Homilija biskupa Uzinića na euharistijskom bdjenju „Hod svjetla"
Solin (IKA )
Uoči glavnog dana Trećega susreta hrvatskih katoličkih obitelji 15. rujna u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu biskup Uzinić govorio je o sebedarju kao ključnoj riječi za shvaćanje logike blaženstava, ali i za razumijevanje načina „na koji možemo, živeći u skladu s tom logikom, učiniti da podaci upisani u našoj kršćanskoj i obiteljskoj iskaznici odgovaraju stvarnosti."
Solin, (IKA) – Uoči glavnog dana Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, u subotu 15. rujna u večernjim satima organiziran je molitveni program, euharistijsko bdjenje „Hod svjetla” u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu. Molitvu je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, a prigodnu propovijed izrekao dubrovački biskup i predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj Mate Uzinić.
Za razmišljanje ponuđeno je evanđelje blaženstava koje u osam kratkih rečenica sažima cijelo evanđelje, radosnu vijest o našem spasenju, ali i daje recept za život i radost koju želimo za sebe i za svoje obitelji. Budući da su blaženstva Isusov osobni portret, a On želi da ona budu i osobni portret svakog kršćanina, kao što je kazao papa Franjo u apostolskoj pobudnici o svetosti Gaudete et exultate, biskup Uzinić je čitajući blaženstva u ozračju Trećeg susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu, istaknuo da „mi u njima želimo prepoznati i iskaznicu naših katoličkih obitelji. No, nije dovoljno imati osobnu iskaznicu. Da bi ona bila valjana, odnosno da ne bi bila falsifikat, podaci koju su u njoj upisani, uključujući i sliku koju ima, trebaju biti istiniti. A oni mogu biti istiniti samo ako je naš život i život naših obitelji usklađen s onim što čitamo u blaženstvima, odnosno ako živimo u skladu s logikom blaženstava. Kako to postići? Možda nam može pomoći papa Franjo koji u spomenutom dokumentu kaže, tumačeći riječi ‘radostan’ i ‘blažen’ kao riječi koje su sinonim za svetost, ‘da se u sebedarju postiže pravo blaženstvo’.” U tom je svjetlu biskup Uzinić govorio o sebedarju kao ključnoj riječi za shvaćanje logike blaženstava, ali i za razumijevanje načina „na koji možemo, živeći u skladu s tom logikom, učiniti da podaci upisani u našoj kršćanskoj i obiteljskoj iskaznici odgovaraju stvarnosti.”
„Bez sebedarja, kao nove vrijednosti života u skladu s logikom blaženstava, u našoj će se Crkvi i narodu nastaviti smanjivati broj sklopljenih brakova i povećavati broj rastava. I brakovi će se iz godinu u godinu sklapati sve kasnije. Bez sebedarja, kao temeljne oznake blaženstava, nikakav zakon i nikakva demografska politika nam neće pomoći da promijenimo trend demografskog izumiranja našeg naroda i krenemo putem demografske obnove domovine”, kazao je predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, dodavši da bez sebedarja nema i ne može biti ni muža ni oca, ni supruge ni majke, ni djeda ni bake. „Bez sebedarja nema i ne može biti muža i oca koji se brine za svoju obitelj i kao hranitelj i kao odgojitelj, koji je čvrsta stožina oko koje se okuplja obitelj, koji svim članovima obitelji daje sigurnost i oslonac, koji ih nosi na svojim ramenima. Žena i majka bez sebedarja – da se poslužim poslovicom – ne može držati ni jedan, a kamo li tri kuta kuće niti unositi u obitelj nježnost, zagrljaje i vrijednosti specifično ženskog genija. Bez sebedarja djeca se ne mogu razviti u zrele ljude sposobne preuzeti odgovornost za sebe i svoju budućnost. Bez sebedarja djedovi i bake nisu prenositelji mudrosti i iskustva i molitelji, njihova koljena nisu oslonac za unuke, a djeca i unuci nisu utjeha u starosti. Bez sebedarja nisu moguće neranjene obitelji, a ranjene obitelji postaju još ranjivije.”
Sa sebedarjem može sve biti drukčije, istaknuo je biskup Uzinić: „Ondje gdje ima sebedarja, koje je sastavni dio logike svakog od osam blaženstva, možemo biti i u obitelji i izvan obitelji siromasi duhom čije je kraljevstvo nebesko, ožalošćeni koji su utješeni, krotki koji baštine zemlju, gladni i žedni pravednosti koji su nasićeni pravednosti, milosrdni koji su zadobili milosrđe, čisti srcem koji Boga gledaju, mirotvorci koji se zovu sinovima Božjim i progonjeni, zbog Isusa i pravednosti, čije je kraljevstvo nebesko i čija su imena upisana na nebesima. Ono, sebedarje, mijenja nas osobno, omogućujući nam da na nov način možemo preuzeti svoju odgovornost za druge i služeći jedni drugima u ljubavi onako kako je to činio Isus Krist, na nov način, živjeti svoje unutarobiteljske odnose kao muž, žena, otac, majka, sin, kći, brat, sestra, djed, baka, unuk, unuka, svekar, svekrva, punac, punica. Sebedarje će nam omogućiti da naše hrvatske katoličke obitelji žive u skladu s logikom blaženstva i da im blaženstva budu iskaznica koja i po podacima i po slici odgovara stvarnosti koju predstavlja. Sebedarje nam jedino može pomoći da zaustavimo negativni trend koji jedne zatvara životu, a druge tjera iz domovine i da krenemo u novom, pozitivnom smjeru.”
Biskup Uzinić zaključio je da „sebedarje može našim obiteljima omogućiti da ponovno budu ono što su bile kroz cijelu našu prošlost i na što ih poziva ili, bolje rečeno, kako ih definira geslo ovoga Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu: ‘Obitelj – izvor života i radosti!'”