Kigali, (IKA) – Fra Vjeko Ćurić rođen je 26. travnja 1957. godine u Lupoglavu kod Žepča. Bio je član Franjevačke provincije Bosna Srebrena, a kao misionar otišao je u Ruandu 1983. godine. U Ruandi se 1994. godine vodio rat do istrebljenja između plemena Hutu i Tutsi. Većina svećenika misionara napustila je zemlju, ali fra Vjeko je ostao, pomagao jednom i drugom plemenu, izlažući tako i vlastiti život. Više puta bio je u smrtnoj opasnosti za vrijeme i nakon rata. Tako je u travnju 1996. godine izbjegao gotovo sigurnu smrt. Ubijen je 31. siječnja 1998. godine u glavnom gradu Kigaliju, a pokopan je u Kiwumu, u župnoj crkvi koju je s vjernicima sagradio.
U subotu 3. veljače mnoštvo vjernika iz mjesta Kiwumu u Ruandi pridružilo se svečanoj procesiji koja je krenula od škole prema crkvi kako bi svečanom misom obilježili dvadesetu obljetnicu fra Vjekine smrti.
Misu je predvodio pomoćni banjolučki biskup Marko Semren, a koncelebrirali su mons. Eugena Dushimimana, predstavnik mjesne biskupije Kabgayi, fra Ivica Perić, gvardijan samostana u Kiwumu, desetak domaćih dijecezanskih i franjevačkih svećenika, fra Zoran Tadić, župnik iz Bugojna, fra Želimir Gogić, župni vikar iz Kreševa, fra Anto Barišić, župnik iz Petrinje, vlč. Marinko Filipović, župnik u Novom Sarajevu, fra Damir Pavić, tajnik Provincije Bosne Srebrene, don Danko Litrić, dugogodišnji misionar salezijanac u Ruandi, don Pejo Orkić, dosadašnji provincijal Hrvatske salezijanske provincije i don Tihomir Šutalo, novoizabrani provincijal Hrvatske salezijanske provincije.
U propovijedi biskup Semren govorio je o fra Vjeki, a zatim je njegova propovijed pročitana i na domaćem kynyarwanda jeziku. Učenici koji pohađaju Centar fra Vjeko Ćurić čitali su molitvu vjernika, a posljednju zahvalnu molitvu uputila je Robertina Ćurić, nećakinja pokojnoga fra Vjeke, koja je doputovala iz Šibenika.
Nakon mise koncelebranti su se zajedno uputili do groba fra Vjeke, koji se nalazi s desne strane oltara te izmolili molitvu za fra Vjeku. Aimable Gatete obratio okupljenima i govorio o fra Vjekinu životu. Njega je fra Vjeko za vrijeme rata, nakon što je kroz tri tjedna boravio u sakristiji, spasio i zajedno s ostalima prebacio na sigurno u susjedni Burundi. Govorio je o fra Vjekinu neustrašivom duhu i ljubavi prema svima kojima je trebala pomoć, zbog čega je imao brojne neprijatelje i u više je navrata na njega izvršen atentat. Jednom je i ranjen, a ubijen je zbog toga što je previše znao o ratnim događanjima. Aimable je spomenuo kako bi fra Vjeku, uz ostale velikane ove zemlje, trebalo proglasiti ratnim herojem Ruande zbog iznimnog čovjekoljublja i ljubavi prema Ruandi.
Obilježavanje spomena na fra Vjeku nastavilo se u Centru fra Vjeko Ćurić, gdje su učenici pripremili bogat program – igre, pjesme i tradicionalne plesove. U svakoj od točaka spominjao se „padri” Vjeko, kojeg i danas posebno cijene zbog svega što je učinio za Ruandu i njezine stanovnike.