U uvodu u sprovodnu misu kardinal Bozanić naveo je riječi samog mons. Goluba koje je zapisao u svojoj knjizi životopisa „Običan čovjek”: „Rođenje svakoga čovjeka je Bogojavljenje. I onoga koji se je rodio 21. lipnja 1930. u Kalinovcu kao petnaesto i najmlađe dijete Luke i Bare Golub… Životni put je začuđujuće Božje djelo i čovjekovo sudjelo… Začuđen sam nad životom, zapravo nad Bogom, koji se igra i smije. I povlači niti života, poštujući čovjekovu slobodu. Dobar je Bog po ljudima. Koliki su životi ušli u moj život. Koliko se ljudi upisalo u moj život. U kolike živote je ušao moj život. U koliko života se upisao moj život. Nešto od toga znamo, ali glavninu, sve znade samo Bog… Hvala njima. Hvala svima. Bogu hvala”, dodavši: „Danas molimo za pokoj njegove duše i zahvaljujemo ponavljajući: Bogu hvala. Hvala Bogu na daru ovoga Života darovanog Bogu i čovjeku.”

Homiliju je izrekao biskup Košić navevši mnogobrojna polja djelovanja mons. Goluba u kojima je ostavio svoj trag svećenika, teologa, pjesnika, književnika, prevoditelja, znanstvenika, domoljuba… Temeljno poslanje i poziv mons. Golubu bilo je ponajprije svećenički poziv i poslanje. Biskup Košić posebno je naglasio rad prof. Goluba na polju proučavanja rada i života Jurja Križanića, ali i drugih hrvatskih velikana. Istaknuo je neizmjernu povezanost mons. Goluba s rodnim mjestom Kalinovcem.

Oproštajne govore pred kraj misnog slavlja izrekli su: biskup Mrzljak, uime Sveučilišta u Zagrebu i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta dekan tog fakulteta prof. dr. Mario Cifrak, a uime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti njezin predsjednik akademik Zvonko Kusić.

Biskup Mrzljak istaknuo je povezanost mons. Goluba s Varaždinskom biskupijom kojoj pripada njegovo rodno mjesto, zahvalivši za dar njegova života i služenja Crkvi i hrvatskom narodu.

Dekan Cifrak govorio je o profesorskom radu mons. Goluba na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, navevši mnogobrojne doprinose razvoju fakulteta, a akademik Kusić opisao je doprinos što ga je poslanju HAZU-a, kao njezin dopisni član, dao mons. Golub.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor bogoslova Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka, izvještava Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Profesor emeritus mons. dr. Ivan Golub, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, znanstvenik, književnik, povjesničar kulture i vrhunski hrvatski intelektualac preminuo je u četvrtak 25. listopada u KB Sestre milosrdnice u Zagrebu, u 89. godini života i 62. godini svećeništva.

Ivan Golub rodio se u Kalinovcu 21. lipnja 1930. godine kao petnaesto, najmlađe dijete u obitelji. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, a kao pitomac Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa u Zagrebu polazi Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju gdje 1950. maturira. Od 1950. do 1952. studira filozofiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Studij nakratko prekida zbog odsluženja dvogodišnjega vojnog roka u Beogradu i Zemunu. Studira teologiju do 1958. gdje postiže licencijat odnosno magisterij znanosti iz teologije.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1957. u zagrebačkoj katedrali polaganjem ruku nadbiskupa zagrebačkoga koadjutora Franje Šepera, dok je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio zatočen u Krašiću. Od 1957. je privremeni upravitelj župe Posavski Bregi i Dubrovčak Lijevi, a od 1958. do 1960. je župni vikar u Krapini. Dok je od 1960. do 1961. pomagao u župi sv. Jeronima u Zagrebu, istodobno je čekao izdavanje putovnice za studij u Rimu te započeo rad na doktorskoj disertaciji o Jurju Križaniću.

Od 1961. do 1964. kao pitomac Hrvatskoga papinskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu specijalizira na Papinskom sveučilištu Gregorijani dogmatiku, gdje je 1963. doktorirao na temu ekleziologije Jurja Križanića „De mente ecclesiologica Georgii Križanić“. Studira i na Papinskom biblijskom institutu, gdje 1964. postiže akademski stupanj licencijata odnosno magisterija biblijskih znanosti.

Od akademske godine 1964./1965 predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sveučilišta u Zagrebu, na kojem ubrzo, nakon što je habilitirao radnjom „Čovjek slika Božja“, postaje docent od 1969., zatim izvanrednim profesorom od 1969. i redovitim profesorom od 1979. Pročelnik je Katedre za dogmatsku teologiju od 1969. do umirovljenja 2000. godine. Od 1971/72. do 1976/77. obnaša dužnost pročelnika Katedre fundamentalne teologije, nakon smrti pročelnika dr. Josipa Turčinovića. Deset godina obnaša dužnost pročelnika Katedre za ekumensku teologiju i dijalog. Promotor je ujedno dogmatske i ekumenske specijalizacije.

