KADA O BIOETICI ODLUČUJE SUD

Sudovi presudili bioetici; pravosuđe potisnulo Hipokrata: tim su riječima predstavnici Instituta za bioetiku Katoličkog sveučilišta u Rimu komentirali odluku rimskog suda u prilog “posudbenog majčinstva” kojom se odobrava ginekologu da zametak oplođen od jednoga bračnog para implantira u “posuđenu maternicu” njihove prijateljice. Odluka je odmah pokrenula niz oštrih prosvjeda katoličkih teologa i udruga u Italiji, koji su izrazili oštro protivljenje tome liječničkom zahvatu kojim se krše temeljna načela kršćanskog ćudoređa i ljudska prava djeteta.
U izjavi Instituta ističe se da se u situacijama poput te krije opasnost da se sudovima dopusti kršenje deontološkog kodeksa. “Za liječničku odluku postao je mjerodavan sud, upute o profesionalnom vladanju očekuju se od suda, a ne od deontološkog kodeksa ili onoga profesionalne etike”, kaže se u izjavi. S druge strane, nastavlja se u izjavi, do takvih situacija dolazi zbog toga što su liječnici spremni u njima sudjelovati: nikome ne bi palo na pamet tražiti neki zahvat od liječnika ako ovaj ne bi vjerovao u mogućnost njegova ostvarenja, dovoljno je samo da mu to dobri neki sudac. U izjavi rimskog Instituta nadalje se napominje kako je ta odluka u ovome trenutku ujedno pljuska talijanskome parlamentu koji upravo ovih dana raspravlja o tome pitanju i koji je sve bliži odluci suprotnoj od presude rimskog suda, naime koja će ići u smjeru zabranjivanja posudbenog majčinstva. “No, također s usko etičkoga gledišta mora se istaknuti da je čin rađanja neprenosiv: može se nekoga delegirati da odnese neki paket na određeno mjesto ili da podigne mirovinu u tuđe ime, ali ga se ne može ovlastiti da izvede ono što je najosobnije i neotuđivo kao što je to rađanje. I kada se to iz različitih razloga ne može učiniti ne postoji punomoć koja bi bila valjana: ili je osobni čin ili nema smisla. Ne može se od nekoga tražiti da voli u nečije ime: čin ljubavi ili je osoban ili nema više to značenje. To je nešto sasvim drugo od pomoći nekoj ženi koja zbog bolesne maternice ne može zatrudnjeti osobno. To pitanje #!posuđene maternice#! vrhunac je koji se može dostići umjetnom oplodnjom”, kaže se u izjavi tog Instituta. U tekstu se potom ističe kako “rimski slučaj” pokreće niz pitanja s pravno-društvenoga gledišta koja će nužno utjecati na djetetov razvoj. “Zna se da je prema postojećem zakonu djetetova majka ona koja ga je rodila zbog čega će se u ovome slučaju morati pribjeći bezbroju izvještačenosti kako bi genetski roditelji #!dobili#! dijete… žena koja stavlja na raspolaganje svoju maternicu morat će se naime odreći djeteta kada se ono rodi, biološki otac morat će ga priznati kao svoje rođeno, neplodna majka, biološka majka, morat će usvojiti suprugovo dijete kako bi #!dobila#! dijete”, kaže se u izjavi.
Na kraju izjave crna predviđanja. Ukoliko takve situacije postanu uhodana praksa u budućnosti se može očekivati da sud odobri i potpomognutu oplodnju žena u menopauzi, umjetnu oplodnju nakon smrti bračnoga druga, umjetnu oplodnju potaknutu rasističkim pobudama, selekciju sjemena “i sva ostala zastranjenja zabranjena deontološkim kodeksom no koja će, kako se čini, zahvaljujući odluci suda biti moguća i zabašuriti oslabljene savjesti liječnika, kao pukih izvršitelja zahvata”.
Profesor na Papinskome sveučilištu Gregorijani i predsjednik zaklade “Tony Weber” Antonio Maria Baggio jedan je u nizu talijanskih teologa koji je komentirao spornu sudsku odluku. On ističe kako “nije dopušteno ni sucu ni bilo kojem drugome čovjeku #!ponovno određivati#! granice majčinstva”. Prema prof. Baggiu “potrebno je krenuti od prihvaćanja prirode, uzeti u obzir što je čovjek, kao osoba”. “Bračni par koji ne uspijeva imati vlastitu djecu ne smije misliti samo na svoju želju za djecom, već i na lišavanje prava djece na svoje roditelje”, dodao je. Ističe kako se u odnosu na pitanje oplodnje ne smije slijediti put “prinuđivanja” prirode i dostizanja vrhunca umjetne oplodnje, “gazeći tako prava, obiteljsku strukturu i zakon”. Za Baggia “bilo bi spasonosno ako bi javno mišljenje povelo računa – također i preko slučajeva poput ovoga – da manipulirati ljudskom prirodom znači prijeći granicu iza koje se može sve činiti”. “Majčinstvo se ne može #!dijeliti#! između biološke i genetske majke: bio bi već dobar rezultat ako bi rimski slučaj potaknuo na razmišljanje o tolikim drugim mogućim manipulacijama ljudskom prirodom, poput heterologne oplodnje, zaleđivanja zametaka te eksperimentiranja na njima”, kaže prof. Baggio.
“Rimski slučaj” oštro je osudio i Forum obiteljskih udruga koji okuplja 32 nacionalna obiteljska saveza i 20 pokrajinskih obiteljskih udruga i koji predstavlja tri i pol milijuna talijanskih obitelji. Forum taj slučaj označuje kao “sudski skandal” a krivnju za to prebacuje na zakašnjelu reakciju i opstrukcije Odbora za zdravstvo talijanskog parlamenta. Forum je ujedno zatražio od državnih vlasti da odbace odluku sutkinje koja je presudila u prilog “posudbenog majčinstva”. (sa)
1