Napomena: Ova web stranica uključuje sustav pristupačnosti. Pritisnite Control-F11 da biste web mjesto prilagodili osobama s oštećenjima vida koji koriste čitač zaslona; Pritisnite Control-F10 da biste otvorili izbornik pristupačnosti.
Istina je prava novost.

Zlatna misa Vladimira Krizmanića

Lukovdol, (IKA) – Vladimir Krizmanić, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, proslavio je 3. srpnja u rodnom Lukovdolu zlatni jubilej misništva. Na misi u crkvi Marijina uznesenja u kojoj je 24. travnja 1960. proslavio mladu misu, okupili su se brojni mještani, svećenici i rodbina koji su došli proslaviti i Bogu zahvaliti za jubilej. Neki od njih sjećaju se kako je mladomisnika Krizmanića 2. travnja 1960. u Ogulinu zaredio biskup Josip Pavlišić, a na zlatomisničkom slavlju okupio se i ogulinski župni zbor koji je pjevao na misi ređenja prije 50 godina. Na zlatnoj misi sudjelovao je i fra Grga Sikirić, redovnik koji je propovijedao na njegovoj mladoj misi. “Vjera je čovjekov odgovor Božjem pozivu na zajedništvo. Vrijednost vjere našeg slavljenika bila je tolika da se u potpunosti odazvao Božjem pozivu”, rekao je u propovijedi kancelar Riječke nadbiskupije mons. Nikola Imbrišak. “U tebi neka se ostvari Isusov primjer služenja”, poručio je propovjednik pozivajući na slavlje i zahvalu cijelu župnu zajednicu. Pozdrave riječkog nadbiskupa Ivana Devčića prenio je generalni vikar mons. Emil Svažić. U prvih nekoliko mjeseci svoje svećeničke službe vlč. Vladimir Krizmanić pomagao je u župama u Hreljinu, Krasici, Paraputnjaku, Kostreni, Divjakama i Mrkoplju. U jesen 1960. dobiva prvi dekret kao duhovni pomoćnik u župi Mrkopalj gdje ostaje dvije godine. Prvu župničku službu dobiva 1962. u župi Brod Moravice, a 1965. seli u župi Kosinj. Nakon 12 godina u Kosinju 1977. dolazi u Ravnu Goru gdje je služio kao župnik do umirovljenja 2008. godine. S obzirom da je i sam iz goranskog kraja dobro je poznavao teške zimske uvjete života u tom kraju. Prisjeća se da kad došao u jesen, nije imao drva za ogrjev, a ona se obično pripremaju još ljeti. Pravilo je u Gorskom kotaru da su drva važnije od kruha, za njih se prvo treba pobrinuti. Mještani su ipak pomogli novom župniku. Mnogo je toga trebalo obnoviti na župnoj kući i crkvi, a župljani su vidjevši da je započela obnova sve spremnije surađivali. “Ne bih ništa mogao napraviti da nije bilo pomoći dobrih ljudi”, zaključio je slavljenik sažimajući svojih 50 godina svećeničkog služenja.

Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku.
Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?

SLAŽEM SE
Ne slažem se