Dragi mladi,

poštovani ravnatelji, suradnici, pastoralni djelatnici,

prijatelji i prijateljice!

Hvala vam, oče Domingo, na riječima koje ste mi uputili u ime svih. Želio sam ovaj susret s vama, koji se nalazite ovdje u Obiteljskom domu „Dobri Samarijanac“ kao i s drugim mladima koji se nalaze u Centru „Ivan Pavao II.“, u Obiteljskom domu „Sv. Josip“ sestara milosrdnica i „Kući ljubavi“ Družbe braće Isusove Kkottonngae. U susretu s vama dobivam novu nadu. Hvala vam što ste to omogućili!

Pripremajući za ovaj susret imao sam priliku pročitati svjedočanstvo jednog člana ove kuće, koje me dirnulo jer je napisao: „Ovdje sam ponovno rođen“. Ova kuća, i svi centri koje predstavljate, znak su novog života koji nam Gospodin želi dati.

Lako se osvjedočiti u vjeru pojedine braće i sestara kad je vidimo na djelu u vidanju rana, pružanju nade i poticanju vjere. Ovdje se ne rađaju nanovo samo oni koji bi se mogli zvati „primarni korisnici“ vaših ustanova; ovdje se Crkva i vjera neprestano rađaju i obnavljaju kroz ljubav.

Počinjemo se nanovo rađati kad nam Duh Sveti daruje oči da vidimo druge ne samo kao naše ukućanine – što već po sebi puno znači – nego i kao naše bližnje. Vidjeti u drugima svog bližnjeg.

Evanđelje nam govori da su jednom prilikom pitali Isusa: „Tko je moj bližnji?“ (Lk 10, 29). On nije odgovarao s teorijama, niti je iznio lijep i uzvišen govor, nego se poslužio prispodobom – onom o dobrom Samarijancu –, što je konkretan primjer stvarnog života koji svi vi dobro poznajete i vrlo dobro živite. Bližnji je osoba, lice s kojim se susrećemo na svom putu i kojem dopuštamo da nas pokrene, kojem dopuštamo da nas gane: da nas trgne iz naših shema i prioriteta i duboko gane onim što ta osoba proživljava kako bi joj napravili mjesta i prostora na našem putu. Tako je to shvatio dobri Samarijanac pred čovjekom koji je ostavljen ležati napola mrtav kraj puta ne samo od strane razbojnika, nego i zbog ravnodušnosti svećenika i levita koji mu se nisu usudili pomoći, a kao što znate ravnodušnost također ubija, ona ranjava i ubija. Jedni zbog malo bijednog novca, drugi zbog straha da se onečiste, zbog prezira ili društvenog gnušanja, ostavili su tog čovjeka ležati na tlu kraj puta.

Dobri Samarijanac, kao i sve vaše ustanove, pokazuje nam da je bližnji prije svega osoba, netko s konkretnim licem, sa stvarnim licem, a ne nešto kraj čega treba proći i što treba ignorirati, bez obzira na njegovu situaciju. To je lice koje otkriva naše čovještvo koje je tako često trpeće i koje se ignorira.

Bližnji je lice lako unosi nemir u život jer nas podsjeća i stavlja nam na put ono što je doista važno i oslobađa nas od toga da naše nasljedovanje Gospodina trivijaliziramo i smatramo izlišnim.

Biti ovdje znači opipljivo dotaknuti tiho i majčinsko lice Crkve koja je sposobna prorokovati i stvarati dom, stvarati zajedništvo. Lice Crkve koje se obično ne vidi i prolazi nezapaženo, ali je znak konkretnog Božjeg milosrđa i nježnosti, živi znak radosne vijesti o uskrsnuću koje danas djeluje u našem životu.

Stvarati „dom“ znači stvarati obitelj; to znači učiti osjećati se jedni s drugima povezani vezama koje nadilaze veze korisnosti i svrsishodnosti, povezani na način da život osjećamo malo humanijim. Stvarati dom znači omogućiti proroštvu da poprimi konkretni oblik i učiniti naše sate i naše dane manje negostoljubivima, manje ravnodušnima i bezimenima. To znači stvarati veze koje se izgrađuju jednostavnim, svakodnevnim gestama koje svi možemo učiniti

U kući, kao što svi dobro znamo, potrebna je suradnja svih. Nitko ne može biti ravnodušan ili otuđen, jer je svatko kamen potreban za njezinu izgradnju. To podrazumijeva da moramo moliti od Gospodina da nam udijeli milost da naučimo biti strpljivi, da naučimo opraštati jedni drugima; učiti svaki dan iz početka. A koliko puta treba oprostiti i početi iznova? Sedamdeset puta sedam, koliko god treba. Stvaranje čvrstih odnosa zahtijeva povjerenje koje se svakodnevno jača strpljenjem i opraštanjem.

I tako se događa čudo da doživljavamo da se čovjek ovdje ponovno rađa; ovdje se svi ponovno rađamo jer osjećamo milovanje Boga na djelu što nam omogućuje da sanjamo o humanijem svijetu, svijetu, dakle, koji će biti više Božji.

