Istaknula je kako smatra da je jedan od velikih problema današnjice, a i mladih, svojevrsni poremećaj u životnim etapama svakog čovjeka. „Mi smo prirodno navikli da ljudski život ima faze: djetinjstvo, adolescenciju, mladost, odraslost, starost i smrt. Taj naš životni put pratio nas je jako dugo, ali kako se naše društvo i kultura razvijaju vidimo da se ovaj redoslijed promijenio. Nekada je bio ideal da čovjek čim prije iz adolescencije dođe u mladost te u mladosti stekne temeljne preduvjete da postane odrastao i zreo čovjek. Dakle, prije je cilj bila odraslost, a danas je ideal ostati trajno mlad. Zato možemo reći da se kriza mladih i postajanje odraslom osobom događa jer odraslost više nije u središtu pozornosti. Upravo u to da se ostane mlad ulaže se danas ponajviše novaca, znanja, sposobnosti i svega onoga što čovjek može uložiti u ovom životu, a sve kako ne bi ostario i bio zrela osoba. Naravno to donosi određene posljedice. Osoba koja je odrasla ima zadaću prenijeti svoje iskustvo života i cilj mladoj osobi, ali ona danas to više nije u stanju jer se neprestano vraća na svoj novi cilj da ostane u fazi mladosti. Možemo primijetiti da čak ni smrt više nije kao temeljno i zadnje ljudsko pitanje s kojim se treba suočiti čovjek, već ga se uporno negira. Životna putanja današnjice se totalno promijenila i izaziva krizu u ljudskom životu, ali to se reflektira i na kršćanski i vjerski život“ ustvrdila je dr. Mandarić.

Predavačica je upozorila da joj se čini ključno u pastoralu mladih, a u čemu se nikako ne uspijeva, to da se mladom čovjeku pokaže što to znači biti vjernik i kada više nije dijete. „Naša cjelokupna pastoralna praksa negdje je sva vezana uz razdoblje djetinjstva te najkasnije razdoblja adolescencije, odnosno do sakramenta potvrde. Dobije se takav dojam da za većinu tu prestaje vjerski život. Nažalost nakon hoda inicijacije, kršćanske i sociološke, u trenutnu prijelaza, prihvaćanja i prepoznavanja vjere za budući život, ti mladi odlaze i to bez žaljenja“, rekla je dr. Mandarić, dodavši kako nakon sakramenta potvrde ostane u Crkvi tek 10-15 % praktikanata.

Istaknula je kako su mladi danas sve kritičniji i traže sve više autentičnosti. „Prošlo je vrijeme da netko u crkvu dolazi zbog autoriteta. Roditelji više ne mogu zapovijedati ni srednjoškolcu da dođe na misu, a još manje studentu. Vrijeme je vlastitog izbora i onima koji danas dolaze na misu njihova su motivacija i razlog puno čišći, nego kad se dolazilo zbog straha od roditelja. U crkvu mladi čovjek više neće doći da se susretne sa svojim vršnjacima, kao što je to nekada radio, jer danas ima toliko drugih nebrojenih mogućnosti. Nama ostaje neki drugi motiv. Vrijeme je da Crkva počne ulagati napore kako privući mlade ljude koji će tu pronaći nešto što ne može dati sve drugo što sada imaju. Zaista mislim da se mi unutar svog pastorala moramo suočiti s činjenicom da preispitamo kršćansku inicijaciju, što se dogodilo i zašto nam se događa takav lom… Pripremati krizmanike sa skriptom od 200 stranica je tjeranje s velikom metlom, a trebamo im pomoći da otkriju ljepotu vjere i Crkve iznutra te objasniti što znači biti vjernik kada više nisi dijete“, rekla je predavačica te dodala kako s mladima treba otvoreno razgovarati o svemu jer oni će uvijek cijeniti našu iskrenosti i razumjeti grijeh te nikad neće zamjeriti na lošoj propovijedi, ali hoće na neiskrenosti.

U drugom dijelu susreta svoje svjedočanstvo o sudjelovanju na Svjetskom danu mladih iznio je župnik iz Kravarskog Siniša Blatarić koji je okupljenim svećenicama prenio glavne poruke s toga susreta.

Biskup Košić izvijestio je o nadolazećim događajima u biskupiji, posebno istaknuvši proslavu Stepinčeva u Kutinskoj Slatini i Budaševu, te Dane bolesnika koji će se obilježiti u tri bolnice na području biskupije. Planove i aktivnosti za buduće razdoblje predstavili su i povjerenici i voditelji pojedinih biskupijskih ureda.