Suslavili su dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin i prodekani izv. prof. dr. sc. Boris Vulić i izv. prof. dr. sc. Davor Vuković, zatim domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata Matej Glavica te pomoćnik studentskog kapelana Josip Brnjić. Na početku misnoga slavlja nadbiskup Hranić pozdravio je rektora Sveučilišta prof. dr. sc. Dragu Šubarića, prorektore, dekane i prodekane, nastavnike, druge djelatnike i studente te sve okupljene vjernike.

U homiliji je nadbiskup, oslanjajući se na nedjeljna biblijska čitanja i Isusovu prispodobu o svadbenoj gozbi, govorio o Kraljevstvu Božjem kao svijetu u kojemu vladaju sklad, zajedništvo, istina, dobrota, solidarnost i odgovornost. Sliku gozbe povezao je s ljudskom potrebom za susretom i pripadanjem. Tu je sliku primijenio na sveučilišnu zajednicu, u kojoj se susreću različiti ljudi, razmjenjuju znanja i iskustva te zajednički stvaraju nove spoznaje.

Istaknuo je da je sveučilište mjesto suradnje, znanstvenoga istraživanja, razvoja studijskih programa i pokretanja novih inicijativa, ali i prostor u kojemu se pogledi proširuju susretom s drugima. „I nitko od dionika toga promišljanja, studija, svadbe, pjesme, plesa nije gospodar onoga što je ponuđeno i pruženo na sveučilištu. Nitko nije gospodar istine, nego smo svi dionici istine“, poručio je nadbiskup Hranić. Dodao je kako se znanje ne razvija u zatvorenosti i samodostatnosti, nego u zajedničkom promišljanju, propitivanju i razmjeni rezultata istraživanja. Iz takva zajedništva nastaju novi, obrazovaniji i zreliji mladi ljudi i znanstvenici, dodao je. 

Tumačeći dio evanđeoske prispodobe u kojemu uzvanici odbijaju kraljev poziv, nadbiskup se osvrnuo na opasnost zanemarivanja mogućnosti koje se čovjeku pružaju. „Prihvatiti poziv na studij, predavanja, vježbe, istraživanja, bavljenje znanošću, intelektualni rad zahtijevaju vlastiti trud, disciplinu, napor, promjenu svoga pogleda na stvarnost i svijet, rast“, rekao je te upozorio da čovjek ponekad ne želi mijenjati ustaljene navike i način života, iako se upravo promjenom i trudom otvaraju nove mogućnosti.

Govoreći o posljedicama takvih izbora, osvrnuo se i na Isusovu bol zbog Jeruzalema i njegovih stanovnika koji nisu prihvatili ponuđeni poziv. Naglasio je da Bog čovjeku ne želi propast, nego mu je stalo do njegova života i dobra. „Bog nikada ne kažnjava čovjeka, nego čovjeka kažnjava njegov grijeh, njegov nerad i nehaj“, rekao je, među ostalim, nadbiskup. „Svijet za kojega je čovjek stvoren nisu komotnost i nerad, nije natjecanje jednih protiv drugih, nije konkurencija, nego je to svijet zajedništva i solidarnosti, suradnje i zajedničke odgovornosti. To je svijet svadbe, radosti zajedništva, svijet euharistije“, zaključio je nadbiskup. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor mladih konkatedralne župe, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.