Hvala vam svima na primjeru i velikodušnosti; hvala vašim ustanovama, volonterima i dobročiniteljima. Hvala onima koji omogućuju da Božja ljubav postane još konkretnija, stvarnija, upirući pogled u oči onih koji su oko nas i prepoznajući jedni druge kao bližnje.

Sada, dok budemo molili Anđeo Gospodnji povjeravam vas našoj Majci, Djevici. Molimo nju, koja je kao dobra Majka iskusna u nježnosti i blizini, da nas nauči da budemo budni i pažljivi kako bismo svakoga dana otkrivali tko je naš bližnji i ohrabrili se da mu spremno pođemo ususret i ponudimo mu dom, zagrljaj gdje će moći naći zaštitu i ljubav braće. To je poslanje u koje smo svi uključeni.

Pozivam vas sada da stavite pod njezin plašt sve svoje brige, sve potrebe, boli koje nosite u svome srcu, rane koje vas bole, da, poput dobrog Samarijanca, dođe k nama i pomogne nam svojim majčinstvom, svojom nježnošću, svojim majčinskim osmjehom.

Angelus Domini…

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

danas se slavi Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. Moramo sačuvati živim sjećanje na prošlost, tragedije iz prošlosti i učiti na mračnim stranicama povijesti da se nikada više ne vratimo na to da počinimo iste pogreške. I dalje nastojmo, bez prestanka, njegovati pravdu, povećavati sklad i podržavati integraciju, kako bismo bili oruđa mira i graditelji boljeg svijeta.

Želim izraziti svoju žalost zbog tragedija koje su pogodile državu Minas Gerais u Brazilu i državu Hidalgo u Meksiku. Sve žrtve preporučujem Božjem milosrđu i, istodobno, molim za povrijeđene i izražavam svoju ljubav i duhovnu blizinu njihovim obiteljima i čitavom stanovništvu.

Ovdje, u Panami, mnogo sam razmišljao o venezuelskom narodu, s kojim se ovih dana osjećam posebno povezanim. Suočeni s ozbiljnom situacijom kroz koju zemlja prolazi, molim Gospodina da se traži i postigne pravedno i mirno rješenje za prevladavanje krize, uz poštivanje ljudskih prava i tražeći isključivo dobra svih stanovnika zemlje. Pozivam vas na molitvu, stavljajući ovaj zagovor pod zaštitu Majke Božje od Coromota, zaštitnice Venezuele.

Kristu i Djevici povjeravamo žrtve terorističkog napada počinjenog ove nedjelje u katedrali u Jolu na Filipinima tijekom euharistijskog slavlja. Najoštrije osuđujem ovo nasilje, koje donosi novu tugu ovoj kršćanskoj zajednici i uzdižem svoje molitve za mrtve i ranjene. Neka Gospodin, Knez mira, obrati srca nasilnika i udijeli stanovnicima tog područja mirni suživot.

I danas, posljednjeg dana Svjetskog dana mladih, kao prinos na misi, donesen je popis dvadeset mladih koji nisu imali priliku doznati putem televizije i radija kako će proteći Dan mladih, mladih pitomaca Kadetske policijske policije „Generale Francisco de Paula Santander“, u Kolumbiji, ubijenih terorističkom mržnjom. Imena tih mladih ljudi bila su prinos na misi, i spominjući ih, dopuštam sebi u ovom Angelusu da ih spomenem poimence, i neka svatko u svome srcu, ako ne naglas a ono u svom srcu, kaže tu riječ koja se koristi u tim ustanovama kada se spominje pokojnika: „prisutan“. Neka budu prisutni pred Bogom. Kadet Luis Alfonso Mosquera Murillo; kadet Oscár Javier Saavedra Camacho; kadet Jonathan Efraín Suescón García; kadet Manjardez Contreras Juan Felipe; kadet Juan Diego Ayala Anzola; kadet Juan David Rodas Agudelo; kadet Diego Alejandro Pérez Alarcón; kadet Jonathan Ainer León Torres; kadet Alán Paul Bayona Barreto; kadet Diego Alejandro Molina Peláez; kadet Carlos Daniel Campaña Huertas; kadet Diego Fernando Martínez Galvéz; kadet Juan Esteban Marulanda Orozco; kadet César Alberto Ojeda Gómez; kadet Cristian Fabian González Portilla; kadet Fernando Alonso Iriarte Agresoth; kadet Ercia Sofía Chico Vallejo; kadet Cristian Camilo Maquilón Martínez; kadet Steven Rolando Prada Riaño; kadet Iván René Munóz Parra. Molimo te, Gospodine, da im udijeliš mir i da udijeliš mir i kolumbijskom narodu. Amen.

[Blagoslov]

Ponovno vam zahvaljujem na onome što činite ovdje, to je sjajno, to je vrlo lijepo. Bog vas blagoslovio i spomenite se mene u svojim molitvama. Hvala vam!