U listopadu prošle godine primio sam ljubazno pismo od mjesnog biskupa mons. Mate Uzinića, gdje mi najavljuje da Dubrovačka biskupija proslavlja 1044. put Festu sv. Vlaha, te tom prigodom slavi dva jubileja. Kako sam dobio tu informaciju i poziv na vrijeme, zabilježio sam taj termin u svoj kalendar, ali tada nisam ni slutio da će mi papa Franjo pokloniti svoje povjerenje da u njegovo ime predvodim ovu Festu i uputim vam pastirsku riječ. Svetom Ocu zahvaljujem na povjerenju, te vam prenosim Papin pozdrav i blagoslov u ovoj Godini milosrđa, dok slavimo ova dva Jubileja.

Dolazim iz grada Sarajeva gdje vodim mjesnu crkvu. Rado gledam na povijest svoje biskupije u kojoj nalazim da je jedan od biskupa u Bosanskoj biskupiji (Vrhbosni) zvani Radogost zaređen za biskupa u nadbiskupiji dubrovačkoj od dubrovačkog nadbiskupa Bernarda (1185-1193). Kako novi bosanski biskup nije znao latinski jezik, obavio je zakletvu pred svojim metropolitom na slavenskom jeziku piše povijest. Stare i povijesne su veze. Kulin ban se zalagao da papa Bosansku biskupiju pripoji dubrovačkoj nadbiskupiji/metropoliji. U biti arhivska baština o Bosanskoj biskupiji koja govori o nama najvećim dijelom je sačuvana ovdje u Dubrovniku.

Prvi Jubilej koji slavimo u Dubrovniku je 1700-ta obljetnica mučeničke smrti Parca, zaštitnika grada dubrovnika i dubrovačke biskupije. Davne 972 godine Dubrovnik je doživio čudesnu intervenciju sv. Vlaha, te se Dubrovnik identificirao sa sv. Vlahom već 1044. godine. Čak je to UNESCO prepoznao i upisao u popis zaštićene svjetske nematerijalne kulturne baštine.

Sveti Vlaho potječe iz Sebaste u Armeniji, gdje je kao laik vjernik bio liječnik, ali vrlo rano i jasno se opredijelio za Krista. Kao liječnik u čovjeku je gledao cijelo biće i duh i dušu i tijelo. To su brzo vjernici prepoznali te su mu poklonili povjerenje da bude njihov biskup, član apostolskog zbora. Kao biskup hrabro je naviještao i svjedočio vjeru. Za tu vjeru podnio je strašne muke te su mu 316 odrubili glavu. Tu svečevu glavu kao dragocjenu relikviju su donijeli u Dubrovnik 1026. godine.

Svako vrijeme ima svoje breme. Mi smo zadivljeni kako je kršćanstvo cvjetalo unatoč krvavom progonstvu i tolikim mučenicima. Vjernike nije ova mučenička smrt sv. Vlaha obezglavila, nego ih je u vjeri utvrdila. Vrijedi samo ono za što se život daje. A za što se umire to ne odumire.
“Duše su pravednika u božjoj ruci”. Kroz kušnje čovjek dokazuje za koje se vrijednosti opredjeljuje i za koje živi. To su mučenici pokazali i dokazali. Iskušao ih je Gospodin kao “zlato u taljiku” te ih je primio kao “žrtvu paljenicu” (knjiga Mudrosti – prvo čitanje). U tim kušnjama valja uvijek imati na umu što kaže sv. Pavao Rimljanima: Ako je Bog za nas tko će protiv nas?” “U svemu pobjeđujemo u onome koji nas uzljubi”. A Isus nas hrabri u Evanđelju po Mateju: “Tko god se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima”.

Nije slučajno papa Franjo upozorio, na molitveni dan za mir, kako je ravnodušnost opasnost za izgradnju mira. Možemo nazvati ravnodušnost/indiferentnost novim bezboštvom. Čovjek koji nema vrijednosti za koje i po kojima živi, isprazno i beznadno živi. Najveća vrijednost je vjera u Boga koja izgrađuje uvjerenje iz kojega i po kojem se živi. Samo tako možemo ozdravljati ovo bolesno ozračje i sumornu javnost.

Dubrovnik i Dubrovčani časte sv. Vlaha koji je položio život u vjeri za vjeru, to znači da je u vašu povijest utkana ta stvarnost da se ima za što živjeti, žrtvovati i umirati. Ovo slavlje u svakom osobno treba jačati ono uvjerenje koje se živi, svjedoči i po kojem se žrtvuje za prave vrijednosti.

Danas smo svjedoci kako se sve želi upotrijebiti. Tako i Boga se upotrebljava za osobne ciljeve, svece se upotrebljava za osobne interese. Uvreda je to onome što slavimo i što vjerom nazivamo. Tako smo zbunjeni kada vidimo da netko u ime Boga zlo i zločin čini. Strašna je to blasfemija. Dok to osuđujemo ne smijemo i sami upasti u istu pogrešku umjesto da živimo opredjeljenje i životne stavove.

