Misi je prethodila procesija u kojoj je fra Stipe nosio relikviju bl. Jakova Zadranina koju je 1926. samostanu sv. Frane u Zadru, u kojeg je bl. Jakov ušao kao brat redovnik, darovao franjevački samostan u Bitetttu gdje je bl. Jakov djelovao do svoje smrti, i gdje se nalazi njegovo neraspadnuto tijelo.

Procesija u kojoj su nošeni i slika bl. Jakova i crkveni barjaci iz pučke tradicije krenula je iz crkve sv. Frane, ulicom Zadarskog mira 1358., dijelom zadarske rive, preko lokacije Morskih orgulja, u crkvu sv. Frane. Za vrijeme procesije pjevane su pučke pjesme i moljene litanije bl. Jakovu, a po završetku procesije, prije mise, puk je počastio relikviju bl. Jakova.

Na ovogodišnji blagdan prvi put je održana procesija i nošena relikvija bl. Jakova koja se sto godina nalazi u zadarskom samostanu sv. Frane. Na tom relikvijaru piše: „Iz tijela blaženog Jakova iz Bitetta, redovnika, građanina Zadra”. Drugu Jakovljevu relikviju zadarskom samostanu sv. Frane darovali su franjevci iz Bitetta 1989. godine, kad su hodočastili u Jakovljev rodni Zadar. U tom moćniku nalazi se prah tijela bl. Jakova, ugrađen u brončani umjetnički prikaz procvjetalog štapa blaženika.

Uz moći, franjevci su tada samostanu sv. Frane darovali i sliku bl. Jakova, autora Guida Sale. Ta slika i moćnik nalaze se sada na zidu u crkvi sv. Frane i dostupni su vjernicima za čašćenje. „Možemo reći da se bl. Jakov Zadranin vratio u svoj grad. Bl. Jakov vratio se „na velika vrata“ u svoj rodni Zadar u nedjelju, 5. svibnja 2024., kada su franjevci iz Bitetta došli u Zadar s moćnikom, Prst blaženika, kojeg svake godine svečano nose u tradicionalnoj procesiji u Bitettu“, podsjetio je fra Stipe u propovijedi, predstavivši bl. Jakova u kontekstu nekih povijesnih činjenica.

„Talijani su priznavali da je bl. Jakov rodom iz Dalmacije. Oni ga zovu Beato Giacomo Illirico da Bitetto (blaženi Jakov Ilirac iz Bitetta), jer je veliki dio života proveo u Bitettu. Ppapa Klement XI. ga je 1700. proglasio blaženim i tada je u službeni popis blaženika ušao s imenom blaženi Jakov Ilirik (Beato Giacomo Illirico), a u doba u kojem je živio, imenom Ilirik označavalo se Hrvata.

Breveom Leona XIII. iz 1892., Zadarskoj nadbiskupiji odobren je njegov liturgijski kult, čime je potvrđeno da je Jakov rođen u Zadru. Hrvati ga zovu blaženim Jakovom Zadraninom i s tim imenom uvršten je u Časoslov i Misal franjevačkih zajednica hrvatskog jezičnog područja“, rekao je gvardijan Nosić.

Nosić je naveo i novije inicijative u promicanju čašćenja bl. Jakova među vjernicima u Zadru. Od srpnja 2023., svakog 27.-og u mjesecu, što je datum Jakovljevog blagdana, u crkvi sv. Frane u Zadru večernjom misom slavi se mjesečni spomen bl. Jakova. Od 2024., u Zadru su održana tri Likovna natječaja „Blizu je, blizu“ o prikazu motiva iz života bl. Jakova u kojem sudjeluju djeca iz zadarskih škola i vrtića. Zbog toga je i u klaustru zadarskog samostana sv. Frane 2024. otvorena „Soba blaženog Jakova“ u kojoj su izloženi likovni radovi djece o bl. Jakovu, sudionika toga natječaja.

Dječji vrtić „Radost“ u Zadru objavio je 2026. slikovnicu „Putevima dječaka Jakova – Blaženi Jakov Zadranin“ u kojoj su objavljeni dječji radovi o blaženiku.

Jakov je rođen u Zadru 1400., prezivao se Varingez, od oca Leonarda i majke Beatrice. Kršten je u crkvi sv. Marije Velike, koja se nalazila na mjestu kod sadašnje tržnice u gradskoj luci na poluotoku.

