Sotin, (IKA/TU) – Hrvatski restauratorski zavod i župa Marije Pomoćnice kršćana u Sotinu organizirali su 20. ožujka u sotinskoj župnoj crkvi predstavljanje dovršenih konzervatorsko-restauratorskih radova i blagoslov glavnog oltara. Okupljene u župnoj crkvi pozdravio je domaći župnik Zlatko Rajčevac, ističući kako u župi Sotin, zajedno s filijalom Opatovac, živi oko 750 vjernika, dok ih je prije rata bilo više od tisuću. Pozdravne riječi potom je upito gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, podsjetivši kako je kulturno-sakralna baština grada Vukovara gotovo u cijelosti uništena u Domovinskom ratu i upravo današnji trenutak, nakon restauracije duge 10 godina, svjedoči koliko je to zahtjevna baština za vraćanje u prvobitno stanje. Zahvalio je Ministarstvu kulture i Hrvatskom restauratorskom zavodu što su Vukovarce ovoga dana „darivali” predivnim poklonom iza kojega stoji jako puno znanja, truda i energije.
Zdenka Predrijevac, pročelnica Konzervatorskog odjela u Vukovaru Ministarstva kulture Republike Hrvatske, kazala je kako je crkva u Sotinu od popisa i procjene ratne štete (1997. godine), zahvaljujući pokojnom Đuri Šimičiću, obnovljena prema najvišim konzervatorsko-restauratorskim disciplinama te se osvrnula na dovršen oltar, jedan od malobrojnih izrađen u štukomramoru na području cijele Hrvatske. „Napokon je zasjao u svoj svojoj ljepoti na čemu bi zahvalila i čestitala restauratorima Hrvatskog restauratorskog zavoda i njihovoj ravnateljici, kao i Odjelu za slikarstvo koji su 2002. restaurirali i sliku BDM”, kazala je pročelnica, dodavši kako je Ministarstvo kulture za ovu godinu osiguralo 180 tisuća kuna za sanaciju crkve i njeno održavanje, kako bi ona bila u skladu s prelijepo obnovljenim oltarom.
Ravnateljica Hrvatskog zavoda dr. Tajana Pleše među ostalim istaknula je kako i ovaj sotinski raskošni oltar i sam Sotin imaju dugu i burnu povijest, često nedovoljno iskazanih i prepoznatih vrijednosti. „Nakon dva stoljeća mirnog prosperiteta spojile su se sudbine naselja i oltara. Iako neusporedivo i nemjerljivo, i ovaj – danas obnovljeni – oltar doživio je istu sudbinu kao i Sotin. I to ne samo onu ratnih razaranja nego i onu već spomenutu, nedovoljno iskazanih i prepoznatih vrijednosti. Iako je često tehnika štukomramora pejorativno nazivana „mramor za siromašne”, taj je pojam daleko od istine. Jer se upravo u nutarnjem stavu ondašnjih donatora i intenciji da se u skladu s mogućnostima daruje svima trajna vrijednost, prepoznaje poštovanje prema identitetu. A upravo je kulturna baština ključ identiteta jednog naroda”, naglasila je dr. Pleše, dodavši kako je u ovoj Europskoj godini kulturne baštine, ta vrijednost stavljena u središte interesa. No Hrvatskom restauratorskom zavodu je to – da se svojim znanjima i vještinama brine o svim aspektima baštine – od osnutka bila glavna misao vodilja i njegovo poslanje.
„O sakralnoj baštini djelatnici Zavoda brinu se već sedamdeset godina: i u teškim vremenima, obilježenima ratnim evakuacijama, i u onim lijepim, kad su nastale i velike izložbe ili pak događanja kao večerašnji blagoslov ovog obnovljenog oltara. S jednakim trudom i marom gotovo cijelo stoljeće sustavno se skrbimo o svoj baštini – od one ambijentalne, lokalne vrijednosti, do one koja pripada samom vrhu ne samo hrvatske nego i europske baštine”, kazala je ravnateljica Zavoda, posvjestivši kako je različitost odnosa između pukog čuvanja i sustavne skrbi o našoj baštini najlakše odrediti vremenom: onim koje je bilo potrebno majstorskim rukama da stvore umjetničko djelo, vremenom koje je ostavilo traga u brojnim oštećenjima, te onom koje je posvećeno istraživanjima, analizama, dokumentiranju te samim konzervatorsko-restauratorskim radovima. To je ujedno i vrijeme posvećeno očuvanju onoga nematerijalnog: proučavanju izgubljenih tehnika i tehnologija, ali i prijenosu znanja, vještina i kompetencija. Na kraju je poimence zahvalila djelatnicima i suradnicima Zavoda koji su omogućili da sotinski oltar ponovo zaživi u svojoj nekadašnjoj ljepoti, a posebnu zahvalu uputila je župniku Zlatku Rajčevcu i svim župljanima koji su, „kao što kaže Poslanica Kološanima, našli snage za ‘savršenu postojanost i strpljivost’, budeći u svima nama vjeru da obnovljena baština uistinu ostaje u dobrim rukama”.
