Zagreb, (IKA) – Izlaganjem „O slobodi volje: suvremene interdisciplinarne perspektive” dr. Saše Horvata s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta – Teologije u Rijeci, započeo je u ponedjeljak 8. siječnja radni dio programa prvoga dana Katehetske zimske škole koja se u organizaciji Nacionalnoga katehetskoga ureda HBK održava u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Tema ovogodišnje Katehetske zimske škole je „Doprinos katoličkoga vjeronauka razvoju samostalnosti i odgovornosti učenika”, a okupila je oko 350 vjeroučiteljica i vjeroučitelja u osnovnim školama.
Dr. Horvat na početku je ustvrdio da je sloboda volje jedna od temeljnih odrednica ljudskoga bića. U prvomu dijelu predavanja ukratko je upoznao sudionike s osnovnim odrednicama slobode volje i uputio na poteškoće koje se javljaju zbog različitih tumačenja. U drugome dijelu približio je sudionicima pitanje slobode volje u odnosu na područja kognitivne znanosti i neuroznanosti. U tim trenutačno vodećim znanstvenim disciplinama – kako po značenju koje uživaju u znanstvenom svijetu tako i po novčanim iznosima koji se dodjeljuju njihovim projektima – razumijevanje ljudske biti ostvaruje se unutar materijalističkoga pogleda na svijet i redukcionističke metode. Tako se i pitanje slobode volje promatra isključivo kroz aktivnost neuronskih struktura, koje preuzimaju ključnu ulogu u procesu donošenja odluke, čime postaju nesvjesni nosioci ljudskoga odlučivanja, dok se ideja slobode volje proglašava iluzijom. U završnom dijelu predavanja iznio je kritiku antropoloških zaključaka o slobodi volje utemeljenih na empiričkim neuroznanstvenim istraživanjima. Izlaganje je zaključio riječima pape Ivana Pavla II. „Svaki znanstvenik je danas pozvan sudjelovati u strpljivoj reintegraciji ljudskoga znanja. U pitanju je ništa manje nego budućnost čovječanstva i kulture”. Te je riječi papa Wojtyla izgovorio u pozdravu neuroznanstvenicima i teolozima u Vatikanu 1988. godine.
Dr. Marinko Vidović, profesor biblijske teologije na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Splitu, održao je izlaganje „Za slobodu nas Krist oslobodi (Gal 5,1)”. Na početku je pojasnio povijesne okolnosti nastanka poslanice, njezinu osnovnu strukturalnu rasporedbu i proučavanje njezina sadržaja pod vidom govora o slobodi. Pojasnio je da Pavao zbog specifičnih okolnosti pisanja Galaćanima o slobodi razmišlja u kontekstu pisamskoga govora o Abrahamu, a onda o njegovim ženama i sinovima. Abraham je vjernik na temelju Božjega obećanja, a ne Zakona, što znači da se Abrahamovo sinovstvo kao izraz slobode ostvaruje u sferi obećanja, a ne Zakona. Sloboda se ne određuje izvanjskim čimbenicima, nego unutarnjim opredjeljenjima, poručio je dr. Vidović. Sloboda je majka onih koji vjeruju, ona je zov Jeruzalema odozgo, a sadašnji Jeruzalem, odnosno zakonska rasporedba spasenja ostavlja čovjeka u ropstvu, odnosno u izvanjskim određenostima njegove povijesne egzistencije koje uvijek zarobljavaju. Sloboda je dar nove rasporedbe spasenja u Kristu. Krist za nju oslobađa, a to znači da sloboda u smislu slobodne volje i njezinih mogućnosti treba biti oslobođena, i tek ta oslobođena sloboda kao indikativ unutarnje transformacije čovjeka omogućuje njezino ispravno prakticiranje u konkretnom životu. U zaključku je poručio da je sloboda zapravo opredjeljenje za služenje te je njezin temeljni modus ostvarenja ljubav.
