Osijek, (IKA) – Nakon zagrebačke premijere dokumentarnoga filma i predstavljanja istoimene knjige „Maribor: najveće stratište Hrvata” autora Romana Leljaka, priređene potkraj studenoga, održana su gostovanja projekta u Splitu, Mostaru, Parizu, više njemačkih gradova te u Vikarijatu Osijek gdje je Leljak gostovao 6. veljače predstavljajući film, u produkciji zagrebačke Udruge „Huda Jama”, i najnoviju knjigu. Mnoštvo nazočnih na večernjoj premijeri potvrdilo je golem interes publike za prikazane autentične dokumente i pomno istraživanje o jednom od najvećih masovnih grobišta u šumi Tezno kraj Maribora gdje je, prema sabranim dokumentima u Leljakovoj knjizi, skončalo najviše hrvatskih vojnika i civila u isplaniranim jugokomunističkim zločinima počinjenim 1945. godine na području Slovenije.
Zahvalnu dobrodošlicu uime organizatora skupa izrazio je Marko Krznarić, predsjednik osječkoga ogranka Udruge ratnih veterana Hrvatske „Hrvatski domobran”, posebno pozdravivši u publici nazočnoga umirovljenoga đakovačko-osječkoga nadbiskupa Marina Srakića, predstojnika Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.” u Osijeku i biskupskog vikara za pastoral u Osijeku mons. dr. Vladimira Dugalića te ravnatelja Vikarijata Osijek doc. dr. Dragu Tukaru, a među publikom bilo je članstvo žrtvoslovnih udruga, uključujući đakovačko krilo Hrvatskog obrednog zdruga „Jazovka” s predsjednikom Perom Šolom.
Uvodeći u susret s gostom, Krznarić je pozdravio Romana Leljaka, slovenskoga publicistu, istražitelja jugokomunističkih zločina čiji tridesetogodišnji rad zaokružuje četrdesetak objavljenih knjiga o ubojstvima počinjenim poslije II. svjetskog rata u Sloveniji, a među njima i „Huda Jama – strogo čuvana tajna” (objavljena 2015.) kojoj je prethodila knjiga „Teharske žive rane” (1989.) kao rezultat Leljakova otkrića Hude Jame.
„Pitaju me, jesam li Hrvat ili Slovenac? Oboje. Rođen sam u Đurmancu, u Hrvatskom zagorju, od majke Hrvatice i oca Hrvata, odrastao sam u Sloveniji i živim u Radencima. U šezdesetminutnom dokumentarnom filmu ‘Maribor: najveće stratište Hrvata’ i knjizi prikazano je kako je 1945. godine partizanska Treća armija Titova generala Koste Nađa u šumi Tezno kraj Maribora, od 24. do 28. svibnja, likvidirala više od 30.000 Hrvata. Titovi su partizani likvidirane zakopavali u protutenkovske rovove na Teznom… Iz dijela protutenkovskog rova ekshumirani su (1999. g.) posmrtni ostaci 1187 žrtva zbog gradnje autoceste Lendava-Ljubljana, ostali (približno 28.000) čekaju bez križa i spomen-obilježja na dostojanstven pokop koji je u civilnom društvu osnovno ljudsko pravo… Prikazani su u filmu brojni važni dokumenti arhivske građe Vojnog arhiva u Beogradu i svjedočenja. U filmu se spominje i Osijek”, kazao je Leljak, scenarist i režiser filma. Primjerice, film donosi ratno-politički kontekst tragičnih zbivanja, obiluje fotografskom i vojnom građom, filmskim kadrovima, izjavama svjedoka vremena i zbivanja, uključujući svjedočenje likvidatora Ive Križaneca, koji u iskazu opisuje što se događalo u Mariboru i kako su žrtve ubijane. Leljakovo odvažno i minuciozno istraživanje podrobno predočeno u knjizi Maribor: najveće stratište Hrvata nudi dokumente trenutačno dostupne povijesne vojne arhivske građe te povijesni prinos donosi na 256 stranica knjige (objavljene 2017. godine u Sloveniji u nakladi mariborskoga Društva za raziskovanje zgodovine). Knjiga, uz uvod, sadržava poglavlja: Titove laži i tajni rat protiv Churchila, Mrtvi u Mariboru, Likvidacija u Mariboru, Povlačenje HOS NDH i civila, Ulazak Treće armije u Maribor, Sudionici likvidacija u Tenkovskom rovu, Velečasni Josip Kapš iz Gospića, Tisak o Teznom, Stratišta na području Maribora, Posmrtni ostatci i osobni predmeti, Prijepis pisma odbora za istraživanje Bleiburške tragedije Krunoslavu Draganoviću, Iskazi o pokolju Hrvatske vojske, Pohvala vrhovnog komandata jedinicima Treće armije. U knjizi i filmu predočeni su svi operacijski dnevnici vojnih jedinica koje su bile u Mariboru u vrijeme masovnih partizanskih likvidacija, a Leljak je odgovorio i na mučno pitanje u hrvatskoj povijesti – koliko je ’45. bilo zarobljenih vojnika i civila na području Republike Slovenije, ustvrdivši kako je riječ o 444426 osoba od kojih je desetak posto preživjelih koji su se vratili s Križnoga puta. Leljak je, nakon prikazivanja filma, istaknuo kako je smisao javnoga prikazivanja „tajnih” spisa i napisana knjiga „da žrtve budu dostojno ukopane i da nas preko svoje smrti nauče da se takvo što ne ponovi”, pripominjući kako su se europski narodi pobrinuli za svoje mrtve, ali „Hrvatska i Slovenija jedine su države koje nisu uredile grobove svojih mrtvih, a Maribor je najveće stratište Hrvata”. Naposljetku je istraživač komentirao predočene povijesne izvore, spomenuo svoje školovanje za tajnopisca (kriptologa) koje pomaže u razotkrivanju arhiva o operacijama obavještajnih služba (UDBA, OZNA, KOS i dr.), a najavio je i aktualne projekte za koje prikuplja dokumentarnu građu budućih knjiga radnih naslova: „Mit o Jasenovcu”, „Stratište Kočevski rog”, „Okupacija Zagreba 1945. godine”, „Jugoslavenski krvnik James Bond – udbaš Milan Dorič”.