Drugi jubilej koji slavite je velika obljetnica 600 godina dubrovačkog zakona o zabrani trgovine robljem u Dubrovačkoj republici. Bio je to hrabar pothvat dubrovačkih parlamentaraca, nadahnutih kršćanskim stavovima početkom XV. stoljeća gdje su izrazili da je trgovina s robljem: “sramota, opaka, nečovječna i protiv svake ljudskosti”.

Dubrovačka je Republika među prvim državama u Europi i na svijetu zabranila kupoprodaju robova. Taj zakon je na ponos našem, hrvatskom narodu, jer je pionirski zagazio u uljudbu naše hrvatske povijesne baštine, početak pravne jednakosti i ljudske ravnopravnosti. (Engleska je ukinula 391 godinu kasnije, Amerika 450 god itd) Zasluge za inicijativu tog zakona pripisuju tadašnjem nadbiskupu Antunu iz Rietija, franjevcu i profesoru teologije koji upravlja Dubrovačkom Crkvom od 1409-1440. ne mislim ulaziti dublje u povijesne podatke, jer su bogati.

Ovakav pristup suradnje zakonodavnog tijela i Crkve koja proglašava načela vjere i morala, sigurno stvara istinski rad na općem dobru za čovjeka. Valjalo bi ponovo unijeti u te strukture vrijednosti čovjeka kao Božje stvorenje, a ne roba za manipulaciju interesa stranke ili pojedinaca.

Važno je ovo slaviti, a i prisvijestiti da je svaki čovjek stvorenje Božje, stvoren na sliku Božju, te ne može postati roba i roblje.
U ovom vremenu ovo je postalo opet aktualno. Nametnulo se u javnosti kriterij zarade i potrošnje, te više čovjek nije u onom vrednovanju unatoč proglašenih ljudskih prava i građanskih sloboda.
Da bi čovjek postigao što više i imao za trošiti što više, nisu mu ograde dostojanstvo čovjeka, njegova prava i moralne vrijednosti. Zato imamo ponovo trgovinu ljudi, o čemu se ne govori previše: počevši od zloupotrebe i trgovine žena, trgovina djece, ucjene migranata koji bježe iz nemilih ratnih zbivanja, zloupotreba maloljetnika u vojsci, na području terorizma i samoubojica, zločinačke trgovine s organima od ljudi. Ne mislim nabrajati sva mučna stanja trgovine s ljudima.

Trebamo spomenuti i nove ovisnosti i moderno robovanje čovjeka. Umjesto da mu stvari postaju sredstvo i služe mu da se ostvari kao čovjek, on postaje moderni rob ili ovisnik tih stvari: alkohola, droge, tehnike i elektronike, kocke. Ta ovisnost često vodi u kriminal, nasilništva, pljačke i unosi nesigurnost u društvo.
Možda smo spremni optužiti društvo, a zaboravljamo da se trn oštri iz malena. Zar nije slučaj već u obitelji gdje se toj djeci daje sve da se zabave, a onda ih učimo uživati a ne živjeti. Kada ta djeca odrastu ona se ne umiju nositi sa izazovima života nego bježe u ova područja ovisnosti. Potrebno je djecu odgajati za Boga, jer ako ih ne odgojimo za Boga, u starosti Božje stvari ne možemo od njih očekivati o čemu svjedoče brojni zaboravljeni roditelji na našim prostorima, jer djeca ne drže do Božje zapovjedi.

Nije čudno kada je javno ozračje takovo da majka ako ode na porodiljno vrlo često dobiva otkaz ili razmještaj da sama dadne otkaz. Nažalost, neke majke se opredijele ubiti nerođeno dijete u strahu da će izgubiti posao. Govorimo o ljudskim pravima a zakonom ih gazimo jer ubijamo nerođenu djecu, onda lijemo krokodilske suze kako starimo i tko će starima zaraditi mirovinu. Kako shvatiti o ubojstvima koja se događaju kroz zamrzavanje embrija, o tome se stidljivo u javnosti govori.

Potrebno je da shvatimo važnost i vrijednost obiteljskog gnijezda, koje mora socijalni zakon zaštiti i pomoći da djeca imaju roditelje jer srce odgaja, a ne elektronika i predmeti kojim ćemo zabaviti dijete itd.
Zašto se društvo urušava, te sve više beznađa koje se nadvija i u osobni i javni život? Kada god je Bog istjeran iz života onda je čovjek ugrožen.
Zato nam je važno istinski u ovoj godini milosrđa da se čovjek vrati onome koji nas stvori i koji nas istinski ljubi, koji nas istinski oslobađa da možemo živjeti svoje dostojanstvo i svoju slobodu.
To je divni dar Boga koji nas ljubi, darujući nam slobodu, koja nužno se ostvaruje po odgovornosti. Prava sloboda je uvijek opredijeliti se za dobro.

O lijepa, o draga
O slatka slobodo,
dar u kom sva blaga
višnji nam Bog je d’o.

U jedinstvu, u ljubavi
Neka draži dan izlazi
Ovdi našim skladnim glasi’
Sloboda se draga slavi!

Čovjek iz ljubavi za ljubav je stvoren, tu ljubav u slobodi ostvaruje, za prave vrijednosti živi. Kroz ovaj zemaljski život se ostvaruje kroz vjerodostojan život vjere i s Bogom surađuje, da jednom zakorači u vječni zagrljaj Božanske ljubavi u vječnosti. Amen!