Istina je prava novost.

Pozdrav predsjednika Hrvatske biskupske konferencije

LII. plenarno zasjedanje HBK, Zagreb 5.-7. travnja 2016.

1. Pozdrav nazočnim članovima HBK i gostima
U vazmenom smo vremenu pa svima vama nazočnima na ovom pedesetom i drugom zasjedanju HBK, želim blagoslovljene pouskrsne dane. Srdačno vas sve pozdravljam, uzoriti kardinale, gospodo nadbiskupi i biskupi, i želim plodan rad na ovom plenarnom proljetnom zasjedanju. Posebice pozdravljam novozaređenog vojnog biskupa mons. Juru Bogdana. Još su svježe uspomene s ređenja u konkatedrali sv. Petra u Splitu s lijepom liturgijom i glazbom katedralnog zbora. Primjetno je, međutim, da ste vrlo kratko obnašali „čast Benjamina” u zboru biskupa; jedva mjesec i koji dan više. Sutra će nam se, naime, pridružiti novoimenovani gospićko-senjski biskup, mons. Zdenko Križić, koji također dolazi iz Rima, sa službe rektora karmelićanskog zavoda „Teresianum”. Već danas mu izražavam srdačnu dobrodošlicu u kolegij hrvatskih biskupa. Sutra prije podne pridružit će nam se i Apostolski Nuncij mons. Alessandro D’Errico. Pozdravljam i ugledne predstavnike drugih biskupskih konferencija:
Mons. Tomu Vukšića, vojnog ordinarija u BiH i delegata BK BiH;
Mons. Andreja Glavana (SLO), predsjednika Slovenske BK;
Mons. Giuseppea Pellegrinija, biskupa Concordia-Pordenonea, delegata talijanske BK;
Mons. Ivana Penzeša, biskupa subotičkog, delegata Međunarodne BK sv. Ćirila i Metoda;
Mons. Đuru Gašparovića, biskupa srijemskog;
Predsjednik Poljske Biskupske konferencije, mons. Stanislaw Gadecki, ispričava se što ne može nazočiti ovom zasjedanju. Ali, obećava svoju molitvenu potporu po zagovoru BDM, te u ime poljskih biskupa šalje iskrene pozdrave svima. Isto tako piše i predsjednik austrijske BK uzoriti gospodin kard. Schoenborn, pa sve pozdravlja.
Drago mi je pozdraviti biskupa u miru, mons. Ivana Milovana, a preko njega i sve naše umirovljene biskupe koji su spriječeni nazočiti ovom zasjedanju. Uz Generalnog tajnika, njegovog zamjenika i glasnogovornika, pozdravljam i nazočne djelatnike obavijesnih sredstava koji imaju važnu ulogu, ne samo u prenošenju informacija, već i u stvaranju javnog mnijenja i mentaliteta. Dva su crkvena dokumenta koja o tomu zbore: Koncilski dekret „Inter mirifica” iz 1963., te dokument „Communio et progressio” od prije 45 godina (1971.). Ovi dokumenti polaze od činjenice da je „društvo izloženo devijacijama podjele i netrpeljivosti, kao i porocima nemorala”, pa je potrebno trajno pružati terapiju liječenja i ozdravljenja. Ta terapija, međutim, ne može biti uspješna ako nema suradnje svih onih kojima je opće dobro na srcu (CP 22). A među glavnim zadatcima obavijesnih sredstava jest stvarati zajedništvo u obitelji, narodu i među narodima, te promicati svekoliki napredak u svijetu. Zbog toga Crkva poklanja osobitu pozornost tim sredstvima, jer je uvjerena ako se postigne napredak i zajedništvo, brže će se ostvariti „pravda, mir i sloboda, dostojanstvo, solidarnost i ljubav” o čemu posebice govori dokument „Communio et progressio” (br. 12). Dok vam zahvaljujem, poštovani djelatnici obavijesnih sredstava, na praćenju crkvenih događaja, poželio bih da u svom radu ostvarujete spomenute ciljeve zajedništva i napretka.
Od prošlogodišnjeg redovitog jesenjeg zasjedanja, 10.-12. studenoga 2015. u Zagrebu, imali smo u međuvremenu dva susreta: Izvanredno zasjedanje HBK 25. siječnja 2016. ovdje, i redovito zajedničko zasjedanje BK BiH i HBK, 26. veljače 2016. u Potocima kraj Mostara.
2. Što je na programu za ovo proljetno zasjedanju?
