Karlovac, (IKA) – U Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu na početku korizmenog vremena, 14. veljače, nastavljena je Velika pobožnost koja je objedinila umjetnike i sve štovatelje svetog Josipa. Treću godinu u svetištu je održana Pepelnica umjetnika, a prije rasprave slavljena je misa s umjetnicima i za sve žive i pokojne umjetnike. Euharistijsko slavlje predvodio je dekan Karlovačkoga vojnog dekanata preč. Vladislav Mandura u koncelebraciji s rektorom svetišta mons. Antunom Senteom, ml. i župnikom župe svetog Antuna Padovanskog iz Generalskog Stola Ivicom Tollom. Misno slavlje animirao je zbor „Sveti Josip” predvođen s. Blandinom Rakarić.
Preč. Mandura u propovijedi je potaknuo vjernike da razmisle žele li iskusiti milosrđe jer iskusiti ga znači i „priznati da smo potrebiti i ograničeni, da nam treba pomoć i biti manji u odnosu prema onome od koga tražimo pomoć, što je današnjem čovjeku teško”. Istaknuo je sv. Josipa kao uzor u korizmenom vremenu jer je i on živio skrovitim životom, nije se isticao i zapravo je sakrio cijeli svoj život čak i od pisaca Evanđelja, dajući prednosti Isusu i Mariji. Pojasnio je da je sv. Josip živio onako kako to Isus traži od pravog vjernika, „da djelujemo, svjedočimo i molimo i da to bude naš osobni odnos s Bogom”.
Na kraju mise Marija Sekelez, hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica, svjedočila je svoju vjeru. Istaknula je da je odgajana u katoličkoj obitelji koja je cijeli život ustrajala u vjeri, te da je i sama nastojala svjedočiti vjeru i u glumačkoj profesiji i donositi Boga drugim ljudima. Poručila je da vjernici moraju ustrajati i ničega se ne bojati, da se moraju boriti i biti strpljivi te svoje darove i talente staviti pred Boga da On njima upravlja.
Nakon mise u pastoralnom centru Svetišta, u Galeriji „Martin Borković” održana je Pepelnica umjetnika u kojoj su temu „Umjetnost i vjera” obradili Sekelez, Aleksandra Goreta, akademska slikarica i voditeljica Galerije „Vjekoslav Karas” u Gradskom muzeju Karlovac i mons. Sente, ml. U uvodnim riječima mons. Sente prisjetio se povijesti Pepelnice umjetnika koja je pokrenuta u Francuskoj i istaknuo da umjetnici, nadahnuti od Stvoritelja, stvarajući umjetnička djela od praha, od materije, pomažu da pomoću njih snažnije spoznamo Boga”. Kazao je i da se Crkva, uz brigu za ljudske duše, često „služila različitim umjetničkim izričajima i kroz njih nastojala odgajati ljude i prosvjećivati cijele narode”. Sekelez je rekla da su umjetnost i vjera neodvojivi. Objasnila je da se bez Duha Svetoga ne može ništa dobro napraviti, pa tako ni stvarati prava umjetnička djela, te da je umjetnost dar i kada umjetnička djela nemaju pomazanje Duha Svetoga truju dušu i cijeli narod. Ona umjetnošću želi prosvijetliti ljude koji su u tami i donijeti im Boga u život. Goreta se nadovezala na svoju sugovornicu, rekavši da umjetnost polazi od Boga jer je to osobina koja je povezana s Božjom osobinom stvaranja, te da umjetnici mogu biti zahvalni Crkvi jer im je kroz povijest iznimno pomagala i najveća umjetnička djela najčešće se nalaze u crkvama. Istaknula je da sam talent bez rada ništa ne vrijedi jer ako umjetnik ne stvara, talent ostaje neiskorišten. Uslijedila je rasprava u kojoj su sudjelovali i karlovački umjetnici Željko Mareković, autor povijesnog bakropisa na vratima karlovačkog svetišta, i Lidija Maček-Stanić, karlovačka umjetnica i autorica oltarne slike u Domu za umirovljene svećenike „Sveti Josip” u Zagrebu, te karlovačka restauratorica Iva Dizdarević. Program je umjetničkim izvedbama na klavijaturama obogatila Regina Horvat, učenica 3. razreda osnovne škole i 2. razreda Glazbene škole Karlovac.