Bio je i predstojnik Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ od njegova osnutka 1986. do 2000. Prvi je pročelnik Odjela za kršćanski istok istog Instituta. Od 1984./85. godine profesor je gost na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu, gdje je predavao kolegije iz područja povijesti istočne teologije i ekumenizma (Juraj Križanić) i kao mentor vodio doktorske disertacije. Od 1969. do 1972. bio je i rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Od 1992. do 1997. član je Međunarodne teološke komisije u Vatikanu, jedan od tridesetorice od pape Ivana Pavla II. imenovanih teologa iz cijeloga svijeta. Predsjednik Komisije je kardinal Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI. Godine 2000. stupa u starosnu mirovinu, a 2001. Sveučilišni senat ga izabire u počasno-nastavno zvanje „professor emeritus“.

Drži pojedinačna predavanja na sveučilištima u Europi (Rim, Genova, Udine, Milano, Beč…) i u Sjedinjenim Američkim Državama (Columbia University u New Yorku, University u New Havenu, Harvard University u Cambridge Massachussets, Mary Washingtom College u Fredericksburgu.) Kao prvi katolički teolog i svećenik nakon revolucije 1917. godine, drži 1981. predavanje „Ususret 300. godišnjici smrti Jurja Križanića“ u Sovjetskoj/Ruskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Lenjingradu u SSSR. Sudjeluje na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i u inozemstvu.

O njegovu teološkom i književnom radu Anton Tamarut je na Papinskom sveučilištu Gregoriani obranio s najvišom ocjenom doktorsku disertaciju „Bild Gottes als Locus Theologicus der Gnadenlehre. Die Gnade als Nähe Gottes in den Werken von Ivan Golub“ (Slika Božja kao teološko mjesto nauka o milosti. Milost kao blizina Boga u djelima Ivana Goluba). Na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču Werner Gruber obranio je 1998. također s najvišom ocjenom doktorsku disertaciju o poetskoj teologiji Ivana Goluba „Dein Licht ist in Dir – Eine Deutung des Menschen vom Imago Dei zum Amicus Dei in der poetischen Theologie Ivan Golubs“.

Na natječaju za pjesmu na talijanskom jeziku Ivan Golub dobiva povelju „Casa della poesia 1976“ od „Unione Legion d’oro“ u Rimu, čiji je član. Jedan je od desetero finalista među više od dvije stotine natjecatelja svjetskog natječaja „Fernando Rielo – Poesia mistica“ 1996. u Madridu za na španjolski prevedenu, neobjavljenu zbirku „Peregrino“. Godine 2002. na XXII. svjetskom natječaju „Fernando Rielo – Poesia mistica“ ulazi neobjavljenom zbirkom „En cuerpo y alma“ među desetero finalista od 201 natjecatelja iz dvadeset zemalja.

Odlukom predsjednika Republike Franje Tuđmana Ivan Golub odlikovan je odličjem Republike Hrvatske „Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulić“ za književnost, a 2001. godine dobiva odličje Republike Hrvatske odlukom predsjednika Republike Stjepana Mesića „Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića“ za znanost. Dobitnik je više hrvatskih i inozemnih priznanja i nagrada u području književnosti.

Kao zlatomisnik 2. prosinca 2007. ustoličen je u katedrali u Varaždinu za začasnoga kanonika Varaždinsko-čazmanskoga zbornoga Kaptola Duha Svetoga za zasluge u Crkvi i kulturi, a 2010. papa Benedikt XVI. imenuje ga počasnim ukućaninom Njegove Svetosti, s naslovom monsinjora. Godine 2015. izabran je za člana Akademije Ruske književnosti.

Ivan Golub je povrh knjiga objavio niz znanstvenih rasprava, arhivskih izvora, književnih radova i raznih ogleda s područja teologije, književnosti i povijesti kulture u domaćim i inozemnim časopisima, na hrvatskom, slovenskom, češkom, poljskom, ruskom, engleskom, francuskom, španjolskom, njemačkom, talijanskom, portugalskom jeziku.

Bio je član Mariološkog instituta u Zagrebu, Društva hrvatskih književnika, Međunarodnog društva književnika P.E.N.-a, Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Društva povjesničara umjetnosti, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Austrijske akademije znanosti, član stranac Talijanske književne akademije Arkadije s arkadijskim imenom Arione Geresteo, akademik Papinske akademije Tiberine u Rimu.

Utemeljitelj je časopisa „Spectrum – prinosi i ogledi studenata teologije“, „Hrvatske kršćanske bibliografije“ i „Hrvatske sakralne bibliografije – Bibliographia Sacra Croatica“. Utemeljitelj je biltena za komunikaciju klera Zagrebačke nadbiskupije „Zajedništvo“, i suutemeljitelj (sa sveučilišnim profesorima Tomislavom Jankom Šagi Bunićem i Josipom Turčinovićem) ekumenskog biltena „Poslušni Duhu“, a od 1999. i glavni urednik istoimenog biltena preobraženog u ekumenski časopis.