Predavanje „Svi smo podložni bolesti ovisnosti“ održala je Blaženka Gregorić, dr. med., spec. obiteljske medicine i sistemski obiteljski psihoterapeut. U prvom dijelu istaknula je kako je u prošlosti postojalo linearno razmišljanje o ovisnostima, gdje je simptom bio uzrokovan nekim događajem ili ponašanjem, a obitelj je problem locirala na jednu osobu. Danas imamo cirkularno razmišljanje, gdje svaki član utječe na druge članove i prima njihove utjecaje.

Tema je bila i alkoholizam koji kod dugotrajnog i prekomjernog uživanja dovodi do psihičkog, fizičkog i socijalnog oštećenja. Za stjecanje te ovisnosti smatralo se potrebnim do 10 godina konzumiranja, dok je danas vremenski period mnogo kraći. Pri tome su moguća trajna oštećenja stanica mozga, demencija, moždani udar, srčana oboljenja, ciroza jetre, rak unutarnjih organa te druga oboljenja. Uzroci se najčešće dijele u tri skupine: psihološka (osoba poseže za alkoholom jer joj on pruža osjećaj sigurnosti), biološka (djeca alkoholičara 4-5 puta češće postaju alkoholičari) i socijalno-kulturološka (prvu čašu pića uvijek daju roditelji, djeca gledaju izraze lica roditelja tijekom konzumiranja alkohola). Osobe s posebnim potrebama tu se, nažalost, ne izdvajaju od ostalih.

U Republici Hrvatskoj svaki treći stanovnik puši, što za posljedicu ima godišnju smrtnost oko 12.000 osoba. O alkoholu je ovisno 300.000 osoba. Kod djece do 15 godina imamo 20%, srednjoškolaca 60% a studenata 70% konzumatora alkohola. Prvi kontakt s drogom ostvaren je već u dobi od 10 do 12 godina. Od 20-50% srednjoškolaca koji do mature probaju marihuanu, 5% njih ju redovito konzumira. Na općoj razini 40.000 osoba su vikend korisnici, dok je 10.000 ovisnika o heroinu.

Dr. Gregurić nadalje je napomenula da su uobičajeni štetni obrasci ponašanja u obiteljskom okruženju izbjegavanje konflikta, prezaštićenost, viđenje adolescenta kao problem, udaljavanje i napuštenost, eskalacija te ograničavanje/zarobljavanje. Kod osoba s posebnim potrebama najviše se ističe prezaštićenost od strane roditelja. Važno je komunicirati s djecom i to kroz tri vida: slušanje, opažanje i reagiranje. Tijekom razgovora potrebno je dijete gledati u oči, dotaknuti ga te pokušati biti partner s djetetom.

Nakon kratke stanke uslijedio je nastavak predavanja u kojem je dr. Gregurić navela prevencije ovisnosti u tri dijela: primarna prevencija je najvažnija i obuhvaća sve aktivnosti koje se provode u cilju sprječavanja pojave uvjeta koji za rezultat imaju bolesti, rizična ponašanja ili socijalne probleme; sekundarna se prevencija odnosi na sve one aktivnosti kojima je cilj rano otkrivanje bolesti. Na taj se način stvara mogućnost za poduzimanje svih neophodnih mjera, kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti, rizičnog ponašanja te socijalnih problema; tercijarna prevencija nastojanje je da se spriječi ponovno javljanje bolesti.

Prvi i osnovni cilj liječenja svake osobe je uspostavljanje apstinencije, zatim resocijalizacija i mijenjanje obrazaca ponašanja te rehabilitacija, gdje se kroz individualnu i grupnu podršku želi spriječiti povratak ovisničkom životu. Tijekom rehabilitacije osobe razvijaju osjećaj prihvaćenosti i svijest da se nalaze u okružju osoba koje prolaze isto što i oni. Mjerama primarne prevencije, koje bi trebale započeti pri rođenju, dobrom komunikacijom u obiteljskom okruženju ispunjenom ljubavlju pojačat ćemo samosvijest, sigurnost u sebe i svoje mogućnosti te na taj način smanjiti broj ovisnika, rekla je Gregurić.

Nakon predavanja uslijedile su radionice „Aktivno učešće“ i „Povjerenje“ koje su tematski bile vezane uz predavanja. Na seminaru je sudjelovalo oko 30 sudionika.