Korupcija kao “rak rana hrvatskoga društva” uvelike koči gospodarski napredak zemlje i stvara lošu klimu i nejednakosti u društvu. Posljedica toga je veliko nezadovoljstvo i nepovjerenje građana prema institucijama, te je prema nekim istraživanjima i jedan od glavnih uzroka iseljavanja mladih i cijelih obitelji iz Hrvatske. Cilj emisije bio je doznati ima li u Hrvatske stvarne i iskrene volje institucija da se korupcija suzbije.

Prof. Matić, koji godinama istražuje korupciju i njezine uzroke, rekao je da treba govoriti o korupciji koja je pošast u hrvatskome društvu. Tako je npr. politička pripadnost ključ za zapošljavanje, a profesionalnost, kreativnosti i znanje se kod nas ne prepoznaje pa mladi idu tamo gdje je to drugačije. “Istraživanje u kojem su uspoređene profesionalne i javne strukture u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Norveškoj i Njemačkoj, i s druge strane u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Bugarskoj i Rumunjskoj, pokazuje da je dobro pitanje – živimo li mi na istom planetu? Na žalost živimo, i onda kada netko kaže da se korupcija nikada neće riješiti obično kažem idite par sto kilometara na sjever, pa ćete vidjeti kako se stvari rješavaju. U čemu je kvaka? Obzirom da nikada nismo promijenili jednopartijsko razmišljanje, politika uvijek ima najveći utjecaj na prvom mjestu s onim strankama koje čine vladajuću većinu i u njihovim rukama je sve. Ključna razlika između korumpiranih i nekorumpiranih zemalja je upravo to: politički utjecaj u profesionalnim i javnim strukturama. Tamo gdje toga utjecaja nema, profesionalci unutar javnoga sustava se razvijaju unutar nekakve logike koja podrazumijeva zdravo stručnu procjenu nečijih postignuća, mogućnosti i kreativnosti. Kod nas političko postavljanje izravno pogoduje sukobu interesa”, rekao je prof. Matić.

“Za početak borbe protiv korupcije potrebno je depolitizirati društvo. I tada kao hrvatsko društvo možemo reći – e, sada imamo šansu za budućnost”, rekao je prof. Matić.

Da u Hrvatskoj u ovome trenutku funkcionira jedino korupcija, istaknula je predsjednica Transparency Internationala Hrvatska. Naglasila je da se mi kao društvo moramo boriti za institucije koje su trajne, i nema napretka dok se budu institucije mijenjale, a pojedinci ostajali na pozicijama. “To je važno istaknuti, jer ono što smo izgubili je povjerenje u institucije sustava. Mi stalno govorimo o represiji u borbi protiv korupcije, a premalo se bavimo prevencijom – kako u jednom društvu uspostaviti takve mehanizme da onemogućimo koruptivne mehanizme na onim mjestima gdje oni postoje. Prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju formirali smo zakonodavni okvir, formirali smo institucije i njih smo uspostavili… Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, Državna revizija, Povjerenik za informiranje, to su tijela koja treba osnaživati i u kadrovskom i u financijskom smislu, i postavljati temelje da bi ona mogla funkcionirati. Mi se kao društvo trebamo boriti da nama građanima Hrvatske bude bolje”, rekla je Budimir. U osvrtu na sliku koju ostavljaju dugotrajni sudski postupci i često oslobađajuće presude ili male kazne, naglasila je da takvi postupci “koče borbu protiv korupcije, i potrebno je zalaganje za zakone koji će prevenirati korupciju, kao i da oni koji su se ogrezli o korupciju budu kažnjeni, i ono što je najglavnije da ono što je ukradeno bude vraćeno u državni proračun”.

U borbi protiv korupcije mediji bi trebali imati jednu od ključnih uloga, no stanje u medijima kod nas je jako loše, istaknula je, pak, profesorica na fakultetu političkih znanosti Gordana Vilović. Neovisnost je potpuno izgubljena, a susreće se i bezobzirna trgovina “ti meni ovo, a ja tebi ono, smanjit ću pritisak na javnost nekim tekstom, ili neće biti objavljena neka vijest ili spomenuta određena osoba jer bi moglo štetiti drugom projektu”. “Kada pogledate novine onda se može vidjeti da to nisu više samo izvještaji, nego imate jako puno ‘native’ oglašavanja, gdje se pišu tekstovi koji su u cijelosti naručeni, dogovoreni, vrlo dobro napisani, najčešće rukom ljudi koji su bili veliki novinari pa su ostali bez posla. Oni su to morali napraviti jer su ucijenjeni samim životom, i raznim financijskim situacijama. Prema tome, korupcija je jedan naziv koji uključuje jako puno stvari, koje vidimo u medijima na način da su neki ljudi redovito na stranicama. Možda ponekad bi trebalo i smanjiti taj pritisak na njih, a neki drugi prolaze ispod radara iz jednostavnog razloga što su ili politički jaki, ili postoji neki interes koji mi ne možemo znati i prepoznati, a povezan je i sa vlasnikom toga medija, i sa ljudima koji su interesno silno uključeni u tu grupaciju”, rekla je prof. Vilović. Naglasila je da suština i borba protiv korupcije počiva na velikim profesionalcima, koji će imati relativno sređen život i neće morati raditi na nekoliko strana, te će moći istraživati i raditi. Pritom je dodala da bismo svi napravili jedan ispravan korak ako bismo polazili od prosudbe vlastitih djela i onoga što radimo, jer je i to jedan dio, jedna karika žestokoga lanca koji steže Hrvatsku, koja je vrlo lijepa zemlja.