Deset tisuća hodočasnika častilo svetog Josipa u Karlovcu

“Josip nas rado prima u dom u kojemu nas susreće Majčina toplina i otajstvo Djeteta Isusa. On će biti malo odmaknut, da bismo mi bili bliže Bogu, ali se možemo uputiti i na mjesto na kojemu je Bog njemu povjerio rad; u njegovu radionicu, u duhovnost svakodnevice. Tamo ćemo zacijelo zateći radni stol, neki nedovršen posao na predmetu koji treba oblikovati ili popraviti, materijal prekriven prašinom, nešto strugotine i alat koji je i Josipu bio slika onoga što Bog čini s našim životima. Svima nam je zajednička i potrebna ‘duhovnost svakodnevice’ koju sveci žive dopuštajući da ih Bog trajno oblikuje. Idući tim putem u ovome korizmenom vremenu dopustimo Gospodinu da u našemu životu svojim Duhom izabere i odsječe dobro drvo, da pilom odreže suvišno, da oteše neotesano, da blanjalicom stanji i ugladi hrapavo, da dlijetom ljubavi stvori potrebne utore, da svrdlom nade otvori prostor za spajanje, da čekićem vjere poravna i učvrsti naše živote”, kazao je biskup u uvodu misnog slavlja kojega je slavio u svećeničkom zajedništvu s mons. Antunom Senteom ml., rektorom Nacionalnog svetišta, preč Matijom Pavlakovićem, rektorom Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Draženom Karačićem, karlovačkim dekanatom, te još dvadeseta svećenika Josipovih hodočasnika.

Nacionalno svetište nije moglo primiti sve pristigle hodočasnike iz Svetog Križa Začretja, Zaboka, Zagreba, Pule, Virovitice, Nedelišća, Varaždina, Karlovaca i okolice te drugih krajeva Lijepe Naše. Hodočasnicima su se pridružili i djelatnici Policijske uprave Karlovačke koji svetog Josipa, zaručnika BD Marije časte kao nebeskog zaštitnika predvođeni policijskim kapelanom vlč. Andrijom Markačem i načelnikom PU karlovačke Darkom Bratićem. Proslavi svetog Josipa redovito se pridružuje i zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske, poglavarstvo Karlovačke županije i grada Karlovaca kojima je poput Hrvatske sveti Josip nebeski zaštitnik.

U homiliji biskup Šaško je između ostalog kazao kako je ta svetkovina novi poticaj da „svetog Josipa prepoznamo u osobnome i u društvenom ozračju koje živimo“. Ako se negdje mogu čuti misli, razmatranja, primjeri i poveznice sa svetim Josipom, onda je to svakako u ovome svetištu. Sveci nas privlače zbog svoje drukčijosti, zbog življenja običnosti na evanđeoski način, kazao je biskup Ivan te istaknuo dva naglaska vezana uz svetoga Josipa. Josip je pravedan i milosrdan čovjek. Kada ga opisujemo kao pravednoga ne misli se na detaljno obdržavanje zapovijedi i propisa, nego na spremnost prihvaćanja i izvršavanja Božje volje, na spremnost predanja života planu koji ga nadilazi. Tako je drugo ime za ‘pravednost’ poslušnost Božjoj volji, po kojoj za njega započinje novi život, otkrivanje dubljega smisla svoga zaručništva i očinstva. Kao takav ostaje uz Mariju kao vjeran zaručnik, Djetetu pruža svoju ljubav i odgovornost davanja imena, davanje svoga društvenog identiteta, po kojemu je Isus prepoznat kao potomak Davidov. Po Josipovoj ljubavi i odgovornosti Bog ljudskoj povijesti daruje najveći zalog svoje vjernosti. Josip je pravedan, jer je poslušan Bogu; prihvaća Božji plan kojim vidi onkraj društvenih uobičajenosti, istaknuo je biskup.

A drugi naglasak za Josipa jest taj da je tih i ponizan čovjek; otvoren Božjim ‘iznenađenjima’ i onda kada izokreću njegova očekivanja. On je čuvar života koji utjelovljenomu Bogu, Bogu koji je postao čovjekom, Djetetu koje je posvema ovisno o brižnosti oca i majke, daje rasti. Sposoban je biti otac i djetetu koje nije plod njegove tjelesnosti. Josip je – danas bismo rekli – ‘praktičan čovjek’ koji traži i donosi ispravne odluke za dobro svoje obitelji. U svim tim odlikama vidljivo je da ne ističe sebe. Isusu daje i ime i svoj dom i svoje planove. No, jednako tako, nabrojene odlike, vrline, u oprečnosti su s onim što se danas promiče kao najvrjednije. Zar se na prvo mjesto ne stavljaju ljudske želje, htijenja, planovi? Gdje je to vidljivo da želimo pronaći i slijediti Božju volju; biti Njemu poslušni? Nasuprot Josipove poniznosti i samozatajnosti, kao pravilo se postavlja nametljivost i vidljivost. Nasuprot njegovoj šutnji nalazi se grubost govora. Umjesto otvorenosti Božjim iznenađenjima, ideal je imati sve pod nadzorom, u svojim okvirima, čak i ono što se ne može nadzirati – otajstvo života. I baš u tim oprečnostima, ako bolje promislimo, naći ćemo svetoga Josipa kao čovjeka koji pokazuje odgovor na kušnje kojima se usprotivio Isus na početku svoga javnog djelovanja, što je i početak našega korizmenog puta prema Vazmu, rekao biskup Šaško.