O izvedenim radovima potom su kratko izvijestili mr. Dijana Požar i Krešimir Valentak iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, a potom je uslijedio blagoslov novoobnovljenog oltara, koji je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. „Bremenita je povijest ove župne crkve u Sotinu. Stoljećima se ovdje sabirao kršćanski puk slaviti sveta otajstva Kristova i zazivati zagovor BDM. Stradanja u Domovinskom ratu ostavila su duboke rane, razorna mržnja teško je oštetila ovo sveto zdanje, protjeravši zajednicu katoličkih vjernika ove župe, a povratkom prognanih započela je obnova te danas, nakon više godina, zazivajući Božji blagoslov, s radošću želimo označiti dovršenje obnove povijesnoga glavnog oltara ove crkve sa zavjetnom slikom Gospe Sotinske te obnovljenim i preuređenim svetohraništem. Pažljivom dušom i gorljivim srcem sudjelujmo u ovom svetom činu, slušajući Božju riječ i klanjajući se Euharistijskom Kristu, žarko moleći za sve naše potrebe, a posebno za pokoj branitelja i svih stradalih i nestalih iz ove župne zajednice”, pozvao je nadbiskup uvodeći u obred blagoslova obnovljenoga oltara.
Nakon što je blagoslovio oltar, nadbiskup je prenio Oltarski Sakrament u obnovljeno svetohranište te je okupljenim vjernicima uputio pastirsku riječ.
„Crkvene zgrade u kojima se okupljamo oko euharistijskog stola izričaj su našega kršćanskog identiteta. Za nas su to sveti prostori, mjesto Božje prisutnosti, Šator Božji među nama ljudima… Euharistijska menza kao oltar na kojemu se ponovno prinosi Isus Krist, svetohranište u kojemu se čuva euharistijsko Otajstvo, oltar s likom BDM čija je utroba bila Šator Božji s ljudima – imali su i imaju osobitu važnost. I u tome se krije odgovor na pitanje odakle u Sotinu tako lijepa crkva i u njoj prekrasan oltar”, rekao je, među ostalim, nadbiskup Hranić.
Podsjetio je kako se mržnja ponajprije uništavala i iskaljivala na takvim objektima i takvim predmetima. „Budući da su objekti i izraz vašeg i našeg identiteta, stradavali ste ponajprije vi. Objekte pomalo obnavljamo, ali teško zarastaju rane naših srca i puno se teže obnavlja teško narušeno povjerenje. Sotin je u odnosu na broj stanovnika imao više žrtava u Domovinskom ratu negoli grad Vukovar. Još je uvijek velik broj onih koji se vode kao nestali. Samo nam euharistija u kojoj se hranimo Kristom, koji je nasilje pretvorio u vrhunski čin ljubavi, daje snagu da ne klonemo duhom, da ne mrzimo, nego da poput Isusa praštamo i tako prekinemo spiralu mržnje, nasilja i zla. Neka vam ovaj oltar bude izvor duhovne snage i duhovnoga zdravlja, kako biste se mogli potvrđivati kao Isusovi učenici i njegovi svjedoci”, rekao je nadbiskup.
Izrazivši radost što se o 250. obljetnici podizanja ovoga oltara (1768.), 27 godina nakon njegova uništenja i 20 godina od povratka u Sotin, u Europskoj godini kulturne baštine slavi i obilježava obnovu ovoga oltara, nadbiskup je uime cijele Nadbiskupije izrazio srdačnu zahvalnost svima koji su se ugradili u obnovu crkve i oltara, ponajprije župniku Rajčevcu, Ministarstvu kulture koje je trajno pratilo obnovu i izdvajalo značajna sredstva za to, regionalnom Konzervatorskom odjelu u Vukovaru te Hrvatskom restauratorskom zavodu, na čelu s ravnateljicom dr. Pleše. Pozdrav i zahvalnost za nazočnost nadbiskup je uputio i županu vukovarsko-srijemskom Boži Galiću, gradonačelniku Penavi te načelnici Općine Lovas, koji su sa svojim suradnicima nazočili ovome događaju.