U popodnevnom dijelu rada stručnog skupa u osnovnoj školi „Miroslav Krleža” održane su u pedagoške radionice: Projekt „Trag dobrote – Dvadeset godina Varaždinske biskupije kao primjer razvijanja socijalnih kompetencija učenika”, „Scenariji poučavanja – izazovi učenju i poučavanju” i „Objava sadržaja i suradnja putem digitalnog repozitorija obrazovnih materijala – Edutorija”. Rad prvoga dana Škole zaključen je euharistijskim slavljem koje je u crkvi Sv. Marije na Dolcu predvodio nadbiskup Hranić.

Drugi dan Škole, 9. siječnja, viši savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje prof. Žarko Bošnjak održao je predavanje „Odgovornost i samostalnost odgojno-obrazovnih radnika”. Na početku izlaganja ustvrdio je da odgovornost i samostalnost treba promatrati u kontekstu postojećih zakona Republike Hrvatske, zatim u kontekstu odnosa prema sebi, drugima i okolini, kroz odnos učitelja u zbornici, učionici i ostalim površinama škole te kao osobnu gradnju uzora za druge i trajnu vrijednost koja podiže kvalitetu života. Istaknuo je četiri Platonove temeljne vrline: pravednost, umjerenost, hrabrost i mudrost, koje bi trebale krasiti svakoga čovjeka, a posebno pedagoškoga radnika. Govoreći o Zakonu o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, istaknuo je da on definira osam razina odgovornosti. Prva, ujedno i najniža, razina odgovornosti je minimum odgovornosti koji mora imati svaki učenik koji završi osnovnu školu, dok maksimum odgovornosti nije određen zakonom. Sedmi stupanj odgovornosti je minimum odgovornosti koji moraju imati svi ljudi koji su stekli visoku stručnu spremu, pojasnio je prof. Bošnjak. Odgovornost i samostalnost prema sebi, drugima i okolini odnosi se u prvome redu na ne činjenju štete sebi, drugima i okolini. Odgovornost i samostalnost učitelja u zbornici, učionici i ostalim površinama škole odnosi se na pažljivo i svjesno ophođenje prema kolegama, učenicima i inventaru škole. Odgovornost i samostalnost kao osnova za osobnu gradnju uzora za druge odnosi se na trajan proces pažljivoga i svjesnoga življenja. Govoreći o tim pojmovima u kontekstu osobne trajne vrijednosti koja podiže kvalitetu života, predavač je poručio da se ona odnosi na rezultat postignut kroz niz godina rada na sebi s drugima i s okolinom koji stvara dodatne vrijednosti u životu pojedinca i zajednice.
Predavanje „Vjeronauk u školi i EU Kids Online Hrvatska” održao je komunikolog dr. Danijel Labaš s Hrvatskih studija. Osvrnuvši se na rezultate nacionalnoga komparativnog istraživanja EU Kind Online Hrvatska o medijskim navikama djece te praksama i stavovima njihovih roditelja, naveo je da djeca internetu najčešće pristupaju preko pametnih telefona (93%) i računala, odnosno laptopa (83%), a imaju pristup internetu i preko tableta (37%). Starija djeca u većoj mjeri mogu pristupiti internetu kada god žele, a gotovo polovica djece u dobi do 11 godina, odnosno njih 44%, imaju tu mogućnost. Ukazao je i na rezultate istraživanja prema kojima je gotovo 3/4 djece u dobi od 9 do 11 godina, 2/3 djece u dobi od 12 do 14 godina i 2/3 djece u dobi od 15 i 17 godina bilo izloženo seksualnim fotografijama putem interneta. Govoreći o pomoći korisnicima virtualnoga svijeta, predavač je ukazao na medijski odgoj za medijsku pismenost. Podsjetio je da zadaća medija nije samo informiranje i zabava. Medije se koristi i zato da bi netko na njima zarađivao, upozorio je, uz ostalo, dr. Labaš, pozvavši vjeroučitelje da u pedagoškom radu ne demoniziraju medije, nego ih pretvaraju u prijatelje.
