Zadar, (IKA) – Knjigu „Hrvati pod KOS-ovim krilom” autorice Višnje Starešine čiji je suizdavač Hrvatsko katoličko sveučilište, u utorak 6. veljače u velikoj dvorani Kazališta lutaka u Zadru predstavili su prof. dr. Mladen Ančić, dr. Ivica Šola i autorica Starešina. Dr. Ančić je citirao podatak iz knjige, Jamesa Mattisa, američkog ministra obrane, koji je za hrvatsku oslobodilačku akciju Oluja rekao: „Ta se operacija u Americi proučava na vojnim učilištima i pokazuje što dobro predvođena, dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti”. Nasuprot toj stvarnosti u kojoj je Hrvatska postala članica NATO saveza i EU-a, drugu ‘stvarnost’ koja zapravo ne postoji ‘proizvodio je stroj koji se zove KOS'”, rekao je dr. Ančić, a temelji se na optužbama Hrvatske i nametanju krivnje Hrvatskoj da se neprijateljski, strategijsko ubilački odnosila prema Srbima. „Još dugo će u našim životima biti ljudi koji potječu iz mreže KOS-a, koji će nastojati stvoriti slike prošlosti koje odgovaraju njihovim interesima. Ljudi osuđeni u tom kontekstu su žrtva, ali sve gluposti koje su na Haškom sudu rečene polako tonu u zaborav i postaju predmet istraživanja knjiga poput Starešinine. To daje nadu da će naš svijet ipak puno više ovisiti o stvarnosti, nego o sobi sa zrcalima i iluzijama koje je proizvodio KOS”, rekao je Ančić.
Dr. Šola je rekao da knjiga govori o žalosnoj istini naše prošlosti, o hrvatskoj naivnosti i o genijalnosti zla. „Kad je Hannah Arendt govorila o banalnosti zla, u procesu njemačom ratnom zločincu Eichmannu, ja bih kod KOS-a govorio o genijalnosti zla. Nažalost, zlo je često genijalnije od dobra. Ali to ne znači da zlo pobjeđuje. Hrvatska je u Haagu razapeta. Ali križ nije kraj. Istražujmo, pišimo, govorimo, borimo se, za ponovno oživjelu Hrvatsku. Još nije gotovo. Bitka se nastavlja”, poručio je dr. Šola. Rekao je da je u početku on osobno bio sumnjčav prema tajnim službama, pričama o udbašima, smatrajući to teorijama zavjere. No kad je i osobno upoznao Mustafu Čandića, kojeg u knjizi spominje Starešina, koji mu je potvrdio da je KOS u akciji Proboj 1 i Proboj 2 u Hrvatskoj posijao sto kontraobavještajnih grupa na institucijama te i danas djeluju, shvatio je i spoznao koliko je postojanje KOS-a činjenica. Čandić je bio ključan svjedok u procesu protiv Slobodana Miloševića i imao je jedno otvoreno svjedočenje, a drugo zatvoreno za javnost. Na zatvorenom za javnost govorio je o novinarima koje je KOS imao u Hrvatskoj i preko kojih je vodio obavještajni rat. Čandić je bio jedan od ključnih autora scenarija raspada Jugoslavije preko tzv. KOG-ova, kontraobavještajnih grupa, kad je KOS u vrijeme Jugoslavije raspoređivao svoje ljude na sveučilišta, medije i pravosuđe u Hrvatskoj. „Ta mreža je i danas živa i ta veza nije razbijena. To što je bilo u Vukovaru i na Ovčari, JNA je isto učinila i 1945. g. u Vukovaru, s masovnom grobnicom Adica. Tamo je ubijen otac varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka koji je bio civil”, rekao je dr. Šola. Naglasio je da je snaga KOS-a velika i na razini međunarodne pravde, što je pokazano u presudi hrvatskoj šestorci u Haagu. „KOS-ova mreža je pratila taj proces. Snaga KOS-a je fascinantna i to nije nikakva teorija zavjere, nego istina. Knjiga govori o snazi KOS-a i zato danas vidimo izvrnutu stvarnost u medijima. Vidimo kako su oni, ne samo u Hrvatskoj, u stanju usmjeravati i međunarodne procese. Haški sud je bio nastavak rata drugim sredstvima, gdje je ključnu ulogu igrao KOS”, upozorio je dr. Šola, istaknuvši da je Srbija shvatila da je Haški sud politički i djelovali su politički, trgovali, a hrvatska vlast je nezakonito izvozila dokumente i vjerovala u pravo i pravdu. „U svemu postoji krivnja hrvatske politike, posebno nakon 2000. g. Znatan dio političara su bili visoki hrvatski politički službenici koje je UDBA ili KOS držao u reketu. Epilog je sljedeći. Srbija nije bila agresor, čak ni u Hrvatskoj. Jedini agresor na BiH je zemlja koja je uložila u BiH, u prognane i izbjegle milijardu dolara, Hrvatska. Naoružavali smo Armiju BiH, obučavali smo ih u Hrvatskoj, a mi smo bili agresori”, rekao je dr. Šola, istaknuvši da je posljedica svega amnestija srbijanskog i jugoslavenskog vojnog vrha.

Višnja Starešina je rekla da transkripti jasno pokazuju koliko su obavještajne službe upravljale procesima da bi se došlo do presude hrvatskoj šestorci „kojom je Hrvatska politički implicirana kao jedini agresor i jedina sudionica međunarodng sukoba u BiH, a njeno državno i vojno vodstvo kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata”. Istaknula je da su zločini u Vukovaru i Srebrenici učinjeni po istom modelu, u njih je uključena ista organizacija. „Neshvatljiva je činjenica da je Oluja jedina vojna operacija koja je optužena pred Haškim sudom. Kako to da naš DORH nikad nije optužio nijednu voju operaciju JNA, nego se sve svodilo na pojedinačne ekscese i pojedinačne zločine? Takve optužnice, uključujući i optužnicu protiv kapetana Dragana, vrlo lako se brane i vrlo lako padaju na višim instancama”, rekla je Starešina, istaknuvši da saznanja opisana u knjizi nisu ni blizu svega što još pod djelovanjem KOS-a postoji. „Utjecaj koji su te strukture imale na presude, a zadnja presuda nije nimalo benigna za hrvatsku politiku i hrvatsku budućnost, na tome se vidi u kojoj mjeri je potrebno danas rasvijetliti KOS. Kao što vidimo iz mnogih događaja, poput srbijanske izložbe u UN-u, u kojoj mjeri je Hrvatska danas svedena na ljušturu od države. Dok se ne očisti KOS iz njene jezgre, dok se ne očisti taj mehanizam djelovanja, ako se to ne učini, bojim se da nije pretjerano reći da će kroz deset, petnaest godina, Hrvatima ponovno biti nametnuta stigma kolektivnih ratnih zločinaca”, upozorila je Starešina te je promatrajući procese iznutra poručila: „Dugo nisam mogla povjerovati da država može tako nestati iznutra”.
Nazočnima se obratio i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Čestitao je autorici Starešini što je „jasnom obradom KOS-ovih krila u završnom računu Haaškog suda opisala i dokumentirano upozorila na aktivno djelovanje KOS-a koji u areni obavještajnih službi i danas aktivno vodi rat poslije rata, a državne institucije su slabe da otkriju i spriječe KOS-ovo razorno djelovanje”. Knjiga je vodič kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i nepravedne presude Haškog suda, rekao je mons. Puljić, čemu u prilog ide i mnoštvo medijskih napisa koji Hrvatsku denunciraju kao fašističku zemlju, a Domovinski rat prikazuju kao građanski. „Autorica je pokazala i na slabosti državničke politike koja je oslabila procesom detuđmanizacije, a u tomu su bili angažirani brojni kosovci unutra i izvan zemlje. Tom je studijom opisala ulogu KOS-a koji je stručno i lukavo upravljao procesima pred Haškim sudom, da i zadnja presuda šestorici Hrvata iz BiH ostavlja dojam ‘kao da ju je donio vojni sud bivše JNA po boljševičkom pravu kolektivizirane krivnje'”, rekao je nadbiskup Puljić.
Događaj su organizirali Sveučilište u Zadru i Zadarska županija te su prigodne riječi uputili i dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru i zadarski župan Božidar Longin. Predstavljanje knjige vodila je Hloverka Novak Srzić.