Koncelebrirao je duhovnik zatvora o. Pero Mijić Barišić. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Unison, a ravnatelj zatvora Zlatko Karačić zahvalio je svima na dolasku i sudjelovanju.

Biskup je uvodno kazao kako je „Bog u Božiću postao jedan od nas“, te da „nije došao u savršenog, dobrog čovjeka nego u slabog i palog čovjeka, u nas ovakve kakvi jesmo sa zadaćom da nas učini onakvima kakav je on, da nas učini onima koji će biti sposobni u ljubavi se darovati potpuno kao što se on nama darovao u Božiću, u križu“. Ta činjenica je ono što Božić čini Božićem. Bog dolazi u našu grešnost da bi je pročistio i da bi nas pročišćene uzdigao u nebesa u zajedništvo svoje ljubavi. Od nas se traži samo da prihvatimo njegovu ponudu, pojasnio je.

U propovijedi je istaknuo kako mu je drago da je tog jutra mogao doći na to mjesto i podijeliti radost Božića s onima koji zbog različitih razloga žive na ovom mjestu i na neki način su isključeni iz društva i stavljeni sa stane i navijestiti im – onako kako je anđeo, o čemu je govorilo čitanje mise polnoćke – tu radosnu vijest o rođenju Krista Gospodina. Anđeo je onda pozvao pastire da pođu i vide dijete u Betlehemu koje leži u jaslama.

Radosna vijest o Božjem rođenju je radosna vijest za sve ljude, a posebno za one koji su isključeni, rekao je biskup. Citirao je čitanja, rekavši da „Božić nije ono što mi možemo napraviti da bismo bili bolji i savršeniji, da bismo promijenili svoj život nego je Božić ono što je Bog napravio postavši jedan od nas da bi nam omogućio da ponovo možemo biti dobri, onakvi kakvima nas je stvorio“. To je u prvom redu radosna poruka za one koji su isključeni, istaknuo je biskup Uzinić.

Oni koji su bili na neki način isključeni iz društva u Isusovo vrijeme bili su pastiri, ma kako to danas možda nevjerojatno izgledalo jer su Izraelci nekad bili nomadski narod, ali tada već i narod koji je dijelom postao sjedilački. Pastiri su bili smatrani lopovima, prezrenima, onima koji nisu smjeli niti moliti u hramu, a kako su njihova stada radila štetu na poljoprivrednim površinama, čak su ih uspoređivali sa carinicima. A carinici su bili ubirači poreza i suradnici s okupatorom koji su ubirali veći porez nego su smjeli.

Biskup je to pokušao usporediti, radi boljeg razumijevanja, s današnjim društvom.

U našem društvu ima onih koji pokušavaju ukrasti male stvari i najčešće oni završe u zatvoru. A ima onih velikih koji kradu puno, puno više i nikada ne završe u zatvoru. Oni su sustav na neki način učinili takvim da im omogući krasti.

Takvi su otprilike bili carinici u Isusovo vrijeme i zato su ih ljudi mrzili i smatrali su da su sinonim za grešnike. S takvima se mogu usporediti pastiri. Prema nekim rabinima oni se nisu mogli ni spasiti jer ni sami nisu znali kako nadoknaditi onu štetu koju su drugima učinili.

Dubrovački biskup je napomenuo i kako je u sakramentu ispovijedi takav princip. Odnosno kad si nešto ukrao moraš to nadoknaditi da bi dobio odrješenje i pomirio se s Bogom. Ne možeš ukrasti, ispovjediti se i nastaviti dalje kao da ništa nije bilo. Nije moguće obratiti se ako ne možeš ukloniti štetu koju si učinio.

Upravo takvim osobama anđeo prvima javlja radosnu vijest o Božjem rođenju, istaknuo je biskup Uzinić. Javlja je onima koji su isključeni, koji su smatrali da nemaju šanse promijeniti svoj život. Takvima dolazi Bog i njima javlja: Evo vam velika vijest, radosna vijest, rodio vam se Spasitelj Krist Gospodin. Rodio vam se onaj koji vam može omogućiti da budete ponovo uključeni, koji može rehabilitirati sve što ste napravili, koji vam može omogućiti da ponovo budete dio onih koji su spašeni. To je radosna poruka Božića: za Boga nije nitko isključen! Bog se nije utjelovio u jedan tip ljudi a sve duge ostavio sa strane. Ne, Bog se utjelovio u dijete i ne bez razloga.

Govoreći o tome zašto se Bog utjelovio u dijete, biskup je kazao da je to zato jer se djeteta nitko ne boji, ono nikoga ne plaši. Naveo je misao sluge Božjeg Josipa Stadlera o tome da se Bog htjede roditi kao dijete ne da ga se bojimo nego da ga ljubimo. Takva je ljubav, ona nikoga ne prisiljava nego traži slobodan odgovor. Zato se Bog utjelovio u djetetu da ga možemo slobodno ljubiti.

Spomenuo je i zbor Unison koji je pjevao na misi kao primjer onih koji nikoga ne isključuju.

Anđeli su otišli, vijest je došla, a evanđelje govori dalje o tome što bismo mi trebali napraviti, nastavio je biskup. Je li dosta što Bog čini ili bismo i mi nešto trebali napraviti? Pastiri su, nakon što su čuli radosnu vijest, otišli do Betlehema i pronašli Svetu obitelj.

„Takvo nešto bismo i mi trebali danas napraviti želimo li da ono što je Bog napravio u Božiću zahvati u naš život, da nas promijeni, da nas ponovo uključi. Ne smijemo sebi dopustiti ostati isključeni! Nego trebamo čuti tu Božju vijest, božićnu poruku, i ustati i krenuti jedni prema drugima, prema Bogu i prema braći i sestrama. I tako učiniti da nam Božić uistinu postane Božić“, poručio je mons. Uzinić.

S nadom da će svi na svoj način to moći učiniti, biskup je svima čestitao Božić.