Predavač je ustvrdio kako istraživači rezultate o navikama i iskustvima djece na ovome području smatraju ključnima za donošenje nacionalnih smjernica za sigurno korištenje interneta, izradu edukativnih materijala za djecu i roditelje, te za izradu nacionalnih i lokalnih obrazovnih politika. Na temelju istraživanja provedenih od listopada do studenoga 2017. godine može postaviti i pitanje na koji način vjeronauk u školi može odgovoriti na nove izazove za djecu povezane s njihovom sigurnošću na internetu. Nadalje, kako bi se u okviru nastave vjeronauka moglo odgajati i obrazovati djecu i mlade za slobodno i odgovorno korištenje novih medija, za poštovanje dostojanstva svakoga čovjeka i njegove privatnosti. Isto tako, potrebno je promišljati kako pomagati pogođenoj djeci kako bi se rehabilitirala, ali i roditeljima i obiteljima da budu kreativni u odgoju djece i mladih za primjereno korištenje internetom i novim medijima. Vjeronauk poput svih drugih školskih predmeta upravo na ovome području može pridonijeti odgovornom korištenju interneta i ostalih medija, a medijski pismeni (vjero)učitelji u kontekstu odgovorne slobode mogu pridonijeti medijskom odgoju i opismenjivanju učenika, potičući ih i učeći samostalnosti i odgovornosti u okviru njihovoga slobodnog, odgovornog i kritičkog korištenja medijima, zaključio je dr. Labaš.
U plenarnoj raspravi otvoreno je, uz ostalo, pitanje i korištenja mobilnih uređaja i ostalih komunikacijskih sredstava u nastavnome procesu. Neki su vjeroučitelji ukazali na konkretne primjere vrijeđanja i ponižavanja među učenicima, ali i učitelja, putem društvenih mreža, osobito posredstvom facebook profila te upozorili kako u tim situacijama nisu zakonski zaštićeni. U raspravi je istaknuto da učenicima kroz pedagoški rad treba sustavno govoriti o dostojanstvu ljudske osobe i o poštovanju svakoga čovjeka, i na taj način dati im do znanja da se prati njihovo ponašanje na društvenim mrežama.
Zagrebački vjeroučitelj Nikola Kuzmičić u raspravi se osvrnuo na slučaj neprimjerenoga ispada vjeroučitelja Krešimira Bagarića iz zagrebačke Osnovne škole Matije Gubca. Upitao je ne radi li se u tom slučaju o „lovu na vještice” s obzirom na ponašanje učenika i njihovo korištenje mobilnih uređaja u nastavnom procesu. U osvrtu na taj slučaj dr. Labaš istaknuo je da se pitanje korištenja mobilnih i ostalih uređaja u nastavi može regulirati kućnim redom školske ustanove s obzirom da to pitanje nije regulirano zakonskim propisima. Podsjetio je, pritom, da prema dostupnim istraživanjima oko 50% djece za vrijeme nastave pretražuju određene sadržaje na internetu. Mišljenja je, nadalje, da bi nadležno Ministarstvo znanosti i obrazovanja po ovomu pitanju trebalo potaknuti rješavanje problema na općoj razini, a ne rješavanje toga pitanja prepustiti pojedinačnome snalaženju u školskim ustanovama. Mr. Gordana Barudžija, viša savjetnica za vjeronauk iz Agencije za odgoj i obrazovanje, istaknula je važnost postupnosti oko uključivanja sudionika u rješavanje određenih poteškoća u tim situacijama u školama. Smatra da nije prihvatljivo bilo kakvo zataškavanje određenih problema u školskim ustanovama te je potrebno odmah u rješavanje problema uključiti učenike sudionike, razrednike, stručno-pedagošku službu škole i ostala nadležna tijela u školskim ustanovama. Predstojnik NKU HBK dr. Ivica Pažin zahvalio je vjeroučiteljima na aktivnome sudjelovanju u radu KZŠ, a osobito na potpori u organizaciji i njezinu ostvarenju, a mr. Barudžija posebno je zahvalila voditeljicama i voditeljima pedagoških radionica koje su ciljano određene za KZŽ.