Na misi su pjevali članovi župnog zbora “Sveti Josip” uz orguljsku pratnju Krešimira Klarića, a pod ravnanjem s. Blandine Rakarić.

Jutarnju misu predvodio je vlč. Ivan Vučak, krašički župnik. Pozdravljajući ga na početku misnog slavlja mons. Sente je naglasio kako je velika povezanost ovog svetišta s blaženim Alojzije Stepincem. Naime mladi je Stepinac često vozio robu s imanja svoga oca iz Krašića u Karlovac. Nadalje, upravo je nadbiskup Stepinac htio izgraditi nacionalno svetište svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevki te naručio nacrte od tadašnjeg poznatog arhitekta Jože Plečnika. Za vrijeme zatvorskog sužanjstva u Lepoglavi za svaki litanijski zaziv svetom Josipu napisao je prigodnu propovijed, a u svom misalu uz ime Djevice Marije vlastoručno je napisao Josipove ime spominjući ga tijekom misnih slavlja. Misu je animirao Prvi mješoviti pjevački zbor hrvatskih branitelja “Petar Svačić” iz Karlovca pod ravnanjem Petre Zatezalo.

Večernje misno slavlje predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. Slavko Slišković, OP. U homiliji je, između ostalog kazao: Naš narod i danas proživljava peripetije oko svoga suvereniteta na raznim područjima. Masovno iseljavanje iz domovine uz nizak natalitet dovodi u pitanje budućnost Hrvatske. Tu su i nedovoljna razina socijalne i pravne sigurnosti; korupcija; penjanje na društvenoj ljestvici po podobnosti, a ne sposobnosti; neraščišćeni računi s prošlošću. Hrvatima su ugrožena prava na jezik, kulturu i legitimne političke predstavnike u susjednim zemljama u kojima stoljećima žive, od kojih su neke i službeno i hrvatske zemlje jer su Hrvati konstitutivni narod, dok se u našoj javnosti o tome šuti ili tako govori kao da se radi o nečemu stranom pokušavajući namjerno podijeliti naše nacionalno biće.

Brojni su problemi s kojima se suočava konkretan hrvatski narod, a ne neko apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo – mada nekima domovina jest apstraktna dok je umješno koriste za svoje konkretne osobne interese. Stoga nam je i danas potreban sveti Josip kao otac i učitelj! Molimo njegov zagovor da nam pomogne već ovdje po njegovu uzoru živjeti i tako graditi vrijednosti Kraljevstva nebeskoga, omogućiti Riječi Božjoj da preko nas progovori o ljubavi, dobroti, praštanju, poštenju kako bismo stigli u vječnu domovinu na nebesima, kazao je profesor Slišković. Večernju misu animirali su članovi župnog zbora mladih “Agape” pod ravnanjem vjeroučitelja Matije Milošića.

Cijelog dana svetkovine svetog Josipa Nacionalno svetište bilo je ispunjeno Josipovim štovateljima. Osim misnih slavlja mnoštvo hodočasnika pristupilo je sakramentu ispovijedi za koji se na poseban način brine dr. Vlado Mikšić, subsidijar u Svetištu, sudjelovalo u euharistijskom klanjanju koje je popodne predvodio trajni đakon rodom iz Karlovca Ratko Podvorec, zapisalo je misnu nakanu, pristupilo Bratovštini svetog Josipa za pomoć umirućima, učlanilo se u Prijatelje Nacionalnog svetišta ili jednostavno boravilo u prostorima Nacionalnog svetišta u ozračju molitve i duhovnosti. Njima na usluzi bile su s. Brigita, S. Vitomira i s. Blandina, kćeri Božje Ljubavi te članovi zajednice “Josipovi radnici” koji pomažu rektoru dočekivati i usluživati hodočasnike.

Od ranih jutarnjih sati do kraja dana kroz Josipovo svetište prošlo je više od četiri tisuće hodočasnika, ako se tome doda dvije tisuće subotnjih i četiri tisuće nedjeljnih hodočasnika dolazi se do brojke od deset tisuća hodočasnika koji su posjetili Nacionalno svetište svetog Josipa 16., 17. i 19. ožujka.