati, da mogu pogledati u svoje slabosti, da ih mogu priznati sebi, Bogu i drugima. Pitam oprost ženu i dijete i idemo dalje. To je punina života”, rekao je Tomislav. Mateja je poručila: „Ništa mi ne vrijedi što sam naučila, dobra djela koja sam učinila i molitve koje sam izmolila u prošlosti, ako to ne nastavim i danas. Sve dobro što je bilo jučer, danas moram ponoviti. Ako to danas ne učinim, na gubitku sam. Kao obitelj, trudimo se obnoviti ono što smo upoznali u zajednici. Nikad mi nije dovoljno Boga, nikad nisam dovoljno naučila i kao da nikad nisam dovoljno odabrala. Svaki dan moram obnoviti, potvrditi i napraviti taj korak naprijed, da bi ta punina ostala živa”.
Spano je istaknula da su zahvaljujući Cenacolu mnogi danas spašeni ljudi, spašene obitelji i spašena djeca. Molitva je bila prvi korak prema obraćenju koji im je darovao Cenacolo. „Zahvaljujući velikom srcu, ljubavi i strpljenju Majke Elvire, shvatila sam, razumjela i što je najvažnije, prihvatila sam. Bili smo u mraku, a danas živimo puninu, potpuno drugačije od onoga kako smo živjeli”, rekla je Spano i pozvala sve roditelje u teškoćama da im se obrate za pomoć.
O najnovijoj knjizi Majke Elvire govorili su provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrija Bilokapić i gvardijan franjevačkog samostana u Kraju na Pašmanu fra Ante Kekez. Fra Andrija je rekao da do ovisnosti dolazi zbog praznine u ljudskoj nutrini, u duši. Čovjek gubi odnos sa svojim izvorom i ciljem, Bogom, a čovjek je trostruki odnos, rekao je fra Andrija. Čovjek je odnos prema zemlji, zemljana smo bića, odnos s čovjekom, ja jesam odnos s ljudima i odnos prema Bogu. „S. Elvira na tome gradi zajednicu. Ona ljude uvodi u molitvu, u odnos s Bogom. Njena metoda ljude uvodi u razgovor. Mladići razgovaraju, traže jedno od drugoga oproštenje za uvrede. Važan im je tjelesni rad, rade svojim rukama”, rekao je fra Andrija. Knjiga je podijeljena u četiri djela. U prvome, molitva, nalaze se tekstovi iz Biblije i odgovor na razmatranu riječ. Drugi dio je vjera, treći Providnost koja je velika značajka Cenacola, a četvrti je vrhunac čemu sve teži, ljubav. Fra Andrija je istaknuo neodjeljivost molitve i vjere. „Molitva je otvorenost sadržaju vjere, a molitva je izraz vjere. Molitva i vjera su doticaj Božjeg otajstva. Središnji dar čovjeka je da može stupiti u zajedništvo s Bogom, da se Bog u njemu učovječi, a čovjek u Bogu pobožanstveni. To se zbiva prihvaćanjem Božje riječi. Slijedi odgovor na riječ Božju. Za s. Elviru, Božja riječ je vrlo živa i traži konkretan odgovor”, rekao je fra Andrija, poručivši da su obraćenje, sveci i kršćansko zajedništvo najbolji tumač Biblije. „Knjiga je jeka zajedništva Cenacola. Život u Cenacolu je tumačenje Biblije. Vrijedno je susresti ljude iz zajednice i susresti se s tim promijenjenim životima”, poručio je provincijal Bilokapić.
„Majka Elvira postala je simbol nade da Bog može izgubljene životne priče preobraziti u novi početak. Hod u toj novosti života naslonjen je na Riječ Božju. Ključ je euharistija koja može preobraziti naše krhke i lomne snage. S. Elvira želi da licu drugoga prilazimo sa strahopoštovanjem jer se u njemu zrcali lice Božje, da nam lice drugoga bude novi sakrament. Nije lako uvijek voljeti one koji žive blizu nas. Knjiga je nadahnuta Bogom i njegovim svetim djelovanjem”, rekao je fra Ante, istaknuvši da ljudi ulaze u Cenacolo kako bi uskrsnuli na novi život i postali svjetlo svijeta. „Mnogima je život postao teret, a ne dar. Rijetki pružaju ruku spasa i pomoći ugroženima. Majka Elvira kao glas vapijućeg u pustinji kaže da zatvaramo vrata svojih srdaca pred vapajiima mladih koji lutaju i traže pomoć. Razmišljanja s. Elvire vode u dubinu našeg srca u kojem moramo prepoznati tamu odbacivanja. Svi smo krivi i odgovorni, obitelj, vlast, društvo, mediji, Crkva”, rekao je fra Ante. Nazvao je Majku Elviru čudesnom i izvanrednom ženom koja je krenula putem ljubavi koju je poveo sam Krist. Ona dokazuje da je Bogu sve moguće. „Majka Elvira kaže da vjera, svakodnevna molitva i ponašanje u skladu s Božjim zapovijedima mogu upaliti svjetlo i vratiti čovjeka iz tame u kojoj nema Boga u svjetlo života u kojem živi Bog i hoda zajedno s čovjekom. Najbolji izvor je Isus iz Nazareta i njegova Crkva. Majka Elvira podsjeća na ono što često zaboravimo, da smo voljena djeca Božja. Potiče da treba prihvatiti život i zahvaljivati. Kaže da su Božja riječ, euharistija i lica braće tri načina Božje prisutnosti na zemlji. To je trojstvo dobitna kombinacija za uspješan i blagoslovljen život”, poručio je fra Ante.
Na kraju susreta mladići iz Jankolovice na jednu duhovnu pjesmu izveli su geste pokretom u zajedništvu s brojnim nazočnima na susretu u crkvi, o čemu je Silvija Spano rekla: „Mnogi smo i po tim gestama doživjeli obraćenje. I to je način da se oslobodimo. Mnogi od nas nisu znali napraviti korak, a kamoli podići ruku. Imali smo razne komplekse i probleme. I te geste su nam pomogle na putu obraćenja, za život u slobodi i vjeri s Isusom”. Susret su organizirali Franjevački samostan sv. Frane u Zadru i zajednica Cenacolo. Glazbeno je nastupio VIS mladih Svetog Frane.