Susret je tradicionalno počeo u jutarnjim satima u dvorani Biskupskog ordinarijata. Nakon uvodnog pozdrava i nekoliko informacija mons. Antuna Perčića, generalnog vikara Varaždinske biskupije, biskupijski povjerenik za mlade vlč. Tihomir Kosec dao je svećenicima nekoliko obavijesti o aktivnostima mladih u idućem razdoblju te potaknuo župnike da na njih animiraju mlade u svojim župama. Potom je i predstojnik Katehetskog ureda preč. Damjan Koren obavijestio svećenike o VIII. pastoralno-katehetskom kolokviju koji Hrvatska biskupska konferencija organizira 26. i 27. veljače.

Nakon uvodnih govora nagovor svećenicima održao je preč. Dragutin Kučan, svećenik rodom iz Varaždinske biskupije, danas supsidijar u župi Uznesenja BDM u Mariji Bistrici, a koji je gotovo 14 godina bio župnik u župi Presvetog Trojstva u Krašiću, rodnom mjestu blaženog kardinala.

Preč. Kučan okupljenim svećenicima govorio je o životu, mučeništvu i smrti bl. Stepinca u Krašiću, o iskustvu i vrijednim podacima o kardinalu koje je prikupio tijekom župničke službe u Krašiću, ali prije svega o liku i djelu nadbiskupa Stepinca. Pričao je tako o susretima brojnih hodočasnika koji su u njegovo vrijeme stizali u Kašić štujući blaženog Alojzija. Jedna od njihovih priča posebno ga je dirnula. „Umirovljenik iz Rijeke Slavko Mihalić, ispričao mi je kako je u dvorištu lepoglavskog zatvora slučajno susreo nadbiskupa Stepinca u vrijeme šetnje u pratnji milicajca. Naime, dok je Stepinac šetao dvorištem, nikoga nije smjelo biti vani, a on se sasvim slučajno tamo našao jer ga je voditelj zatvorske praonice poslao preko dvorišta po neke stvari u susjednu prostoriju. Mihalić je pozdravio nadbiskupa pozdravom ‘Hvaljen Isus i Marija’, na što mu je Stepinac odgovorio. Milicajac ga je mogao prijaviti, ali nije, vjerojatno jer bi mu upravitelj mogao stvoriti probleme što je dopustio susret nadbiskupa s drugim zatvorenikom. Mihaliću je taj susret ostao duboko urezan u sjećanje, a opisuje ga i u svojoj knjizi o zatvoreničkim danima u Lepoglavi“, rekao je preč. Kučan.

Opisao je Stepinca, između ostaloga, i kao zagovornika nezaposlenih, bolesnih te učenika i studenata. Naime, ispričao je zgodu o jednom čovjeku iz okolice Benkovca koji nikako nije mogao pronaći posao. Prigodom jednog razgovora za posao rekli su mu da nema nekoga tko bi stao iza njega, tj zagovarao ga. „Drugi kandidati imaju političare, župane ili saborske zastupnike, a ti nemaš nikoga, govorili su mu u toj tvrtki. Kada je kod kuće to ispričao supruzi, ona mu je odgovorila: ‘Ti imaš jačeg zagovornika!’, misleći na bl. Alojzija uz čiju je sličicu molila njemu u čast. Čovjek je potom dobio posao na naplatnim kućicama i dan-danas tamo radi“, kazao je preč. Kučan.

Ispričao je i slučaj o čudesnom ozdravljenju po zagovoru bl. Stepinca. „Prvi slučaj ozdravljenja po zagovoru blaženika ispričao mi je jedan otac iz Gorice koji je s učenicima hodočastio u Krašić. Opisao mi je ozdravljenje svog sinčića od leukemije. Bilo je, uz to, i raznih drugih prigoda o ozdravljenjima koja su mi ispričana kao svjedočanstva ljudi koji na taj način šire štovanje blaženog Alojzija Stepinca“, rekao je preč. Kučan.

