Nadbiskup je istaknuo kako je Kongregacija za proglašenje blaženih i svetih „nešto osobito, gdje se osjeti koliko se mjesne Crkve mogu osloniti na one koji su prije nas živjeli a to su sveci i blaženici”. Mi nemamo mnogo svetaca, i mogli bismo se za to pokajati, ali živjeli smo u takvim strukturama i okolnostima. Ali imamo mnogo „neproglašenih“ Božjih ljudi koji nas prate. No, kad gledamo na popis, zaista smo narod s premalo svetaca – nakon toliko stoljeća kršćanstva mi smo tek 1970. godine dobili sveca Nikolu Tavelića.

No, sad se otvaraju neke nove mogućnosti i vidjeli smo na popisu prilično mnogo započetih procesa i nadamo se da će oni doći kraju. To nas veseli jer sveci su ne samo naši zagovornici nego i uzor, poticaj, u njih gledamo kao one koji su pokazali da se usprkos teškoćama može svjedočiti i vjerovati i biti na razini i to nam treba u ovim vremenima koja nisu kao ona teška ali su izazovna i za vjernike i za kršćane, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Osvrnuvši se na izazove kauza, nadbiskup je istaknuo važnost poštovanje procedure za tijek procesa. Lakši je postupak kod mučenika, ubijenih iz „mržnje prema vjeri“. Takvih mi imamo jako mnogo, ali nismo započeli procese. Kongregacija svake godine organizira višemjesečni tečaj i oni koji ga prođu upoznali su tu metodologiju i potrebne strukture. I kad se provede dijecezanski proces šalje se kongregaciji koja to ispituje i završava proces. Zato je važno ovaj prethodnu radnju dobro obaviti, istaknuo je nadbiskup Puljić.