Prošle godine zbog održavanja dviju sinoda o obitelji u Vatikanu obiteljska tematika bila je u središtu važnijih skupova: Pastoralni tjedan u siječnju, Pastoralni kolokvij u ožujku, kao i brojni katehetski sastanci i svećeničke rekolekcije, te na dva zasjedanja HBK. Radujemo se pobudnici o obitelji „Radost ljubavi” (Amoris Laetitia) koja će biti objavljena u petak, što će nam dati opet prigodu pozabaviti se obiteljskim temama. A to znači da je obitelj trajno i stvarno u središtu naših pastoralnih planova. I ne samo među katolicima, već i među kršćanima općenito, što pokazuje i Izjava Pape Franje i moskovskog patrijarha Kirilla od 30 točaka koju su potpisali na susretu u Havani, 12. veljače 2016. godine. Dvije su osobite teme koje ta Izjava obrađuje, a to je obitelj i stradanje kršćana.
Što se tiče obitelj kao „prirodnog središte ljudskog života i društva” Papa i Patrijarh su izrazili zabrinutost „zbog njezine krize u mnogim zemljama” pa pozivaju katolike i pravoslavne neka u suvremenom svijetu „svjedoče vjernost supružnika, otvorenost rađanju i odgajanju djece, te međugeneracijsku solidarnost i poštivanje najslabijih” (br. 19). Polazeći od činjenice da je „obitelj čin slobodne i vjerne ljubavi između muškarca i žene” oni žale što su „drugi oblici suživota postavljeni na istu razinu obitelji”, a „ideja očinstva i majčinstva, protjeruje se iz javne svijesti” (br. 20). Osvrćući se zatim na brojne „manipulacije ljudskim životom koji predstavljaju napad na temelje ljudskog postojanja”, Papa i Patrijarh „smatraju svojom dužnošću podsjetiti na nepromjenjivost kršćanskih moralnih načela, utemeljenih na poštivanju dostojanstva čovjeka” (br. 21)
U nekoliko brojeva ove Izjave potpisnici su se dotakli i teme progona i stradanja kršćana u svijetu za koje talijanski novinar Antonio Socci piše da su prema istraživanjima bili „najprogonjenija i najviše ubijana vjerska skupina u XX. stoljeću”. Brojevi su neumoljivi i zastrašujući. On tvrdi da i danas u 21. stoljeću „zbog vjere u Isusa Krista u svijetu godišnje strada oko 160 000 kršćana”. I dodaje kako se oko 200 milijuna kršćana „svakodnevno progoni i ograničava im se ili osporava vjerskih sloboda”. Razumljiv je stoga i vrlo aktualan zajednički apel pape Franje i Patrijarha Kirilla upućen vjernicima i svjetskoj javnosti. Ponekad se teško se oteti dojmu i sumnji, veli Socci, kako je „posrijedi medijska blokada prikrivanja činjenica. Kako inače protumačiti da se u svijetu naglašene slobode govora i obrane ljudskog dostojanstva i njegovih prava ne primijeti ugrozba kršćana kojima se zabranjuje kult, kateheza i molitva. Ne samo javno već i privatno, u vlastitim kućama gdje ih se kontrolira i brani držati evanđelje ili nositi kršćanske simbole”.
Zbog toga Papa i Patrijarh „prigibaju glavu pred mučeništvom onih koji su uz cijenu života dali svjedočanstvo za istinu evanđelja, te birali radije smrt, nego se odreći Krista”. I dodaju kako „ti mučenici našeg doba iz različitih crkava, ujedinjeni zajedničkom patnjom, zalog su jedinstva kršćana” (br. 11). A njihova krv i stradanje bili su i bit će uvijek plodno „sjeme kršćana”, kako je u trećem stoljeću pisao starokršćanski pisac Tertulijan (Sanguis martyrum semen Christianorum).
Uz redovita izvješća Predsjednika pojedinih Komisija, Vijeća i Odbora HBK, te mandata u njezinim tijelima i razno, čut ćemo pozdrav apostolskog nuncija i nazočnih delegata pojedinih biskupskih konferencija. Raspravljat će se o nacrtu Pravilnika HBK, kao i o nacrtu dokumenta „Odgoj u vjeri. Kateheza u kontekstu nove evangelizacije”. Biskupi će biti informirani i nekim katehetskim pitanjima, te predložiti kandidate za ravnatelja Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj koje imenuje Kongregacija za evangelizaciju naroda. Planirano je završiti zasjedanje u četvrtak, a o radu i zaključcima predviđena je konferencija za tisak u četvrtak u 11 sati. Još jednom sve vas od srca pozdravljam i želim plodan i blagoslovljen rad 52. plenarnog zasjedanja HBK.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije