Zagreb, (IKA) – Nastavljajući se na predavanje doc. dr. Slavka Zeca, prof. dr. Josip Šimunović govorio je o temi „Tijela sudjelovanja i suodgovornosti na župnoj razini”. Podsjetio je kako govor o odnosu svećenika i vjernika laika, pa tako i govor o suradničkom odnosu unutar tijela sudjelovanja i suodgovornosti na župnoj razini „pretpostavlja kao polaznu točku temeljnu postavku Drugog vatikanskog koncila: opće svećeništvo vjernika. Uvažavajući razlike između ministerijalnog i općeg svećeništva vjernika Koncil upućuje na zajednički izvor, Kristovo svećeništvo. Svi su članovi, članovi jednog Božjeg naroda u kojemu svaki član ima svoje mjesto i ulogu, bilo prezbiter bilo vjernik laik. Za odgovorni suživot bitno je kakav je njihov međusobni suodnos”.
Kao prvo tijelo, odnosno kanonsku strukturu sudjelovanja i suodgovornosti na župnoj razini istaknuo je župno pastoralno vijeće (ŽPV) koje je prema odlukama dijecezanskih biskupa obvezatno u hrvatskim nad/biskupijama i župnim zajednicama.
Temeljna svrha ŽPV-a kao savjetodavnog tijela je, da vjernici, izražavajući krsnu odgovornost, mogu pomoći župniku, koji njime predsjeda – svojim savjetovanjem – u pastoralnim stvarima. „Tako izrečena temeljna svrha vodi nas do potrebnog načina djelovanja u ŽPV, a to je sinodalni stil djelovanja, koji omogućava svim članovima Crkve sustavno i organizirano življenje vlastite suodgovornosti. Sinodalnost se ponajprije i isključivo odnosi na povezivanje svih crkvenih subjekata u organski povezanu suodgovornu cjelinu u kojoj su točno određene i nepromjenjive bitne razlike s obzirom na službe i uloge, pri čemu se svaki krštenik može u okvirima vlastite karizme ostvariti kao suodgovoran sudionik u poslanju Crkve”, pojasnio je. Dr. Šimunović je istaknuo kako se bogatstvo doprinosa ŽPV-a u životu i djelovanju župne zajednice očituje u kvaliteti pastoralne savjetodavnosti kod pastoralnog planiranja i programiranja.
Nadalje je pojasnio što je to Župno ekonomsko vijeće (ŽEV) te posebno istaknuo kako „svaki član vijeća, svećenik i vjernici laici trebaju biti potpuno i ispravno upoznati što jest ŽEV, koja je njegova svrha, mjerodavnost i zadaće. „Samo tako župno ekonomsko vijeće moći će ispravno djelovati i funkcionirati unutar samoga sebe, unutar župne zajednice, ali i prema društvu”.
Kao treće tijelo predavač je naveo župni caritas ili karitativnu zajednicu, koja u župnoj zajednici nalazi svoje aktualno i potrebno poslanje. Za razliku od ŽPV-a i ŽEV-a za koje župna zajednica bira članove, one koji će predstavljati zajednicu, župni caritas ili karitativna zajednica ima zadaću animirati sve vjernike u župi, pitati svakoga što može sa svoje strane učiniti i dati za točno konkretne potrebne: oni moraju imati ime i prezime, dob i spol, adresu i konkretnu potrebu. Dr. Šimunović je istaknuo i neke zadaće župnoga caritasa ili karitativne zajednice: upoznati cijelu župu s konkretnim potrebama konkretnih potrebnih i najprije se moliti za njih kako bi patnje samo nekih postale patnje svih; otvarati granice svoje župe potrebama drugih; animirati cijelu župnu zajednicu i izgrađivati tako u njoj osjećaj odgovornosti; povezati u župi sve one koji mogu pružiti konkretnu stručnu pomoć; povezati se s lokalnim oblastima u zajedničkom radu pomaganja; promovirati dragovoljstvo.
U zaključnom dijelu uputio je na misli Ivana Pavla II. u Apostolskom pismu episkopatu, kleru i vjernicima na završetku Velikoga jubileja godine 2000. Novo millennio ineunte koje potiče sve članove Katoličke Crkve na duhovnost zajedništva. Nadalje je posvijestio kako „suradnja svećenika i vjernika laika pretpostavlja lik koncilskog svećenika koji među ostalima posjeduje sljedeća obilježja: ima vodstvene sposobnosti; može i zna otkrivati razne karizme kojima su obdareni vjernici laici; ima sposobnosti dijaloškog pristupa; kadar je zajedno planirati s vjernicima laicima; zna odati priznanje za učinjeno dobro; sposoban je brinuti se za permanentno obrazovanje vjernika laika; spreman je i sposoban rješavati eventualne konflikte”. No, za dobru suradnju i od vjernika laika se očekuje prije svega otvorenost zajedničkom suživotu i svijesti odgovornosti da je njegova uloga u kršćanskoj zajednici ne samo potrebna i korisna nego i nezamjenjiva – i obavezna, istaknuo je dr. Šimunović.
Vraćajući misao na tri spomenuta tijela istaknuo je kako očekujuće kvalitetno i djelatno ispunjenje njihova postojanja omogućuju njihovi članovi, jer „članovi su oni koji udahnjuju potrebnu dinamiku i kreativnost u svakodnevicu ovih tijela. Stoga je nužno promisliti i preciznije odrediti kriterije po kojima bi se lakše moglo predlagati kandidate za izbor u sastav vijeća i župnog caritasa ili karitativne zajednice”.
Istaknuo je važnim i trajnu formaciju svih članova spomenutih tijela, jer i o njihovu angažmanu ovisi kvaliteta života i djelovanja župne zajednice, te podsjetio kako sve rečeno vodi k tome da se pravilnici i statuti ovih tijela suradnje i suodgovornosti na razini župne zajednice promisle i revidiraju kako bi ova važna tijela mogla što bolje ispunjati svoje poslanje u konkretnom vremenu i na konkretnom prostoru.