Breznica Đakovačka, (IKA) – Misom zadušnicom i sprovodnim obredima koje je predvodio nadbiskup Đuro Hranić karmelićanke iz Breznice Đakovačke oprostile su se 16. veljače sa svojom pokojnom sestrom Marijom Rafaelom od Božje Providnosti (Ana Petranović) koja je okrijepljena svetim sakramentima preminula 15. veljače u 80. godini života i 37. godini redovničkih zavjeta. U zajedništvu s nadbiskupom Hranićem oko oltara bila su jedanaestorica svećenika, među kojima o. Srećko Rimac, provincijal, i o. Alen Mažić, tajnik Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa te kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Robert Jugović. U asistenciji bili su đakovački i karmelićanski bogoslovi, dok je liturgijsko pjevanje animirala nekolicina đakovačkih bogoslova. Prisutna je bila i rodbina, redovnice, prijatelji i znanci pokojne sestre i zajednice sestara karmelićanki.

Na početku mise nadbiskup je izrazio je sućut priorici i svim sestrama, ocu provincijalu, rodbini, svim znancima i prijateljima te rekao: „Euharistija je molitva hvale, zahvale. I mi smo se okupili da Bogu damo hvalu za život i redovničko posvećenje naše drage pokojne s. Marije Rafaele od Božje Providnosti.” Istaknuo je kako je Euharistija i molitva u kojoj se spominjemo Isusova prijelaza iz smrti u život, a s. Rafaela je počevši od krštenja, po redovničkom posvećenju te napose preko patnje na bolesničkoj postelji živjela suobličavajući se Isusu. „Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja.” Da, odjednom glas. Za većinu od nas to je vjerojatno bila vijest koja je do nas došla jučer ujutro: umrla je s. Rafaela. No, ona je čula taj glas i prije tri tjedna kad je morala u bolnicu. Čula ga je i kada joj se prije tjedan dana stanje pogoršalo, pa je otišla s redovnog odjela na intenzivni. Ona je čula: Dragi moj mi kuca, započeo je tim riječima nadbiskup homiliju, oslanjajući se na izabrano misno čitanje iz knjige Pjesme nad pjesmama povezujući ga s iznenadnošću događanja posljednjih tjedana života s.Rafaele, kada je taj glas bio i jasan, ali kada su oni koji su je poznavali molili da još ne otvara vrata tom glasu. „I nakon tri tjedna patnja i molitve i sve jasnijeg glasa, sada s. Rafaela zbori: Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, rekao je nadbiskup.
Potom je nadbiskup istaknuo proturječnost ljudskoga života koji u sebi osjeća težnju i želju da živi i koji želi odgoditi smrt, no istovremeno pomisao na to, kao i samo stanje tijela govori o nepodnošljivosti beskonačnog života na zemlji. Jedino Dobri Pastir koji je i sam prošao taj put kroz dolinu smrti može ići s čovjekom na njegovom putu i dati čovjeku prolaz i izlaz iz života koji postaje nepodnošljiv. „U konačnici želimo samo jedno: blaženi život. Naše putovanje ima samo jedan cilj. U nama postoji učeno neznanje. Ne želimo umrijeti, a ne znamo što želimo. No, znamo da postoji poznata Nepoznanica koja nas privlači”, citirao je nadbiskup Hranić sv. Augustina.
Nakon liturgijskog oproštaja u crkvi, okupljeni vjernici u procesiji su se uputili prema samostanskom groblju gdje je uz molitvu svih prisutnih pokopano tijelo pokojnice.
S. M. Rafaela od Božje Providnosti (Ana Petranović) rođena je 4. ožujka 1938. u Gornjoj Jelenskoj kao najmlađe, deveto dijete oca Ivana i majke Dragice rođ. Tomac. Već u mladenačkoj dobi osjećala je želju da izbliže nasljeduje Gospodina u redovničkom pozivute ulazi u samostan Kraljice Karmela u Brezovici kao vanjska sestra 1957. godine. Zbog zdravstvenih razloga 1962. godine vraća se Gornju Jelensku. Potom odlazi u Zagreb gdje pohađa tečajeve za obrazovanje odraslih te se 1965. godine zapošljava kao dostavljač u Tehničko–ekonomskom birou i radi 13 godina. Dolaskom sestara u Kloštar Ivanić u njoj se ponovno probudila želja za ostvarenjem karmelskog poziva. Ulazi u Karmel sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću 8. studenoga 1978. godine. Redovničko odijelo prima 8. prosinca 1979., te nakon dvije godine novicijata, 14. prosinca 1981. polaže privremene redovničke zavjete na godinu dana, koje prema Konstitucijama kao vanjska sestra uzastopno obnavlja kroz pet godina. Na svetkovinu sv. oca Ivana od Križa, 14. prosinca 1986. položila je doživotne zavjete kao vanjska sestra.
Dana 14. srpnja 1988. dolazi na novi osnutak Karmela sv. Josipa u Šarengrad, a zajedno s cijelom zajednicom odlazi u progonstvo 1991. godine, da bi se nakon punih 10 godina prognaničkog života s ostalim sestrama preselila iz Remeta u Breznicu Đakovačku 17. prosinca 2001. u novi još nedovršeni samostan. S. Rafaela je u Karmelu vršila službu vanjske sestre, vratarice. Bila je vedre naravi i uvijek je s osmjehom primala posjetitelje: rodbinu, prijatelje i sve koji su dolazili i kucali na vrata samostana. Voljela je činiti dobro drugima i razveseljavati bližnje malim darovima, a posebno onima koje je sama izrađivala. Predano je radila krunice i žarko je molila na nakane Svetoga Oca, biskupa i poglavara.