Dragi slušatelji, sretan Uskrs!

Srdačno pozdravljam sve koji nas slušate diljem naše lijepe Hrvatske. S radošću pozdravljam i one koji žive izvan Hrvatske, posebice Hrvate u Bosni i Hercegovini, i Crnoj Gori, gdje sam s radošću godinama služio Svetom Ocu i Crkvi.
Svima želim i čestitam sretan i blagoslovljen Uskrs. Za vas i s vama molim da uskrsni blagdani donesu mnogo smirenosti, mnogo obnovljene nade i mnogo radosti.

Ovih me svetih dana, kada slavimo najvažniji blagdan liturgijske godine, prati nekoliko misli: jednostavno, želim ih podijeliti sa svima vama!
Ponajprije: čini mi se važnim spomenuti kako na Uskrs slavimo središnje točke naše vjere: Isus je svojim križem pobijedio grijeh i smrt. Uskrs je svetkovina života, svetkovina svjetla koja dolazi od uskrsnulog Isusa. U perspektivi ove izvanredne Jubilarne godine milosrđa mislim da možemo mirno ustvrditi da je Uskrs i svetkovina nježnosti, ljubazne skrbi i milosrđa što ih Bog ima za svakoga od nas. Zahvaljujući Isusu koji je uskrsnuo nakon smrti na križu zbog naših grijeha, možemo promatrati milosrdno Božje lice u njegovu najvišem izražaju.

Kako vam je poznato, Sveti Otac vrlo često ponavlja tijekom ove Jubilarne godine da je milosrđe u samom središtu biblijskih čitanja, bilo u Starom ili u Novom zavjetu. Milosrdna Božja narav prema nama očituje se u mnogim događajima povijesti spasenja, u kojima njegovo dobročinstvo prevladava nad kaznom i uništenjem. Jasno je, pak, da povijest milosrđa Nebeskog Oca dostiže vrhunac u Isusu. U njemu sve govori o milosrđu i ljubavi. Njegovo poslanje je objaviti da je Bog ljubav. Već njegovo ime “Isus” znači – “Bog spašava”. Geste koje čini, posebno prema grešnicima, bijednima, isključenima, bolesnima i onima koji trpe – sve su u znaku milosrđa. U njegovu naučavanju milosrđe je predstavljeno kao snaga koja puni srce i tješi oprostom. Osobito, Njegova smrt na križu najveći je izraz ljubavi koji potiče na žrtvu života kako bi se očitovalo i objavilo Očevo milosrđe.
Sve to, dakle, ispunjava naše srce smirenošću i mirom, jer dubokim poniranjem u Isusa, milosrdnoga Božjeg lica, pronalazimo sigurnost da nismo sami na našem zemaljskom putu bez obzira na teškoće na koje nailazimo. Ojačani smo u vjeri da je Bog u kojega vjerujemo “Bog – s – nama”, “Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv” (Ps 103,8); Dobar Pastir, koji traži izgubljene ovce; brižljiv i strpljiv Otac, koji čeka povratak izgubljenog sina (Lk 15).

Dopustite mi izložiti jedno kratko razmišljanje. Svrha Godine milosrđa ne sastoji se samo u razmatranju milosrđa, koje Bog oduvijek gaji prema nama, nego nas želi podsjetiti na to kako kriteriji kojima se Bog služi prema nama moraju biti trajne polazne točke u odnosima što ih imamo s braćom i sestrama koje svakodnevno susrećemo u našim životima.

To je Isus izrekao već na početku svojega javnog djelovanja u poznatom govoru na gori: “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48); “Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe (Mt 5,7). Upravo zbog toga je papa Franjo izabrao za geslo Jubilarne godine riječi: “Milosrdni kao Otac” (Lice milosrđa 13). Drugim riječima, pozvani smo uvijek živjeti i svjedočiti milosrđe u osobnom životu kao i u životu zajednice i društva, posebice u ovoj Godini milosti.

Jasno se vidi da su područja primjene različita i obvezujuća: tu je potreba opraštanja, što ga moramo ponuditi i pitati, kao što molimo u molitvi koju nas je Isus naučio: “Oprosti nam duge naše kao što ih mi opraštamo dužnicima našim” (Mt 6,12). Iz iskustva znamo da to nije uvijek lako, posebno kada vidimo kako se gaze naša prava i naše dostojanstvo, ili kada su sugovornici zatvoreni u skučena obzorja ljudskih perspektiva. I tada Isus nastavlja ponavljati da moramo oprostiti i služiti se milosrđem ne samo sedam puta, nego sedamdeset puta sedam (Mt 18,22).

Osim toga, trebamo postati svjesni koliko je aktualan i važan taj Isusov zahtjev na razini međunarodnih odnosa kao i onih društvenih, posebice s obzirom na napetosti koje često doživljavamo i u našem društvu, zbog rana iz nedavnog rata, koje, izgleda, nisu još posve zarasle.

Danas na Uskrs, promatranjem mrtvog i Uskrslog Isusa, lica milosrdnog Oca, trebamo osjetiti važnost obnove naših obveza – svjedočiti milosrđe, pomirenje i praštanje. Na taj način, siguran sam, da ćemo – kao kršćanska zajednica – pridonijeti rješavanju nagomilanih problema o kojima se živo raspravlja.

Sjećate li se kako je sveti Ivan XXIII. pri otvaranju Drugoga vatikanskog sabora rekao da moramo dati prednost “medicini milosrđa”, umjesto prihvaćanju oružja oštrine. Upravo na to podsjetio je sveti Ivan Pavao II. hrvatski narod tijekom svojega prvog apostolskog pohoda Hrvatskoj 1994. “Rane izazvane mržnjom”, rekao je u poznatom govoru u Zračnoj luci, “ne liječe se mržnjom, nego upravo terapijom strpljivosti i balzamom praštanja: oproštenja koje treba tražiti i pružati poniznom i plemenitom velikodušnošću.”

Danas papa Franjo, nadahnjujući se na svojim velikim predšasnicima, ponavlja: milosrđe i pravda međusobno se ne suprotstavljaju, nego su to dvije dimenzije jedne te iste stvarnosti. Pred čestom idejom o pravdi kao jedinom ispunjavanju zakona (farizejski legalizam), on tvrdi kako danas moramo predložiti nama samima i svima ostalima kriterij velebnog primjera Božjeg milosrđa, koje traži grešnike kako bi im ponudilo oproštenje i spasenje. A to znači, i kad Božji put vodi i mimo pravde, pozvani smo prijeći taj put milosrđem i opraštanjem.

Dragi prijatelji, hvala vam na pozornosti. Svima upućujem srdačnu i bratsku uskrsnu čestitku!
Sretan Uskrs!

Uskrs, 27.ožujka 2016.