Koncelebrirali su svećenici iz Pleterničkog dekanata, prijašnji župnici i svećenici podrijetlom iz Kuzmice. Nazočni su bili i predstavnici lokalne vlasti. Na početku slavlja domaći župnik Ivica Bošnjak uputio je biskupu riječi dobrodošlice, djeca odjevena u narodne nošnje uručila su mu cvijeće, a župljanin Marinko Vukić, koji je prvi bio kršten u kuzmičkoj župi nakon njezina osnutka prije pedeset godina, biskupu je uručio dar.

Zahvalivši za riječi dobrodošlice i za darove, biskup je podsjetio nazočne da su administrativno postali samostalna župa 14. siječnja 1968. godine, odvajanjem od župe sv. Terezije Avilske u Požegi, ali da je župa vjernički zaživjela onda kad ih je njihov prvi župnik Milan Večerić okupio oko oltara i zajedno s njima proslavio misu, i na taj ih način uveo u najdublje otajstvo kojim se ostvaruje Crkva. Zahvalio je svima koji su pridonijeli da se u pripravi za ovo slavlje župna crkva izvana obnovi. Potom je blagoslovio vodu i njome najprije poškropio vjernike, a zatim i obnovljene zidove župne crkve, i time ih podsjetio da su po krštenju postali članovima žive Isusove Crkve.

Govoreći o ulomku prvog čitanja iz Knjige mudrosti, koji govori o tome kako je starozavjetni pravednik, koji je živio u 2. st. prije Krista u poganskom egipatskom gradu Aleksandriji, zbog toga što se trudio ostati vjeran Božjim zakonima i baštini svojih predaka, doživio porugu i progon od strane bezbožnika, biskup je ustvrdio da je u tom pravedniku predoznačen Isus Krist, Sin Božji, koji u pročitanom ulomku evanđelja kaže da će ga ljudi osuditi na smrt i razapeti na križ, ali da će on nakon toga uskrsnuti. Primijenivši to na aktualni trenutak u kojem živimo – ne u tuđini poput spomenutog starozavjetnog pravednika, nego od 1992. godine u svojoj slobodnoj domovini – biskup je rekao da izgleda kao da se više ne snalazimo u svojoj vlastitoj zemlji, ne samo s obzirom na materijalno stanje, zbog čega mnogi odlaze u inozemstvo, nego i s obzirom na duhovno stanje, te jedni druge pokatkad gledamo i prosuđujemo nekim nerazumljivim mjerilima. Zar je Božje mjerilo prestalo vrijediti u Hrvatskoj, te se opredjeljujemo za sustave koji su protiv čovjekove naravi, protiv braka i obitelji, u konačnici protiv samog čovjeka, upitao je biskup. Pozvao je nazočne da u svjetlu Božje riječi trajno ispravljaju svoj način razmišljanja i provjeravaju svoja životna opredjeljenja, kao i svoj osobni i zajednički sustav vrijednosti. Pritom je naglasio da se stanje u Hrvatskoj ne može promijeniti nabolje samo gospodarskim putem, nego opredjeljenjima ljudskog srca i slobode za Božji naum i njegov vrijednosni sustav.

Ustvrdio je kako je od velike važnosti da se zakoni u Hrvatskoj ne donose po bezbožnim mjerilima, nego u skladu s Božjim naumom i mudrošću, po kojoj čovjek postiže najviše dostojanstvo. Uputio je na proturječja u našoj javnosti kad se s jedne strane deklarativno zastupa potreba demografske obnove, a s druge se donose zakoni koji ne služe životu, niti dostojanstvu braka i obitelji. Rekao je da ljudi svojim opredjeljenjem za Boga nikome ne nanose štetu, uključujući i nevjernike, ali da svojim opredjeljenjem za Zloga škode svima. Pozvao je nazočne da pročiste svoja opredjeljenja te omoguće da obnova prodre duboko u njihova srca i savjesti.

Kazao je da Isus u evanđelju naznačuje put kojim se ona može ostvarivati u svakodnevnom životu: Tko želi biti velik, neka svima bude poslužitelj. Protumačio je među ostalim nazočnima da u središte svoga osobnog i obiteljskog života ne stavljaju sebe i svoja prava, nego drugoga, ne pitajući što drugi treba činiti za mene, nego što ja mogu učiniti za njega te na taj način ostvaruju istinsku veličinu svoga postojanja. To je put Isusa Krista koji nije došao da bude služen, nego da drugima služi. Biskup je ustvrdio da tamo gdje ljudi žive po Isusovu zakonu ljubavi svi imaju najbolja prava. Također je ustvrdio da činjenica što se danas posvuda toliko govori o pravima, znači da ih nema, i da je zakonsko utvrđivanje da netko ima neko pravo izraz naše ljudske nemoći, „jer ono što se ne živi snagom ljubavi i moći koju smo primili od Boga, ne može biti ostvareno ni zakonskim putem“. Zamolio je Gospodina Isusa da po zagovoru sv. Kuzme i Damjana, koji su se kao liječnici svrstali na posljednje mjesto i služili ljudima, razbistri kuzmičkim vjernicima srce i pamet, da žive po Božjoj mudrosti i da služeći jedni drugima budu veliki.

Program proslave 50. obljetnice župe Kuzmica traje cijeli tjedan u čijem je središtu blagdan sv. Kuzme i Damjana, svetih zaštitnika župe.