Puno je primjera bračnih parova koji su htjeli začeti i roditi dijete, ali nisu mogli. Ponekad i liječnici mladim parovima kažu da neće moći začeti. Sa svjedočanstvom hodočasnika u Krašić zaključio sam da je bl. Stepinac zagovornik nerotkinja, dodaje preč. Kučan te je ispričao o slučaju mlade učiteljice iz Čakovca. „Postojali su problemi sa začećem. Izabrala je kao zagovornika bl. Alojzija te je došlo do začeća. Na blagdan bl. Alojzija Stepinca rodila je djevojčicu i nazvala je Kristina. Bio je to prvi slučaj koji mi je povjeren“, napominje preč. Kučan.

Na kraju se osvrnuo i na proces proglašenja kardinala Stepinca svetim. „Zašto papa Stepinca ne proglasi svetim kad je proces već odavno završen? To se pitanje često postavlja u današnje vrijeme. Stekao sam dojam kao župnik u Krašiću da je neophodno da svi mi svećenici moramo više poraditi na njegovom štovanju u narodu, kako bi se maknulo iz naroda ono što ga prati, a što je nedavno izjavila jedna novinarka na televiziji: ‘Stepinac je još uvijek veliki uteg na savjesti dobrog broja ljudi u Hrvatskoj’”, kazao je preč. Kučan te svoj nagovor završio riječima iz Stepinčeve duhovne oporuke: „Nadam se da će mi milosrdni Isus udijeliti milost te ću moći vazda u Nebu moliti za sve vas dok bude svijeta i vaše nadbiskupije da postignete cilj za koji vas je Bog stvorio”.

Na kraju predavanja preč. Kučanu zahvalio je biskup Josip Mrzljak te potaknuo braću svećenike da pogledaju dokumentarno-igrani film „Alojzije Viktor Stepinac”.

Svećenički susret nastavljen je misom koju je u katedrali Uznesenja BDM predslavio biskup Mrzljak. U propovijedi govorio je na koji način danas kao vjernici štujemo i slavimo svete, ponajprije blaženog Alojzija Stepinca.

„Kada se okupljamo na misi štujući i časteći blaženog Stepinca, pitamo se hoće li on zbog naših okupljanja ili molitvi porasti u Nebu i biti važan. Vjerojatno ne, jer on je postigao svoj cilj, dostigao je vrhunac. Našim okupljanjem, molitvama i razmišljanjem ne pravimo uslugu svetima, već činimo to zbog nas samih jer mi idemo putem svetosti. To je naš put kojim smo pozvani ići na krštenju. Kada danas razmišljamo o tome zašto papa ne proglasi svetim kardinala Stepinca, možemo reći da to nije najvažnije pitanje. Pravo pitanje treba glasiti – idemo li mi putem svetosti i nasljedujemo li blaženog Alojzija u svemu onome u čemu nam je primjer? On nam je tako blizak da možemo pratiti njegov život i njegove riječi, mnogo toga nam je ostavio kao baštinu vjere iz koje možemo učiti. Koliko ga nasljedujemo i idemo putem svetosti na koji smo pozvani? Znamo kako se kardinal Stepinac ne tako lako odlučio ići tim putem. Imao je dileme i sumnje, no kada se odazvao, predao se sav Bogu i ništa ga nije moglo pokolebati. Sve laži i klevete nekada, a koje i dan danas žive, to je trnovit put koji je prolazio blaženi Alojzije, a tim putem još uvijek prolazi i uspomena na njega. Sve ono što doznajemo o njegovu liku, to više on raste. Što se više vremenski udaljavamo od njegove smrti, on biva sve veći. Doznajemo sve više svjedočanstava, sve se više o njemu govori i piše, sve više ima svjedoka o njemu i on postaje sve življi i prisutniji. To je i poruka svima nama – da blaženi Stepinac bude sve više prisutan i u našim životima, ne samo u sjećanjima, već da ga slijedimo u svemu onome u čemu nam može biti primjer. Na našem putovanju potrebno nam je svjetlo. Zato molimo zagovor bl. Alojzija da nas prati u našem nastojanju da i mi idemo tim putem svetosti“, poručio je u homiliji mons. Mrzljak.

Svećenički susret završio je u Svećeničkom domu zajedničkim objedom.