Knjigu ‘Pozicija Beato Giacomo da Bitetto‘ napisao je u promicanju njegove svetosti Filipo Marino Cavalieri, u izdanju Svetišta bl. Jakova u Bitettu, 1999. godine. U Poziciji piše: „Od šezdesetak godina svoga redovništva, četrdeset ih je u razmacima proveo u Bitettu, a desetak u Cassano Murge i kraće vrijeme u Bariju i u Corvensanu. Umro je vrlo star u Bitettu, 1496. i pokopan je na samostanskom groblju. Dvadesetak godina nakon smrti, oko 1515., pronađeno mu je, na čuđenje svih, tijelo potpuno neraspadnuto“.

Jakov je u samostanu u Zadru bio tercijar, brat bez zavjeta koji je nosio habit, što je u to doba bio čest slučaj. Kao takav, mogao je pratiti provincijala fra Nikolu iz Trogira na Kapitul koji se 1430. održavao u Asizu, rekao je fra Stipe.

Podsjetio je da su u to vrijeme u Franjevačkom redu bile rasprave i podjele oko nasljedovanja sv. Franje. Opservanti su bili za strogo opsluživanje Pravila sv. Franje, da žive bez udobnosti, vlasništva i institucionalnog bogatstva. Konventualci su smatrali da franjevci mogu posjedovati imovinu kako bi mogli služiti Crkvi i društvu. Lomove je doživio samostan sv. Frane u Zadru, jer su u Jakovljevo vrijeme u njemu živjeli konventualci i opservanti. Zbog napetosti među njima, na traženje fra Nikole iz Trogira, koji je kao opservant bio gvardijan franjevačkog samostana na Ugljanu, papa Eugen IV. dozvolio je 1442. da se izgradi samostan sv. Križa izvan zidina Zadra u kojeg su prešli opservanti. Dvanaest godina poslije, zbog opasnosti od Turaka, samostan je srušen. Opservanti su se vratili u samostan sv. Frane, rekao je fra Stipe.

Prema dokumentu u Zadarskom arhivu, Jakov je u oporuci iz 1437., po kojoj je naslijedio dosta nekretnina, nazvan opservantom. Iako je bio u Italiji, po pravomoćnosti te oporuke novac od prodaje imovine dao je za izgradnju opservantskog samostana sv. Križa, rekao je gvardijan Nosić, istaknuvši: „Da je Jakov bio na strani onih koji su željeli izvornije živjeti franjevaštvo, dokazuje da je živio baš u opservantskim samostanima u Apuliji: u Cassano Murge, Bariju, Corvensanu i Bitettu, što je dokumentirao i rukopis iz Firenze“.

U tom kontekstu, naglasio je da je i „na slici Gospe od Milosti, koja se nalazi u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru, a na kojoj je sačuvan izgled zadarskog samostana sv. Križa, Jakov naslikan među vodećim opservantima Reda, kod fra Jakova Markijskog i fra Ivana Kapistrana, koji su kao i Jakov u doba nastanka te slike još bili živi“.

U samostanskom arhivu sv. Frane u Zadru, u staroj bilješci o blaženicima i biskupima Franjevačke provincije sv. Jeronima je i ime Jakova, o kojemu piše: „Brat Jakov, po rođenju Ilirik, Slaven iz Zadra, zavjetovani laik, proslavio se bezbrojnim i velikim čudesima. Njegovo časno tijelo, premda je čak sto godina ležalo mrtvo, ostalo je potpuno, neraspadnuto i posve neiskvareno“.

„Providnost je htjela da Jakov dospije u Italiju gdje je izvornije živio franjevački poziv. Iako se ulaskom u Red odrekao imovine, nije izbjegavao ići u prošnju za samostan, kako je tada bio običaj. Nije se bojao ni kuge, koja je u to doba vladala u kraju gdje je živio, nego je posjećivao bolesne“, naglasio je fra Stipe.

„Bio je skroman i nije se posebno isticao, osim pobožnim i svetim životom, što su uočila njegova subraća i ljudi koji su tražili da za njih moli. Uglavnom je molio u kapelici posvećenoj Gospi. Obrađivao je vrt i kuhao za braću te su sačuvane mnoge priče o njegovim kulinarskim sposobnostima. Brojna su svjedočanstva kako je imao srca za ljude u različitim potrebama“, istaknuo je propovjednik.

„Jakov je postao Božji ugodnik po čijem zagovoru se događaju čudesa. Više od pet stoljeća poslije njegove smrti, njegovi zadarski sugrađani mole da se po njegovu zagovoru dogodi čudo da ga Crkva proglasi svetim“, poručio je gvardijan Nosić, koji je na kraju mise puk blagoslovio Jakovljevom relikvijom, koja se za vrijeme mise nalazila ispod slike bl. Jakova u crkvi.

Prije početka procesije, izmoljena je zagovorna molitva bl. Jakovu, da osobito blagoslovi obitelji i djecu koje je Jakov osobito pomagao, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.